Za prvi posjet fizioterapeutu ne čekajte ozljedu ili velike bolove
Koliko sati dnevno provedete sjedeći, bilo na radnom mjestu ili ispred ekrana? Osjećate li bolove svaki put kada se ustanete ili vam kralježnica ‘pucketa’ pri svakom malo većem pokretu. Hodate li uspravno? Ovo su samo neki od pitanja na koja slutimo negativan odgovor. Moderan stil života donio nam je više zdravstvenih tegoba nego ikada: od križobolja, glavobolja, loše cirkulacije i držanja, preko raznih probavnih i srčanih smetnji, pa sve do nekoliko vrsta karcinoma.
Rješavanja simptoma, a ne uzroka problema
Mnoge od tih tegoba mogli bismo spriječiti kada bismo se više posvetili sebi, tjelesno aktivirali i potražili pomoć stručnjaka na vrijeme. Tako je i s odlaskom fizioterapeutu. Neka prvi posjet fizioterapeutu bude preventivan, a evo i zašto.
”Generalno je mišljenje da se fizioterapeutu odlazi jedino u slučaju pojave traume ili kada je prisutna neizdrživa bol koja traje duži period. Takav pristup vodi u jedan začarani krug kontinuiranog ‘gašenja požara’. Rješavaju se simptomi, a ne uzroci problema. Preporuka je da, uz redovitu i adekvatnu tjelesnu aktivnost, svaka osoba povremeno posjeti fizioterapeuta u kontekstu prevencije i održavanja tijela u optimalnom stanju” objašnjava magistar kineziologije Frane Boban.
https://www.slowliving.hr/wp-content/uploads/2020/02/Foto_Toa-Heftiba_Unsplash.jpg
Ako pričamo u kontekstu prisutnih znakova bol je očito upozorenje i znak za razmatranje odlasku kod fizioterapeuta. Ako je percepcija boli jaka i onemogućava osobu u obavljanju osnovnih tjelesnih funkcija (hod, podizanje ruke, saginjanje, rotacije trupa…) definitivno bi se trebali naručiti na pregled kod stručne osobe.
Prevencija bi eliminirala brojne tegobe
”Veći problem javlja se kad je prisutna bol manjeg intenziteta, ali dužeg trajanja. Tada vrlo često svi ignoriramo bolove i pribjegavamo usvajanju kompenzatornih obrazaca kako bi nastavili s našim aktivnostima, ali na način da smanjimo stupanj iritacije i nelagode. No, ako je bol lokalizirana na istom mjestu i traje duže od tri, četiri dana trebali bi razmisliti o sastanku s fizioterapeutom”, upozorava naš sugovornik.
Zapravo bi fizioterapeuta trebali posjećivati na preventivnoj bazi, čak i kada ne osjećamo bolove, ali smo primijetili, primjerice, da se nepravilno držimo, krivo sjedimo ili uočimo kako su nam neke svakodnevne radnje postale teže. Nažalost najčešće reagiramo tek kada osjetimo velike bolove.
https://www.slowliving.hr/wp-content/uploads/2020/02/Foto_Joyce-McCown_Unsplash.jpg
Bolovi koje ne smijemo ignorirati
”Ono što se nikako ne smije ignorirati su oštre i snažne bolne refleksije koje nam drastično smanjuju mogućnost kretanja i obavljanja osnovnih pokreta – ukočenost u donjem dijelu leđa, drastična restrikcija rotiranja i kretanja vratne kralježnice, ili nemogućnost podizanja ruke iznad visine ramena. To su sve znakovi koji zahtijevaju brzu reakciju i odlazak fizioterapeutu. Bol kao pojam i pojava je izuzetno specifična i subjektivna, a nekada i društveno uvjetovana. Pa će muškarci trpjeti bol možda i više nego je potrebno jer je to dokaz muževnosti. Ili će sportaš šutjeti i neće obraćati pažnju na bol u strahu kako će ga trener percipirati i potencijalno ugroziti njegov status u momčadi. Sve nam to ukazuje o važnosti komunikacije i edukacije ljudi o samoj boli. Kako prepoznati koja vrsta boli je stvarno neophodna za trenutnu reakciju, a koja ne predstavlja veliku opasnost već samo promatranje i oprez”, kaže Frane Boban.
Posebno je to izraženo kada pričamo o osobama koje imaju visok prag tolerancije. Nedovoljna edukacija i znanje može dovesti do situacije da osoba pati i osjeća teškoće i nekoliko godina prije posjete fizioterapeutu. To će u konačnici značiti manju vjerojatnost potpune rehabilitacije i regeneracije oštećenog tkiva.
https://www.slowliving.hr/wp-content/uploads/2020/02/Foto_Casper-Nichols_Unsplash.jpg
Dvije najčešće greške koje radimo
Jedna od najčešćih grešaka koje viđamo najbolje se oslikava u dva primjera: uganuće gležnja i epizodalumboishijalgije.
“Osoba će, nakon što ugane gležanj ili ‘prehodati ozljedu’ ili otići na RTG gdje će nerijetko dobiti uputu za mirovanjem od 7-15 dana te smanjenjem napora i opterećivanja ozlijeđene noge. Međutim, taj gležanj nije rehabilitiran i njegova funkcija će ostati smanjenja u odnosu na stanje prije nastanka ozljede. Posebno je važno naglasiti da će ta osoba biti pod većim rizikom od ponovne pojave iste ozljede. U najgorem slučaju će osoba u slučaju ponovne ozljede situaciju rješavati na isti način – RTG pretraga i odmor. I tada dolazimo do onog začaranog kruga gdje kontinuirano rješavamo simptome, a ne uzrok”, tvrdi magistar kineziologije Boban.
Drugi primjer su ‘ukočena leđa’. Pacijent će se nerijetko odlučiti na odlazak na hitnu pomoć po blokadu (koktel lijekova koji će smanjiti osjećaj boli, umrtviti živac i tkivo te relaksirati mišićno tkivo), odmor od nekoliko dana i povratak svojim svakodnevnim aktivnostima. I tako sve dok jedna od epizoda ne bude toliko intenzivna da je neophodan odlazak fizioterapeutu.
Koja je stvarna uloga fizioterapeuta?
Jedan od razloga tog začaranog kruga je i određeni jaz između stvarne uloge fizioterapeuta u zdravstvenom sustavu te njegove percepcije od stane pacijenata. Fizioterapeut je osoba koja bi trebala sudjelovati u neposrednom dijagnosticiranju ozljeda i problema. Nerijetko se, ipak, smatra ‘maserom’ i osobom kod koje se ide na relaksaciju ili vježbanje. Osim toga, prvi posjet fizioterapeutu za većinu ljudi postaje realan tek u slučaju prisutnosti ozljede ili jakih bolova. Praviln pogled bi uključivao povremene preventivne preglede, poput, primjerice, odlaska zubaru.
Pročitajte i kako fascioterapija otklanja bol i povećava pokretljivost!
Autor: Nina Bošković
Foto: Unsplash
