Popodnevno drijemanje mnogima je jedan od ugodnijih dijelova dana. I nema razloga da zbog novog istraživanja počnemo osjećati krivnju svaki put kada nakratko zaspimo nakon ručka. Ipak, ako osoba starije dobi odjednom počne drijemati gotovo svakodnevno, osobito bez namjere, takva promjena može biti signal koji vrijedi primijetiti.
Nova studija provedena na osobama starijima od 65 godina pokazala je povezanost između određenih obrazaca dnevnog spavanja i veće stope razvoja demencije. Važno je odmah naglasiti: istraživanje nije dokazalo da drijemanje uzrokuje demenciju. Moguće je da učestala potreba za snom tijekom dana odražava promjene koje se već događaju u mozgu.
Što su istraživači pratili?
Znanstvenici su analizirali podatke 995 američkih ispitanika starijih od 65 godina koji na početku istraživanja nisu imali moguću ni vjerojatnu demenciju. Pratili su koliko često drijemaju, zaspu li namjerno ili nenamjerno te koliko njihov dnevni san obično traje.
Tijekom praćenja ustanovili su da su osobe koje su drijemale svakoga ili gotovo svakoga dana imale 48 posto višu stopu razvoja moguće ili vjerojatne demencije od onih koje su rijetko ili nikada spavale tijekom dana. Nenamjerno uspavljivanje bilo je povezano s 39 posto višom stopom, dok su kratka drijemanja u trajanju do 30 minuta bila povezana s 40 posto višom stopom.
Ti postoci ne znače da će osoba koja redovito odrijema razviti demenciju. Riječ je o relativnoj razlici zabilježenoj među skupinama, a ne o prognozi za pojedinca.
Nije važno samo koliko spavamo, nego i zašto
Posebno je zanimljiva razlika između planiranog odmora i nenamjernog uspavljivanja. Povremeno leći nakon ručka zato što nam odgovara kratka stanka nije isto što i redovito zadrijemati tijekom razgovora, gledanja televizije ili obavljanja uobičajenih aktivnosti.
Nakon što su istraživači uzeli u obzir dob, zdravstveno stanje, trajanje noćnog sna, dnevnu pospanost i rizik od apneje, povezanost je ostala prisutna kod čestog, nenamjernog i kratkog drijemanja. Nasuprot tome, rezultati za povremeno ili namjerno drijemanje nisu bili statistički značajni.
Nalaz o kratkom snu ne znači da su duža drijemanja zdravija niti da bismo trebali namjerno produžiti dnevno spavanje. Podaci su se temeljili na odgovorima sudionika, a ne na objektivnom mjerenju sna, pa je potrebno još istraživanja.
Što je uzrok, a što posljedica?
Odnos između spavanja i zdravlja mozga vjerojatno ide u oba smjera. Neurološke promjene mogu utjecati na budnost, ritam spavanja i sposobnost održavanja pažnje tijekom dana. Istodobno, loš noćni san može povećati potrebu za dnevnim odmorom, dok učestalo drijemanje nekim ljudima dodatno otežava spavanje noću.
Autori zato naglašavaju da često drijemanje može biti pokazatelj promjena, a ne njihov uzrok. Budući da je studija bila promatračka, njome se ne može utvrditi uzročno-posljedična veza. Navike spavanja ispitanici su prijavljivali sami, a demencija nije potvrđivana kliničkim pregledom, nego procjenjivana validiranim istraživačkim kriterijima.
Kada dnevnu pospanost ne bismo trebali ignorirati?
Jedno mirno poslijepodne uz kratki san nije razlog za zabrinutost. Više pažnje zaslužuje promjena uobičajenog ritma: kada osoba koja prije nije drijemala počne često i nenamjerno zaspati ili kada se tome pridruže zaboravljivost, dezorijentiranost, promjene raspoloženja i poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju.
Izraženu dnevnu pospanost mogu uzrokovati i apneja u snu, određeni lijekovi, depresija, poremećaji štitnjače te druga zdravstvena stanja. Zato razgovor s liječnikom ne mora početi strahom od demencije, nego jednostavnim pitanjem: zašto se potreba za snom promijenila?
Ponekad nam tijelo ne šalje dramatično upozorenje. Ponekad samo sve češće zaspi u naslonjaču. To samo po sebi nije dijagnoza, ali ako je riječ o novoj i trajnoj navici, vrijedi je primijetiti, zapisati i spomenuti liječniku.
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Vaše tijelo nema jedan rođendan: koliko su pouzdani testovi biološke dobi?