U vremenu kada imamo lako dostupne raznovrsne namirnice, ali i polugotovu i gotovu hranu te i više informacija o tome što jesti, u potpuno drugi plan pada jako važna stvar, a to je kako jedemo. Istina da ni sve te informacije o hrani nisu uvijek točne pa je važno pažljivo birati kojim informacijama se „hranimo“ i je li izvor tih informacija provjeren, relevantan i zašto mu vjerujemo.
U posljednjih nekoliko godina sve više pazimo što od namirnica kupujemo, uvodimo u svoju prehranu one „nove“ tzv. „zdrave“ namirnice. Međutim, izgleda da na nas kao narod ne djeluju „zdravo“ jer je stopa debljine i pretilosti kako kod odraslih tako i kod djece u stalnom porastu.
Ako pogledamo dućane brze hrane ili pekarnice koje su uvijek strateški na dobroj lokaciji za „nešto pojesti s nogu“, ne čudi ovaj podatak. Ako i porazgovaramo s ljudima često se žale kako nemaju vremena pa preskaču obroke, ili pojedu „glupost“ iako znaju da su mogli drukčije, pametnije izabrati, ali…
Istina je da su određene namirnice „zdravije“, no nisu one same po sebi zdrave za nas. Je li neka hrana zdrava ili ne, to ovisi kako konzumiramo, kada, u kojoj količini, u kakvom smo mi stanju i slično.
Zdrava je ona namirnica koja na mene utječe dobro, koja me uveseljava. Zdrava je ona koja je nutritivno bogatija, koja je u sezoni. A prehrana je zdrava kada je sačinjena od takvih namirnica, ali i onih koje su možda nutritivno siromašnije, ali su emocionalno i simbolično bogate. Ne zaboravimo, stvar je u ravnoteži, raznovrsnosti i svakako umjerenosti.
Ne možemo reći da je tjestenina loša ili nezdrava namirnica. Iako nas mnogi uvjeravaju da se od tjestenine deblja pa da je najbolje da je nikako ne jedemo. Da, deblja nas količina i način KAKO jedemo. I ne samo to, već što smo mi prije i poslije te tjestenine, pili, kako smo spavali, jesmo li se kretali, jesmo li pod stresom. Deblja nas i nervoza s kojom jedemo tu tjesteninu ako nam je to nešto u što vjerujemo da je loše, zabranjeno ili nezdravo. Jer mozak i crijeva komuniciraju i razmjenjuju informacije koje dobivaju iz okoline, a najviše povjeruju onome što mi govorimo.
Velika dostupnost hrane omogućuje nam lagodniji život, ali sve do trenutka kada hrana ne postane alat za popravljanje naših unutarnjih nemira, neraspoloženja, osjećaja usamljenosti, tuge, stresa… Prema statistikama ne bi rekli da nam raznolika ponuda namirnica i njihova dostupnost pridonose zdravlju i dobrobiti. Baš suprotno, sve više je problema s viškom kilograma, debljinom, pretilošću koji, naglašavam, nisu samo estetski problem, već zdravstveni. Kada govorim o zdravlju uvijek volim naglasiti da se referiram na tjelesno i mentalno zdravlje, i ne na zdravlje kao odsustvo bolesti, već kao stanje potpunog tjelesnog, duševnog i socijalnog blagostanja.
U našoj kulturi prihvatljivo je jesti hodajući ulicom, dok u drugim kulturama to nije praksa. Primjerice, u Italiji ili Japanu nećete baš vidjeti ljude kako jedu svoj ručak hodajući. No, nije samo konzumiranje hrane „usput“ problem. Danas nam se čini kako bi i mobitel/tablet ili laptop mogao postati dio pribora za jelo.
Možemo to staviti pod isti nazivnik, a to je nesvjesnost i manjak prisutnosti za vrijeme obroka, a to se odnosi na ono KAKO JEDEMO.
Izgleda da osim što i koliko, KAKO uistinu ima veliku utjecaj kako naše tijelo doživljava hranu i što će na kraju s njom „učiniti“ kao i na percepciju osjećaja gladi i sitosti.
Utjecaj nesvjesnog jedenja na nas
Istraživači s nizozemskog sveučilišta koji su proučavali neurokognitivne mehanizme koji stoje u pozadini jedenja s distrakcijama (npr., korištenje mobitela, tableta, Tv-a za vrijeme jela) ili nesvjesnog jedenja (mindless eating) došli su do zaključka kako u ovim situacijama dolazi do ignoriranja percepcije okusa te većeg unosa hrane.
Istraživači su koristili funkcionalnu magnetnu rezonancu (fMRI) kako bi zabilježili koji su dijelovi mozga uključeni u situacijama kada se hrana konzumira bez pažnje, odnosno kada je prisutan podražaj koji odvlači pozornost od samog jela.
Ovo je jedan od već sada brojnih dokaza kako distrakcija utječe na veći unos hrane i smanjuje neuronske procese povezane s obradom okusa na razini cingularnog girusa (čija je jedna od funkcija aktivacija u situacijama koje zahtijevaju izvršnu kontrolu, podijeljenu pažnju i slično).
Dokaz je ovo koliko je zapravo važno KAKO jedemo. Našem tijelu potrebno je određeno vrijeme za obradu informacija koje prima iz okoline (podražaja) pa tako i kada je riječ o hrani.
Upravo o tome zašto je važno naučiti KAKO jedemo, dr.sc. psihologije koja se bavi područjem psihologije prehrane, Anđela Jelić organizira online predavanje na ovu zanimljivu temu.
Ako već pravilno, redovno, umjereno i raznovrsno jedete i želite dodatno unaprijediti svoj odnos prema hrani…
Ako bez obzira na vaš trud oko prehrane i općenito načina života ne osjećate promjene i lako vas neki vanjski okidači poput stresa, napetosti, iznenadnih situacija ili odnosa s drugima potaknu na korištenje hrane kao „alata“ za popravljanje vaših unutarnjih stanja…
Ako jedete prebrzo, bez pažnje ili osjećate da ste stalno gladni…
Ako ste možda nutricionist i radite s klijentima savjetovanja na temu prehrane također i za vas je ovo predavanje.
U utorak 14.2.2023. u 17 sati održava se online predavanje „Zašto je vrijeme da naučimo kako jesti“.
Detalje o predavanju možete pronaći ovdje.
P.S. U suradnji s dr.sc. Anđela Jelić, mag.psych. nekoga od vas darujemo pristupom ovom zanimljivim i korisnim predavanjem, a sve detalje saznajte u nastavku.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Moglo bi vas zanimati i: Uz ovu vještinu započnite živjeti zadovoljnijim i ispunjenijim životom
Tekst: dr.sc. Anđela Jelić, mag.psych.
Foto: Privatna arhiva