Organizirati konferenciju o svjesnom vodstvu dok se iza pozornice izmjenjuju rokovi, nepredviđene situacije i odluke koje ne mogu čekati zvuči gotovo kao test svega o čemu se na toj pozornici govori. Za Mateu Unu Rukavinu upravo je organizacija MINDFUL LEADERSHIP konferencije prostor u kojem se vrijednosti moraju pokazati u praksi – osobito onda kada stvari ne idu prema planu.
Konferenciju organizira već šestu godinu, zajedno s majkom Majom Prović, no ne želi da ona postane još jedan velik događaj s pretrpanim programom i kratkotrajnim valom motivacije. Važnije joj je tko dobiva prostor govoriti, kakve se poruke time podržavaju i hoće li sudionici već sljedećeg jutra nešto doista napraviti drukčije. U razgovoru za Slowliving.hr govori o odgovornosti koju publika ne vidi, radu majke i kćeri, mladima koji više ne žele uspjeh plaćati zdravljem te granici preko koje ne bi prešla ni kada bi veći rast bio financijski isplativ.
Jer puna dvorana može potvrditi da je događaj bio uspješan. No prava vrijednost konferencije, smatra Matea Una Rukavina, vidi se tek kada se svjetla ugase i ljudi se vrate vlastitom životu.
Organizacija velikog događaja podrazumijeva rokove, promjene u zadnji čas i velik broj ljudi. Kada ste se tijekom priprema ponašali potpuno suprotno vrijednostima koje konferencija zastupa?
MINDFUL LEADERSHIP konferenciju organiziram već šestu godinu zaredom i mogu reći da su mi upravo prve godine bile najveća škola. Sjećam se situacija prve godine u kojima stvari nisu išle prema planu i kada sam u jednom trenutku pomislila: „Sve je krenulo ukrivo.” Umjesto da prihvatim da neke okolnosti jednostavno ne mogu kontrolirati, previše sam se fokusirala na ono što nije išlo kako sam zamislila. Ono što mi je tada najviše pomoglo bilo je da se nakratko izmaknem iz situacije. Zvuči jednostavno, ali kada si usred organizacije velikog događaja, to je sve samo ne lako. Ipak, taj mali odmak omogućio mi je da se vratim smirenija i jasnije sagledam što zapravo mogu napraviti. I znate što je zanimljivo? Na kraju se sve riješilo. Danas, kada nešto krene drugačije od planiranog, često se sjetim upravo te prve konferencije. Ako sam tada, s puno manje iskustva, uspjela pronaći rješenje, pronaći ću ga i danas. Godinama radim na sebi i naučila sam da mir ne znači da će sve uvijek ići prema planu, nego da zadržim fokus i jasnoću upravo u situacijama koje mi se možda i ne sviđaju. Volim reći da 364 dana u godini radim na sebi kako bih onaj 365. dan mogla voditi sebe i svoj tim svjesno, a ne stresno. Mišljenja sam da ako organiziram konferenciju o svjesnom vodstvu, prvo trebam krenuti od sebe.
Konferencijska industrija često počiva na pretrpanom programu, snažnoj stimulaciji i strahu da ćemo nešto propustiti. Kako se program svjesnog liderstva oblikuje bez stvaranja još jednog iscrpljujućeg dana?
