Može li dijete pamtiti život osobe koja je umrla prije njegova rođenja? Znanost nema dokaz da je reinkarnacija stvarna, ali tisuće zabilježenih priča i dalje privlače pozornost istraživača. Nova analiza najveće baze takvih slučajeva otkrila je neobičan vremenski obrazac: što je smrt navodne „prethodne osobe” bila iznenadnija, to je razdoblje do rođenja djeteta koje je tvrdilo da je se sjeća bilo kraće.
Istraživači Odjela za perceptivne studije Sveučilišta Virginia od 1960-ih prikupljaju slučajeve u kojima djeca spontano govore o ljudima, mjestima i događajima koje, prema riječima njihovih obitelji, nisu mogla poznavati. U pojedinim su slučajevima istraživači pronašli preminulu osobu čiji su se životni podaci podudarali s djetetovim tvrdnjama.
Nova studija obuhvatila je 1.678 takvih slučajeva. Istraživači su analizirali okolnosti smrti identificirane osobe te vrijeme između njezine smrti i rođenja djeteta. U 1.319 slučajeva za koje su bili dostupni potpuni vremenski podaci, srednje razdoblje između ta dva događaja iznosilo je 16 mjeseci.
Iznenadna smrt, kraći vremenski razmak
Kada je osoba umrla potpuno neočekivano, primjerice u nesreći, nasilnom događaju ili zbog nagle zdravstvene krize, razmak do rođenja djeteta iznosio je oko 12 mjeseci. Nakon očekivanijih smrti bio je približno 21 mjesec. To je razlika od oko 40 do 45 posto.
Povezanost je ostala prisutna i nakon što su istraživači uzeli u obzir točnost dječjih izjava, mogućnost da su se obitelji prije poznavale, kvalitetu provjere podataka, društveni položaj i religijska uvjerenja. Posebno ih je iznenadilo što je obrazac bio izraženiji u obiteljima čija religija ne prihvaća reinkarnaciju.
Dokaz reinkarnacije? Ne tako brzo
Koliko god rezultat zvučao intrigantno, ova studija ne dokazuje da su djeca doista živjela prethodne živote. Riječ je o retrospektivnoj analizi neuobičajene baze podataka, a pronađena povezanost bila je skromna: neočekivanost smrti objašnjavala je tek oko dva do tri posto razlika u vremenskim razmacima.
Takve podatke posebno je teško tumačiti jer se prikupljaju iz razgovora, obiteljskih svjedočanstava i naknadnih provjera. Na njih mogu utjecati sjećanje, način postavljanja pitanja, kulturno okruženje i činjenica da u bazu najčešće ulaze upravo slučajevi koji su bili dovoljno neobični da ih netko prijavi.
Zašto je nalaz ipak zanimljiv?
Vrijednost istraživanja nije u tome što je riješilo pitanje života nakon smrti, nego u otkrivanju obrasca koji se nije izgubio ni nakon nekoliko statističkih provjera. Autori smatraju da ga trenutačno nije moguće jednostavno objasniti poznatim društvenim i psihološkim čimbenicima, ali ostaju suzdržani prema njegovu mogućem uzroku.
Mnoge kulture iznenadnu ili nasilnu smrt povezuju s nedovršenim odnosima, obvezama i snažnijom vezanošću uz život koji je naglo prekinut. Možda takve predodžbe ipak na neki način oblikuju priče koje odrasli primjećuju i pamte. Možda će buduća istraživanja ponuditi sasvim drugo objašnjenje. Za sada imamo zanimljiv statistički trag, ne i odgovor na pitanje vraćamo li se nakon smrti.
Foto: Magnific
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Može li vruća kupka sniziti tlak više od pola sata vježbanja? Nova studija daje zanimljiv odgovor