Omiljeni hrvatski pedijatar Milivoj Jovančević je svojim djelovanjem pokazao kako to izgleda živjeti svoj poziv. S obzirom na njegov doprinos društvu doista ga nije jednostavno predstaviti. On danas aktivno i neumorno educira roditelje kako o fizičkom tako i o emocionalnom zdravlju djece. Autor je knjige „Godine prve – zašto su važne?“ koju mnogi smatraju Biblijom za prve godine s djetetom. Suosnivač je i jedan od začetnika mobilne i web aplikacija LittleDot koja je mnogima danas doista spas.
U nastavku pročitajte prvi dio našeg razgovora s pedijatrom Jovančevićem, a već sutra vas očekuje drugi dio.
Iako nikad u povijesti ljudi nisu imali toliki izbor namirnica, suplemenata i sličnog, djeca kao da nikad nisu bila toliko osjetljiva. Što mislite da je razlog?
S prvim dijelom Vaše konstatacije se mogu složiti, vjerojatno jer dostupnost raznovrsnih namirnica tijekom cijele godine (nekada ranije u zimskom periodu nije bilo toliko voća i povrća dostupno), a i spektar različitih dodataka prehrani je značajno veći. Kada je riječ o drugoj konstataciji ne bih mogao tvrditi da su sada djeca osjetljivija. Prije bih rekao da su djeca češće bolesna i to ne treba dovoditi u uzročno posljedičnu povezanost s prvim zapažanjem. Nekoliko drugih čimbenika se promijenilo koji su vjerojatnije utjecali na to da se danas češće susrećemo s bolesnom djecom. Kao prvo danas puno veći broj djece pohađa kolektiv od najranije dobi, što prije nije bio slučaj. Pogotovo u ruralnim sredinama kada je nekoliko generacija živjelo pod istim krovom, djedovi i bake su čuvali najmlađu djecu, a dobna razlika između generacija je bila manja. Danas većina žena rađa djecu nakon 30. godine pa su i njihovi roditelji značajno stariji. Sve je veći udio stanovništva u gradovima, u napučenim sredinama gdje mladi roditelji u pravilu žive odvojeno od svojih roditelja. Dodatno, suvremeni način življenja postavlja značajno veće izazove današnjim roditeljima. Posljedično djeca se sve ranije zbrinjavaju u nekom od oblika organiziranog čuvanja djece i provode manje vremena u igri na otvorenom. Mišljenja sam da upravo u ovom segmentu treba tražiti uzroke češćeg obolijevanja djece predškolske dobi.
Mnogi roditelji danas žele djeci jačati imunitet uravnoteženom prehranom, ali puno je i djece koja odbijaju određenu hranu. Postoji li za to rješenje? Trebamo li djecu animirati hranom ili od malena učiti pravilnom odnosu prema hrani?
Problemi jedenja (odbijanje svih namirnica ili izbirljivost) se javlja u predškolskoj dobi, najizraženije nakon navršene godine dana pa do školske dobi. U strahu da dijete ne ostane gladno roditelji prilagođavaju jelovnik prema željama djeteta. Uglavnom sva djeca imaju dostatan kalorijski unos. Međutim kod izrazito izbirljive djece često postoji nedostatak mikronutrijenata (vitamina i minerala). Problem se rjeđe javlja kod drugog i svakog narednog djeteta u obitelji. Preporučuje se obustaviti prilagodbu jelovnika, nuditi raznovrsne obroke i u slučaju djetetovog odbijanja ne vršiti prisilu: prisila je najčešće u obliku izraženih signala očekivanja da dijete treba pojesti obrok, rjeđe u obliku fizičke prisile. Naravno ove emocije s roditeljske strane je teško kontrolirati no činjenica je da što se više inzistira na jedenju to će problem postajati izraženiji. Nerijetko je riječ o specifičnom obrascu komunikacije djeteta s roditeljem, o specifičnom emocionalnom odnosu. Nerijetko ova djeca kada su u vrtiću ili u gostima jedu sve vrste namirnica. Ako dijete odbije obrok ne treba davati nešto u zamjenu te do idućeg obroka ne davati namirnice i napitke koje sadrže kalorije. Potrebno je da dijete nauči preuzeti odgovornost da uzme hranu ako je gladno. Roditeljska je zadaća osigurati hranu.
