Gubitak trudnoće često prate pitanja koja nemaju jednostavan odgovor. Jesam li previše radila? Jesam li se trebala više odmarati? Je li stres mogao nešto promijeniti? U pokušaju da pronađe objašnjenje za ono što se dogodilo, žena krivca nerijetko potraži upravo u sebi, iako gubitak u najvećem broju slučajeva nije posljedica nečega što je učinila ili propustila učiniti.
O toj osjetljivoj i još uvijek nedovoljno otvorenoj temi govori peta epizoda podcasta „Vulva je WOW!”. Gošća voditeljice Martine Tuta je dr. Ana Micevska Slavec, ginekologinja koja svoja medicinska znanja proširuje edukacijom iz integrativne tjelesne psihoterapije. Razgovor donosi pogled na gubitak trudnoće iz ginekološke, emocionalne i psihosomatske perspektive – bez umanjivanja boli i bez brzih rečenica kojima se ona pokušava zatvoriti.
Gubitak koji pogađa tijelo, ali i osjećaj sigurnosti
Spontani pobačaj nije rijetko iskustvo. Procjene se razlikuju ovisno o tome računaju li se samo potvrđene ili i vrlo rane trudnoće, no stručni izvori navode da se rani gubitak događa u približno jednoj od pet trudnoća. Često nastupa prije nego što je trudnoća uopće potvrđena.
Tjelesni oporavak samo je jedan dio iskustva. Gubitak može izazvati šok, nevjericu, tugu, bespomoćnost ili osjećaj emocionalne otupjelosti. Neke će žene odmah zaplakati, druge će djelovati smireno, a treće će tek poslije pronaći riječi za ono što se dogodilo. Ne postoji propisan način tugovanja niti trenutak u kojem bi žena trebala biti „dobro“.
Psihosomatika ne smije postati novi razlog za krivnju
Dr. Micevska Slavec u razgovoru povezuje medicinu s razumijevanjem emocija, tjelesnih osjeta i reakcija živčanog sustava. Na takav pristup potaknulo ju je i osobno iskustvo zdravstvenih tegoba uz uredne medicinske nalaze, nakon kojeg je počela dublje istraživati odnos tjelesnog i emocionalnog zdravlja.
Važno je pritom jasno razdvojiti dvije stvari. Emocije i tijelo jesu povezani, ali to ne znači da je žena mislima, svađom, svakodnevnim stresom, radom, vježbanjem ili seksualnim odnosom izazvala spontani pobačaj. Prema ACOG-u, približno polovica ranih gubitaka povezana je s nepravilnim razvojem embrija, često zbog kromosomskih odstupanja. U gotovo svim slučajevima gubitak nije krivnja žene.
Psihosomatski pristup zato ne bi trebao tražiti emocionalni „uzrok“, nego pomoći ženi razumjeti kako njezino tijelo i živčani sustav prolaze kroz gubitak. Medicinska dijagnostika ostaje nužna, dok emocionalna podrška nadopunjuje skrb ondje gdje sam nalaz ne može odgovoriti na sve što žena osjeća.
Podrška bez umanjivanja i požurivanja
Rečenice poput „zatrudnjet ćeš ponovno“ često dolaze iz dobre namjere, ali mogu učiniti da se žena osjeti još usamljenije. Nova trudnoća ne briše prethodni gubitak, a oporavak nema jedinstven rok. Nekim će ženama odgovarati razgovor, drugima tišina, stručna podrška ili vrijeme prije nego što svoje iskustvo podijele s najbližima.
Peta epizoda podcasta „Vulva je WOW!” zato je namijenjena i partnerima, članovima obitelji te prijateljima koji žele naučiti kako biti uz osobu koja tuguje. Ponekad podrška ne počinje savjetom, nego spremnošću da saslušamo bol bez njezina popravljanja, objašnjavanja i požurivanja.
Foto: PR
MOGLO BI VAS ZANIMATI: “Pripremala sam se za bebu, ali ne za sebe”: Što ginekologinja-mama želi da svaka žena zna o postpartumu