Od sad već davne 1846., kada je otkriven prvi marker, trebalo je pričekati sto godina da određivanje tumorskih markera postane svakodnevica u medicini te da uđe u svakodnevnu upotrebu. Iako se često povezuju s karcinomima, oni nikako nisu pouzdan i isključivi parametar za postavljanje takve dijagnoze. No njihova je uloga u izboru terapije i praćenju učinka liječenja velika.
Neki osobe se žele testirati u svrhu postavljanja dijagnoze, a neke žele pratiti bolest ili djelovanje terapije. Na sve navedene načine tumorski markeri se mogu koristiti, ali ipak treba biti oprezan i znati da postoje i neka ograničenja. Kako bismo razjasnili neke pojmove vezane uz tumorske markere i objasnili vam što sve možete očekivati od pretraga, u nastavku vam donosimo savjete Ane Paškvan, medicinske biokemičarke iz poliklinike Breyer.
Što su to tumorski markeri?
Tumorski markeri su tvari, uglavnom proteini, koje u većoj mjeri stvaraju tumorske stanice, a ponekad, kao odgovor na tumorski rast i stanice našeg tijela. Većinu tumorskih markera luči i zdravo tkivo pojedinih organa i stanica pa se oni nalaze i u organizmu zdravih pojedinaca, ali u puno manjim koncentracijama.
Osjetljivost tumorskih markera
Što veći postotak oboljelih uspije pronaći neka pretraga, to je njena osjetljivost veća. Ukratko, možemo reći da je osjetljivost određene pretrage njena sposobnost da detektira oboljele. Tako je moguće da zbog ograničene osjetljivosti tumorskih markera uz uredan nalaz tumor markera pacijent svejedno ima malignu bolest.
Kada i kako se koriste tumorski markeri
Probir zdrave populacije
Nažalost, upravo zbog slabe specifičnosti mnogih tumorskih markera, mali broj tumorskih markera može se koristiti u svrhu probira. U slučaju opterećujuće obiteljske anamneze ili postojećih rizičnih faktora kod pojedinih pacijenata, neki tumorski markeri mogu se koristiti u svrhu probira, kao što je na primjer PSA, tumorski marker prostate. Drugi je pak primjer određivanje prisustva krvi u stolici – ovaj test, ako je negativan, ima visoku negativnu prediktivnu vrijednost, tj. upućuje na to da dalje pretrage nisu neophodne.
Postavljanje dijagnoze
Ponekad pacijenti dolaze za zamišlju da će nakon dobivenih rezultata tumorskih markera postaviti dijagnozu tumora ili pak mirno spavati. Nažalost, u praksi to nije dovoljno. Tumor marker može ukazati na potencijalni tumorski rast pa je važno pratiti brzinu promjene tumorskog markera. Ipak, na temelju samo tog nalaza liječnik ne može postaviti dijagnozu. On će odrediti dodatne dijagnostičke zahvate (najčešće biopsiju) koji će se, uz rezultat tumorskog markera koristiti za postavljanje dijagnoze.
S obzirom na ograničenu osjetljivost i specifičnost, pozitivan nalaz i dalje nije sigurna potvrda maligne bolesti, kao što je ni negativan nalaz ne isključuje. Nažalost, nema čarobne pretrage, a niti dijagnostičkog zahvata koja će nam u potpunosti jamčiti miran san.
Prognoza bolesti
Ovisno o vrsti markera koji je prisutan i ovisno o tome koliko je povišena njegova koncentracija može se govoriti o boljoj ili lošijoj prognozi. Krajnji ishod uvijek ovisi o mnogim faktorima, a kako navodi doktorica Paškvan, neki tumorski markeri ponekad daju i informaciju o tome koliko je pojedini tumor agresivan.
Stadij bolesti
Pacijentu s dijagnosticiranom malignom bolešću povećanje tumorskog markera može ukazati na širenje (metastaziranje) tumora u druge organe i tkiva ili dati uvid koliko su se metastaze proširile.
Praćenje efikasnosti terapije i oporavka
Najvažnije upotrebe tumorskih markera kao što navodi doktorica Ana Paškvan, su upravo ove zadnje dvije. Efikasnost terapije posebno se dobro prati tumorskim markerima kod uznapredovale bolesti. Najčešće vrijednost tumorskog markera pada, znači da je odgovor na terapiju dobar. Ako pak razina ostaje ista ili raste, potrebno je nešto promijeniti i prilagoditi. Kod ovog pravila u obzir treba uzeti sve specifičnosti pojedinog slučaja, odnosno sve faktore koji utječu na rast tumora.
Kontrola recidiva
Sustavnom kontrolom tumorskih markera tijekom vremena, provjerava se i eventualna ponovna pojava maligne bolesti. Ako je razina markera prvotno pala, a onda ponovo raste tijekom vremena, vjerojatno je da se bolest vratila.
Isto tako, ako je nakon operacije i dalje povišena koncentracija markera, postoji mogućnost da nije uklonjena kompletna tumorska masa ili da u tijelu postoje metastaze za koje se nije znalo.
Metode određivanja tumorskih markera
Većina tumorskih markera određuje se imunokemijskim metodama. Riječ je o analizama koje se rade na principu antigen-antitijelo i izričito ovise o proizvođaču testa. Kako je riječ o relativno novoj metodologiji, a koju su pojedini proizvođači razvijali zasebno,važno je znati da rezultati nalaza istog biljega, izrađeni drugačijom metodom, nisu usporedivi. Dodatno, kad se u praćenju recidiva bolesti treba bilježiti i najmanja promjena vrijednosti, tad se čak preporučuje analizu uvijek raditi u istom laboratoriju.
Važnost praćenja markera tijekom vremena
Bez obzira da li tumorskim markerom želimo postaviti dijagnozu ili pak pratimo učinak terapije ili recidiv, porast ili pad njegove koncentracije tijekom vremena najvrednija je informacija, često važnija od same njegove koncentracije.
Zbog svih ovih osobina tumor markera koje su do sad navedene, upravo će onkolog koji pacijenta prati imati najviše relevantnih informacija na temelju kojih će najbolje zadati jedan ili više markera i točnu frekvenciju njegovog, odnosno njihovog određivanja tijekom vremena.
“Tumorski markeri su danas neizostavni dio dijagnostike te neizostavna pomoć prilikom odabira i praćenja terapije, ali obavezno, uz uzimanje u obzir prednosti i nedostataka pojedinih tumorskih markera čime i njihova upotreba postaje smislena i racionalna” -zaključuje Paškvan.
Moglo bi vas zanimati: Kako se nositi s dijagnozom raka?
Tekst: Vjera Pađen
Foto: Unsplash, Pexels
