Do sada su mnogi od vas primijetili kako na našem portalu imamo rubriku “Jedem zdravo” no odlučili smo se promijeniti joj naziv u “Jedem svjesno”. Kako i zašto smo se odlučili na ovu naizgled možda malu, ali u svojoj srži zapravo veliku promjenu čitajte u nastavku.
U moru informacija o prehrani koje su nam danas lako dostupne, postajemo svjedoci da ipak nije dovoljno informirati se što jesti da bi promijenili vlastite prehrambene navike.
Dijetna kultura, prehrambeni trendovi te nagli razvoj prehrambene industrije kao i velika i laka dostupnost hrane stavljaju sve veće izazove pred nas. Počeli smo hranu dijeliti na „dobru“ i „lošu“, „zdravu“ i „nezdravu“, zaboravljajući da je hrana hrana te da ima ijedan on negativnih pridjeva, ne bi se uopće našla na policama dućana. Naravno, ako određena namirnica izaziva neki zdravstveni problem poput alergijske reakcije ili slično logično je da za vas nije „zdrava“, ali za prosječnu zdravu osobu sva hrana je zdrava. Pitanje je koliko, kako i kada se konzumira i zadovoljavaju li se oni glavni kriteriji u prehrani: da je konzumirana redovno, da je uravnotežena i raznovrsna.
Naše navike koje se tiču jedenja i konzumiranja hrane grade se od malih nogu te na njih utječu brojni čimbenici poput vlastitih bioloških i psiholoških odrednica, znanja i vještina, obitelji, kulture i okoline, raspoloživosti i dostupnosti raznovrsne hrane te ekonomske mogućnosti.
S obzirom na taj ne baš jednostavan proces koji stoji u pozadini prehrambenih ponašanja, onoga što jedemo, te svjesni činjenice da je potrebno više od same informacije o hrani, ovom rubrikom „jedem svjesno“ želja nam je potaknuti čitatelje da usmjere pažnju i na to kako jedu. Upravo sinergija što i kako jedemo podržana je filozofijom slow food-a, odnosno sporog jedenja koja ima za cilj potaknuti konzumiranje lokalne, svježe i sezonske hrane na način da se hrani ne oduzima njezina hedonistička vrijednost, već da se hrana koristi za povezivanje kako s njom tako i s onima s kojima jedemo. Naš svaki obrok treba biti vrijeme u danu kada ćemo se odmoriti, opustiti.
Ovom rubrikom „jedem svjesno“ ideja je da vas kroz edukativne, ali i praktične tekstove potaknemo da svakodnevno odabirom onoga što i kako jedete ulažete u sebe, svoje odnose s drugima te u svoje psihofizičko zdravlje. Osim toga, svjesnijim pristupom prema vlastitoj prehrani doprinijet ćemo i manjem bacanju hrane koje je danas u Hrvatskoj, nažalost, na visokoj razini.
Zašto je važno „kako“ jedemo?
Nećemo uvijek biti u prilici odabrati što i koliko ćemo pojesti. Naći ćemo se nekada u situacijama slavlja i druženja gdje ćemo hranu percipirati u okviru konteksta te zaboraviti na vlastite eventualne „režime“ i „popustiti kočnice“. Naš mozak hranu koja je karakteristična za događaje i druženja često percipira još „potrebnijom“ i kreira se posebna želja za njezinim konzumiranjem. Razlog tomu je određeni kontekst u kojem imamo određenu količinu hrane na raspolaganju i samo na određeno vrijeme. Upravo zato nerijetko trpamo tanjure s puno hrane kada se nađemo za švedskim stolom ili kada jedemo u društvu. U tim situacijama hrana poprima jednu drugu dimenziju koja ide iznad hrana = energija, a to je druženje, povezivanje s drugima, opuštanje.
S druge strane, možda ćemo biti na nekom putovanju ili izletu u prirodi gdje ćemo imati mogućnost konzumiranja određene hrane koja se ne bi možda našla na našem tjednom jelovniku da su okolnosti drukčije. Uzimajući u obzir dinamiku života te okolnosti u kojima jedemo, možemo reći da jedino na što se možemo osloniti i što može biti kontinuirano u našoj prehrani je kako jedemo. Istina, i to je pod utjecajem okolišnih čimbenika, no, u svakom slučaju hranimo sami sebe te tim ponašanjem uvijek možemo upravljati. Bilo bi dobro da je to što više svjesno, a što manje nesvjesno.
Svjesnost o hrani nije isto što i svjesno jedenje
Možemo imati najbolji plan prehrane složen prema našim osobnim potrebama, znanje o hrani i vještine o pripremi obroka, ali ako sve to radimo „po zadatku“ da bi uklonili osjećaj gladi bez da u hrani percipiramo užitak i dobrobiti koje nam nudi, i dalje ne govorimo o svjesnom jedenju.
Svjesno jedenje odnosi se na jedenje u trenutku „ovdje i sada“, bez distrakcija, bez osuđivanja vlastitih misli i emocija, potreba ili hrane te sa znatiželjom prema jelu kojeg ćemo konzumirati. Svjesno jedenje zapravo odgovara na pitanje „kako“ jedemo te nas potiče da to bude sporije, s prisutnošću, za stolom.
Više o svjesnom jedenju, kao i praktičnim savjetima kako svjesno jedenje uvrstiti u svoj život i koje su njegove dobrobiti saznajte u našim novim tekstovima uskoro.
Tekst: dr.sc. Anđela Jelić, mag.psych.
Foto: Pexels