O važnosti i ulozi koju ima oksitocin, poznatiji kao hormon ljubavi, već smo pisali, stoga znamo kako se oslobađa u momentima kada prakticiramo fizički dodir, poput zagrljaja i poljubaca.
Međutim, oksitocin se ne oslobađa i ne javlja isključivo tijekom partnerske povezanosti i bliskosti. Istraživanja pokazuju kako je njegova uloga u roditeljstvu jednako snažna i bitna. U nastavku otkrijte neke od načina na koje je oksitocin povezan s roditeljstvom.
Porod
Kada je porod u pitanju, oksitocin sudjeluje od samog početka procesa rađanja jer izaziva kontrakcije maternice i tako prirodno gura bebu kroz porođajni kanal. Žene koje prenesu trudnoću i prijeđu 42 tjedna trudnoće često moraju na inducirani porod prilikom kojeg liječnici koriste umjetni oksitocin u obliku lijeka.
Dojenje
Nakon poroda, ovaj hormon ljubavi oslobađa se i u velikoj mjeri pomaže majci uspostaviti konekciju s novorođenčetom tako što potiče proizvodnju mlijeka u dojkama i na taj način postaje savršeni poligon za dodatni osjećaj privrženosti, ljubavi i sreće.
Očevi
I očevi osjećaju oksitocinsku eksploziju, posebice u trenucima kada prakticiraju bliskost s bebom kroz igru, maženje, smijanje ili pjevanje. Ponekad novopečeni roditelji imaju osjećaj kao da su u ekstazi i ne mogu odvojiti zaljubljeni pogled od svoje bebe. Tu oksitocin kraljuje na najvišoj razini.
Zbogom depresiji
Uz mnogo oslobođenog oksitocina u mozgu roditelja, a osobito majke nakon što rodi, stres i depresija mogu itekako izgubiti bitku. Naime, mnoge studije su pokazale kako je ovaj hormon ljubavi toliko snažan da može pomoći u suzbijanju razine postporođajne depresije i stresa koje novi roditelji ponekad osjećaju tako što direktno utječe na smanjenje hormona stresa, kortizola.
Međutim, važno je napomenuti kako se osim oksitocina oslobađaju i mnogi drugi hormoni i neurotransmiteri koji također mogu utjecati na roditeljske osjećaje i ponašanje zbog čega se oksitocin ne oslobađa uvijek. Na njegovu razinu utječu prije svega stres i umor, zato se mamama malih beba koje doje otpočetka sugerira da što više odmaraju i pokušavaju smanjiti razinu nervoze i stresa koje ponekad donosi roditeljska uloga, kako bi mogle nesmetano dojiti i funkcionirati.
Jedno je sigurno, bez ovog hormona ljubavi ne možemo i ne želimo živjeti jer što ima ljepše od toga da se grlimo, ljubimo, da uživamo u obiteljskoj sreći i da se to sve potkrepljuje na svim razinama, od znanstvene do duhovne!
Tekst: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Canva, Pexels