Treba imati na umu nekoliko temeljnih principa prehrane (jedenja):
- Riječ je o prirodnom, spontanom (instinktivnom) procesu kada se pojavi osjećaj gladi.
- Dijete će samo odrediti količinu hrane koja mu je potrebna. Osjećaj gladi, sitosti i punoće želudca nastaju u vrlo složenim regulatornim procesima između probave i mozga.
- Roditelji vlastitim primjerom utječu na stav djeteta prema hrani.
- Hranjenje se treba odvijati u mirnom ozračju, najbolje u društvu drugih, u relativno definiranim terminima tijekom dana.
Svaki pokušaj svjesnog uplitanja u navedene prirodne procese povećava rizik od pojave poremećaja jedenja. Tako se često viđa da roditeljska procjena količine obroka, kada bi dijete trebalo jesti jer je gladno (iako nema jasnih znakova gladi i traženja hrane) započinju poteškoće jedenja, potom se rađa frustracija jer dijete ne jede ono što bi trebalo i koliko bi trebalo; potom slijedi napetost kada god je vrijeme hranjenja, rađa se otpor djeteta i daljnji pritisak roditelja zatvaraju začarani krug. Najmanji izgledi za probleme jedenja su u obiteljima s puno djece, gdje roditelj naprosto nema vremena fokusirati se na prehranu jednog djeteta. Obrok se ponudi, tko želi jesti jede koliko želi (ili ima) i idući obrok slijedi nakon nekoliko sati.
Danas postoji jako puno uputa kada je u pitanju prehrana djece. Kako roditelji mogu biti sigurni da djeci pripremaju cjelovite obroke, a u kojem trenutku je ipak potrebno uvesti neke suplemente?
Ako dijete dobije sve vrste namirnica (voće, povrće, meso, jaja, mlijeko i mliječne proizvode te žitarice) pri čemu niti jedna vrsta namirnica ne predstavlja izrazitu dominaciju (npr. dijete jede samo mliječne kašice, a ostale namirnice tek u malim količinama) tada nema straha i nema opravdane potrebe za prekomjernom kontrolom sastava obroka. Ako je izbirljivost jako izražena preporučuje se provjeriti krvnu sliku kako bi se isključila slabokrvnost. U periodu do normalizacije jedenja preporučljivo je davati neki od sirupa koji sadrže vitamine i minerale. Jednako, u periodima dugotrajnijih ili učestalijih bolesti tijekom kojih je apetit značajno slabiji također je dobro davati ovakav preparat. Važno je napomenuti da u djeteta koje ima uravnoteženu, raznovrsnu prehranu davanje vitamina nema nikakav zaštitni učinak kada je riječ o akutnim zaraznim bolestima. U današnje vrijeme često se zapaža problem prekomjerne primjene vitaminskih preparata, dijete često istovremeno dobije sirup, vitaminske napitke i bombone te hranu obogaćenu vitaminima. To treba izbjegavati.
Mnogi roditelji su očajni zbog vrtićkih bolesti koje se stalno ponavljaju. Isto tako djeca od sve ranije dobi kreću u vrtić. Prema vašem mišljenju, koja bi bila idealna dob za polazak u vrtić?