Hahaha, odlično pitanje! Biste li mi vjerovali kada bih vam rekla da konferenciju svake godine jedva čekam? Za mene je ona sve samo ne iscrpljujuć dan. To je dan prepun novih spoznaja, znanja, inspirativnih razgovora i susreta s ljudima koji dijele slične vrijednosti. Vidjeti punu dvoranu ljudi koji žele učiti od stručnjaka, bolje razumjeti sebe i unijeti više mira u svoj svakodnevni život, obitelj i posao, pa to je za mene ispunjenje sna. Upravo taj osjećaj želim prenijeti na sudionike. Zato mi je pri oblikovanju programa važno da teme budu zanimljive, primjenjive i međusobno povezane, ali i da ostavimo prostor za razgovore, razmjenu iskustava i povezivanje. MINDFUL LEADERSHIP nije konferencija s koje želim da ljudi odu s još jednom „to-do” listom ili samo inspirativnim pričama koje će zaboraviti čim se vrate svakodnevnim obavezama. Želim da odu s konkretnim znanjima, tehnikama i smjernicama koje mogu odmah primijeniti u svom životu, bilo da je riječ o zdravlju, komunikaciji, odnosima, poslu ili načinu na koji vode sebe. Povratni komentari sudionika iz godine u godinu potvrđuju mi da, iako konferencija traje cijeli dan, s nje odlaze puni energije, novih spoznaja i inspiracije.
Kada birate govornike, što vam je važnije od impresivne biografije? Po čemu prepoznajete osobu koja doista živi ono o čemu govori?
Kada ste dugo u osobnom razvoju, dovoljno vam je provesti pet minuta s osobom da osjetite njezinu energiju. Možda sam i previše rekla s tih pet minuta, ali neka ostane tako. Naravno da su nam važni stručnost, znanje i iskustvo. Naši govornici imaju impresivne biografije, ali ono što je jednako važno ne može se pročitati u životopisu. Važno nam je kakvi su ljudi. Koliko su pristupačni, otvoreni i spremni nesebično podijeliti svoje znanje i iskustvo. Želimo da svaki sudionik može prići govorniku, postaviti pitanje i osjetiti da s druge strane stoji osoba kojoj je zaista stalo. Upravo po tome prepoznajemo ljude koji žive ono o čemu govore. To se vidi u načinu na koji komuniciraju, slušaju druge i odnose se prema ljudima. Svim našim govornicima i cijelom MINDFUL LEADERSHIP timu zajednička je jedna misija, pomoći ljudima da unesu više svjesnosti u svoj svakodnevni život. Zato, koliko god impresivne biografije bile, što uistinu i jesu, najvažnije nam je da iza titula stoje ljudi koji svojim znanjem, iskustvom i pristupom iskreno žele napraviti pozitivnu promjenu u društvu.
Jeste li ikada odbili poznato ime jer ste procijenili da njegov nastup ne bi bio usklađen s vrijednostima konferencije?
MINDFUL LEADERSHIP konferencija govori o svjesnom vodstvu, prije svega sebe, ali i svojih odnosa, obitelji i posla. Vjerujem da ne bi bilo ispravno s moje strane dovesti na pozornicu osobu koja svojim pristupom ne zastupa vrijednosti koje konferencija promiče. Važno mi je da iza onoga što netko govori stoji i način na koji živi svaki dan. Poznato ime može privući publiku, aliono što želim da sudionici ponesu s konferencije puno je važnije od poznatog imena.
Što se nalazi u vašoj moći kao organizatorice, a o čemu publika gotovo nikada ne razmišlja, od toga kome dajete pozornicu do poruka koje time legitimirate?
Organizacija događaja ovakvog tipa podrazumijeva puno stvari o kojima publika ne razmišlja, ali ni ne treba, zato sam ja tu. Organizacija konferencije na ovoj razini zaista je kompleksna. Pripreme za sljedeću konferenciju počinju gotovo odmah nakon završetka prethodne. U teoriji sve izgleda jednostavno, ali u praksi se susrećemo s brojnim odlukama, od onih naizgled banalnih, poput toga gdje postaviti bočice s vodom, do puno važnijih pitanja, poput toga kako određenu temu približiti publici da sudionici iz nje izvuku najviše. Ipak, ono što smatram svojom najvećom odgovornošću nije sama organizacija, nego sadržaj koji donosimo sudionicima. Svjesna sam da odabirom govornika i tema ne kreiram samo program konferencije, nego odlučujem i kojim porukama dajemo prostor i važnost. To je velika odgovornost, posebno kada govorimo o temama koje mogu utjecati na način na koji ljudi razmišljaju, donose odluke, grade odnose i brinu o sebi. Zato mi je izuzetno važno tko stoji na našoj pozornici, kakvo iskustvo donosi i na koji način prenosi svoje znanje. Želim da svaka tema ima svoju vrijednost i da sudionici mogu povezati ono što čuju sa svojim svakodnevnim životom. Na kraju dana, moja odgovornost nije samo da sve organizacijski funkcionira, nego da ono što ljudi čuju i dožive na konferenciji zaista bude vrijedno njihovog vremena i povjerenja.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Vi i Maja niste samo poslovne partnerice nego i majka i kći. Kada se ne slažete, tko ima posljednju riječ i koliko je teško odvojiti poslovnu hijerarhiju od obiteljskog odnosa?
