Metformin je već desetljećima jedan od najčešće korištenih lijekova za liječenje dijabetesa tipa 2. Njegova je glavna uloga dobro poznata: pomaže u snižavanju razine glukoze u krvi. No znanstvenici još uvijek otkrivaju sve načine na koje djeluje u organizmu.
Novo istraživanje pokazalo je da metformin možda ne djeluje samo preko jetre i probavnog sustava, kako se dugo smatralo. Čini se da važnu ulogu ima i mozak, točnije područje hipotalamusa koje sudjeluje u regulaciji glukoze, apetita i energetske ravnoteže.
Poznati lijek, još uvijek nedovoljno poznat mehanizam
Metformin se u liječenju dijabetesa tipa 2 koristi od sredine prošlog stoljeća. Tradicionalno se smatralo da glukozu u krvi snižava ponajprije tako što smanjuje njezinu proizvodnju u jetri, dok su kasnija istraživanja pokazala da djeluje i preko crijeva.
Ipak, precizan mehanizam njegova djelovanja i dalje nije potpuno razjašnjen. Upravo je zato istraživački tim s Baylor College of Medicine odlučio ispitati može li u njegovu učinku sudjelovati i mozak, koji ima važnu ulogu u kontroli metabolizma cijelog tijela.
Što su znanstvenici otkrili?
Istraživači su se usredotočili na protein nazvan Rap1, smješten u ventromedijalnoj jezgri hipotalamusa, području mozga poznatom po sudjelovanju u regulaciji šećera u krvi i energetske ravnoteže.
U pokusima na miševima genetski su onemogućili stvaranje proteina Rap1 u tom dijelu mozga. Kada su tim životinjama davali niske doze metformina, lijek više nije uspijevao sniziti razinu glukoze u krvi. Istodobno su životinje i dalje reagirale na druge lijekove za dijabetes, uključujući inzulin i agoniste GLP-1 receptora.
To upućuje na zaključak da je moždani put povezan s proteinom Rap1 posebno važan upravo za djelovanje metformina.
Drugim riječima, lijek koji se desetljećima povezivao uglavnom s jetrom i crijevima mogao bi dio svojeg učinka ostvarivati aktiviranjem određenih neuronskih putova u mozgu.
Mozak je reagirao na iznimno malu dozu
U drugom dijelu istraživanja znanstvenici su malu količinu metformina primijenili izravno u mozak pretilih miševa. Već doza od jednog mikrograma značajno je snizila njihovu razinu glukoze u krvi.
Ta je količina bila nekoliko tisuća puta manja od doza koje se u istraživanjima na životinjama obično daju oralno ili periferno. Rezultat sugerira da bi mozak mogao biti vrlo osjetljiv na metformin.
Istraživači su utvrdili i da lijek aktivira takozvane SF1 neurone u ventromedijalnom hipotalamusu. Te stanice sudjeluju u regulaciji metaboličkih procesa, uključujući kontrolu glukoze, apetita i potrošnje energije.
Zašto je ovo otkriće važno?
Ovo istraživanje mijenja dosadašnju sliku o metforminu. Umjesto lijeka koji djeluje samo na periferne organe, sve se više pokazuje kao lijek s kompleksnim djelovanjem koje uključuje jetru, crijeva, cirkulaciju i sada, prema rezultatima na životinjama, mozak.
Bolje razumijevanje tog mehanizma moglo bi otvoriti mogućnost razvoja novih terapija za dijabetes koje bi izravnije ciljale određene neuronske putove povezane s kontrolom glukoze.
Ranija istraživanja već su pokazala da Rap1 u ventromedijalnom hipotalamusu sudjeluje u regulaciji glukoze i osjetljivosti na inzulin, pa novi rezultati dodatno podupiru ideju da mozak nije samo pasivni promatrač, nego važan upravljački centar metabolizma.
Znači li to da metformin usporava starenje mozga?
Metformin se posljednjih godina istražuje i u kontekstu zdravog starenja, zaštite stanica i mogućeg utjecaja na funkciju mozga. Međutim, važno je ne donositi preuranjene zaključke.
Novo istraživanje provedeno je na miševima i odnosilo se prvenstveno na regulaciju glukoze. Ono ne dokazuje da metformin kod ljudi usporava starenje mozga, sprječava neurodegenerativne bolesti ili produljuje život.
Znanstvenici tek planiraju istražiti je li isti moždani signalni put uključen i u druge učinke koji se povezuju s metforminom. Za sada je riječ o važnom biološkom otkriću, ali ne i o preporuci za uzimanje lijeka izvan odobrenih medicinskih indikacija.
Metformin je lijek na recept i treba ga uzimati isključivo prema preporuci liječnika. Rezultati istraživanja na životinjama ne znače da bi se njegova primjena trebala mijenjati ili proširivati bez odgovarajućih kliničkih dokaza.
Tekst: Sciencealert.com
Foto: Freepik
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Mislima protiv bolesti: što znanost kaže o vezi uma i tijela?