U pravilu jaslička dob, prva godina pohađanja kolektiva kada dijete navrši 6 mjeseci nosi najveću učestalost bolesti. Navedenoj skupini se učestalost smanjuje nakon 3 godine pohađanja kolektiva. Polazak u dobi od 3 godine je značajno manje opterećen bolestima i period stvaranja otpornosti traje 1-2 godine.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ako su roditelji primorani upisati dijete s 12 mjeseci (ili čak ranije) u vrtić, koji biste im savjet dali za jačanje djetetovog imuniteta
Prije svega treba provjeriti da li postoji slabokrvnost – ona značajno slabi imunost, a nepovoljno djeluje i na cijeli niz drugih tjelesnih procesa. Jedina vrlo učinkovita mjera zaštite je cijepljenje, stoga dijete treba biti cijepljeno svim cjepivima iz obaveznog programa imunizacije, te po mogućnosti i neobaveznim cjepivima (gripa, vodene kozice, rota virus, meningokok). Pomažu što dulji boravak i kretanje na otvorenom, izbjegavanje pregrijavanja prostora u kojem boravi (maksimalna temperatura 21-22 stupnja C), raznovrsna prehrana te u slučaju curenja nosa redovito ispiranje i čišćenje fiziološkom otopinom ili još učinkovitije hipertoničnom (2,3%) otopinom morske vode. Prema najstrožim znanstvenim kriterijima ništa od dodataka prehrani neće polučiti zadovoljavajući učinak.
Čini se kako je danas najlakše posegnuti za antibiotikom? Koji je realni/stvarni razlog tome? Strah, nesigurnost, neznanje ili pak brzina izlječenja zbog nemogućnosti bolovanja roditelja? Koliko se roditelji educiraju oko posljedica čestog korištenja antibiotika?
Nažalost, neopravdana uporaba antibiotika je još uvijek u značajnoj mjeri prisutna kako u nas, tako i u cijelom svijetu. Razlozi su brojni i složeni, i rekao bih da su sada manjim dijelom vezani za neopravdane zahtjeve roditelja. Razina edukacije liječnika, organizacija zdravstvene skrbi, socijalni i pravni čimbenici imaju značajniju ulogu. Jedna od najopasnijih posljedica prekomjerne primjene antibiotika je pojava bakterija koje su otporne na terapiju, katkada i na sve postojeće antibiotike.
U skandinavskim zemljama primjerice možemo vidjeti kako su djeca vani tijekom cijele zime jer se smatra kako je boravak na svježem zraku ključan za imunitet. Što mislite o tome? Zašto se danas djeca ne smiju zaprljati, pasti s bicikla, penjati se na drvo, ozlijediti se tijekom sportske aktivnosti? Je li se dogodio neki novi generacijski moment?
Točno je da je u skandinavskim zemljama učestalost infekcija dišnih puteva za oko 70% manja nego u nas i ostatku Europe. Kulturološke razlike su velike i imaju značajnog utjecaja. Tamo se njeguje kult spavanja djece na otvorenom (npr. dojenčad spava vani u kolicima), vrtićka djeca ulaze u zatvoreni prostor samo za obavljanje nužde i hranjenje (a katkada niti tada). Kažu da ne postoji loše vrijeme za boravak vani, samo postoji loš odabir odjeće i obuće. Osim toga boravak vani, u prirodi, potiče razvoj imunosti, motoričkih sposobnosti i socijalizaciju.
Vaša knjiga „Godine prve – zašto su važne?“ se smatra „Biblijom“ za prve godine s djetetom. Tu između ostalog pišete i o cijepljenu. Vidimo kako je danas kod mnogih roditelja prisutan strah od cjepiva. Što biste im poručili? Ima li kakvih promjena u otporu na cjepiva nakon pandemije?
Važno je posvetiti truda i vremena koliko god je potrebno za pojasniti sve što je vezano za cjepiva – protiv kojih bolesti štiti, kakve su te bolesti i koje rizike nose, o mogućim nuspojavama i svim drugim pitanjima koja roditelje zanimaju. Danas to nije lako obzirom na nedostatan broj pedijatara i veliki broj djece koja dnevno dolaze u ordinaciju. Stoga pisani dokument (knjiga, web portali, mobilne aplikacije) značajno pomaže u ovoj zadaći. Osobno nemam dojam da je pandemija utjecala na stajališta roditelja vezano za cijepljenje protiv dječjih bolesti.
Drugi dio razgovora očekuje vas već sutra.
Moglo bi vas zanimati i: Dojena su djeca rjeđe pretila i manje sklona dijabetesu
Razgovarala: Anđela Sabranović
Foto: Privatna arhiva