Maja je prava stručnjakinja u području mindfulnessa, a ja sam najviše u svojem elementu kada je riječ o organizaciji konferencije i mislim da je upravo to jedna od naših najvećih prednosti. Često imamo zajedničke brainstorminge i, naravno, dogodi se da na neku ideju gledamo drugačije. Ali tada uvijek obrazložimo zašto smatramo da nešto treba ili ne treba napraviti. Nije nam cilj dokazati koja je u pravu, nego zajedno doći do najboljeg rješenja. Maja je godinama radila u menadžmentu i njezino iskustvo mi je od velike pomoći. S druge strane, ona ima povjerenja u moje organizacijske odluke. Obje smo spremne saslušati jedna drugu, ali i prepustiti odluku onoj koja je za određeno područje odgovorna. Kada dođe dan D, svaka vrlo dobro zna svoju ulogu. Maja tada dijeli svoje znanje i iskustvo s publikom na zavidnoj razini, a ja sa svojim timom vodim organizaciju i brinem da sve funkcionira kako treba. Što se tiče odnosa majke i kćeri, rekla bih da nam on je ogromna prednost i dodatan „vjetar u leđa“. Dobro se poznajemo, znamo kako ona druga razmišlja i imamo povjerenje koje smo gradile cijeli život. Na kraju nam nije važno koja će imati posljednju riječ, nego da obje stojimo iza onoga što smo zajedno stvorile.
Mlađe generacije sve otvorenije odbijaju ideju da se uspjeh mora platiti zdravljem i privatnim životom. Vidite li u tome stvarnu promjenu vrijednosti ili samo novi jezik kojim govorimo o istim pritiscima?
U posljednje vrijeme primjećujem veliku promjenu među mladima i moram priznati da me ona jako veseli. Mislim da dolazi generacija koja sve jasnije pokazuje da nije spremna žrtvovati svoje zdravlje, privatni život i vlastitu dobrobit zbog uspjeha i ja ih u tome potpuno podržavam. Vjerujem da se zaista događa promjena vrijednosti, a da je na nama, nešto starijima, da te nove vrijednosti pokušamo razumjeti i prihvatiti. Mislim da od mladih možemo jako puno naučiti. Nas su od malih nogu učili da se za uspjeh treba žrtvovati, puno raditi i često vlastite potrebe staviti na posljednje mjesto. Kao da je iscrpljenost bila dokaz koliko smo predani onome što radimo. Naravno, tu želim napraviti jasnu razliku. Ne smatram da je u redu izbjegavati rad i odgovornost, a očekivati rezultate i uspjeh. Vjerujem u rad, trud, disciplinu i preuzimanje odgovornosti. Ali jednako tako vjerujem da svoju predanost poslu ne trebamo dokazivati vlastitim iscrpljivanjem. Zašto bismo morali birati između uspjeha i vlastitog zdravlja? Zašto bi kvalitetan privatni život morao biti cijena profesionalnog razvoja? Pritisci nisu nestali. I dalje živimo u svijetu velikih očekivanja, brzine i stalnih promjena. Ono što se mijenja je naša spremnost da takav način života prihvaćamo kao jedini mogući. Ta promjena možda neće doći preko noći, ali vjerujem da je već počela. Ne radi se o tome da trebamo manje težiti uspjehu, nego da ga naučimo ostvarivati na način koji je održiv za naše zdravlje, odnose i život. Upravo to je i jedna od temeljnih ideja MINDFUL LEADERSHIP konferencije, da možemo biti uspješni, a pritom svjesno voditi i brinuti o sebi.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Koju povratnu informaciju posjetitelja niste očekivali, a utjecala je na način na koji danas stvarate konferenciju?
Najviše me dirnu povratne informacije u kojima sudionici podijele kako su nešto što su čuli na konferenciji zaista primijenili u svom životu. Posebno mi je ostala u sjećanju jedna poruka sudionika od prošle godine, a dijelim ju i s vama: „Iskreno, kročila sam s predrasudom, a otišla puna pozitivne energije, visoke vibracije, ideja za novi životni put i sretna što sam bila s vama.” Takve povratne informacije podsjećaju me zašto organiziram MINDFUL LEADERSHIP. One mi također pomažu pri oblikovanju programa jer potvrđuju koliko je važno da uz inspiraciju sudionicima ponudimo konkretna znanja i tehnike koje mogu koristiti i nakon konferencije. Za mene je najveći uspjeh kada konferencija nekome ne ostane samo lijepo sjećanje, nego postane poticaj za stvarnu promjenu.
Što namjerno ne želite povećavati, ubrzavati ili pretvarati u veći poslovni model, čak i kada bi to financijski imalo smisla?
To je možda neobičan odgovor za nekoga tko organizira konferenciju, ali ne želim da MINDFUL LEADERSHIP raste pod svaku cijenu. Naravno da želim da se konferencija razvija, da dopire do sve više ljudi i da svake godine bude još kvalitetnija, ali ono što ne želim izgubiti je osobni pristup i povezanost koju stvaramo među ljudima. Posebno mi je važno da naši sudionici imaju priliku osobno postaviti pitanje govorniku i odmah dobiti odgovor, razmjenjivati iskustva i upoznati ljude koji dijele njihove vrijednosti. Ne želim da konferencija postane događaj na kojem ljudi samo odslušaju predavanja i odu kući. Vjerujem da financijski uspjeh i vrijednosti koje zastupamo mogu ići zajedno, ali važno mi je kojim putem do tog uspjeha dolazimo. Ne želim organizirati najveću konferenciju pod svaku cijenu. Želim organizirati konferenciju kojoj će se ljudi vraćati jer znaju da će svaki put dobiti nešto vrijedno za sebe. Povratak ljudi iz godine u godinu dokazuje nam da radimo dobru stvar.
Kada završe predavanja, ugase se svjetla i prođe početni val motivacije, što bi se u životu sudionika trebalo stvarno promijeniti da biste konferenciju smatrali uspješnom?
Za mene uspjeh konferencije nije samo puna dvorana ili odlična atmosfera. Naravno da me to jako veseli, ali pravi uspjeh vidim u onome što se događa nakon konferencije. Ne očekujem da će netko nakon dva dana konferencije potpuno promijeniti svoj život, ali ako sljedeće jutro zastane prije nego što automatski krene u sve svoje obaveze, ako u izazovnom razgovoru napravi malu pauzu prije nego što odgovori, ako počne više pažnje posvećivati svom zdravlju ili napokon odvoji vrijeme za sebe, za mene je to velika stvar. Vjerujem da se kvalitetne promjene događaju kroz male, svakodnevne izbore. Upravo zato mi je važno da sudionici s konferencije ne odu samo motivirani, nego i s konkretnim znanjima i tehnikama koje će znati primijeniti kada se vrate svojoj svakodnevici. Posebno bih voljela da svatko sa sobom ponese jedno pitanje: „Što već danas mogu napraviti drugačije da bih svjesnije vodio sebe?”
Foto: privatna arhiva
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Maja Prović: “Radimo na sebi, a sustav ostaje isti: gdje je mindfulness izgubio smisao?”