Veljača je na našem portalu sada već tradicionalno posvećena ljubavi prema sebi. Da dobro ste pročitali, isključivo prema sebi.
Kažu da je veljača mjesec zaljubljenih, ali vjerujem kako je nemoguće iskreno voljeti drugog ako prije toga ne volimo sebe. Do te spoznaje nisam došla nekim lakšim putem. Štoviše, moj put traje i danas.
Kada mi je rečenica “Mogu li voljeti tebe, ako ne volim sebe?” prvi put prošla kroz glavu imala sam osjećaj kako mi je doslovno uzdrmala tlo pod nogama.
Počele su prolaziti slike mene kako od drugih očajnički i uporno tražim ono što sam zapravo trebala dati sama sebi. Nisam bila svjesna da drugi nisu tu da me zabavljaju, da me usrećuju, da mi pomažu da se pronađem te da nema smisla od njih praviti junake zbog kojih će se moj život pretvoriti u bajku.
Trebalo mi je 30 godina da shvatim da sve dok ne zavolim sebe, neću znati voljeti druge onom ljubavi kakvu zaslužuju. To je ljubav koja prihvaća, koja razumije, a ne osuđuje.
Mi smo odrastali u društvu u kojem je bilo važnije da smo DOBRI nego da smo DOBRO. Od malena nas uče kako smo zločesti kada plačemo, kada tražimo više za sebe, kada otvoreno komuniciramo svoje potrebe. Sebični smo kada ne želimo sve svoje dijeliti s drugima… Uz sva to uvjetovanja, nije ni čudno što smo izrasli u ljude koji ne vole ni sebe ni druge bezuvjetno.
Ipak, od te svoje 30-e dubokim radom na sebi, počela sam stidljivo prihvaćati i tugu i bijes i zapravo se voljeti ovakvom kakva jesam. Moram naglasiti kako je i dalje dug put ispred mene, ali radujem mu se.
Kada sam počela voljeti sebe, počela sam shvaćati i ljude oko sebe. Još važnije, počela sam shvaćati njihovu ulogu u mom životu. Oni su tu da zajedno rastemo i živimo istinski, a ne da me nadopunjavaju jer sam sebi postala dovoljna točno takva kakva jesam. Savršenstvo ne postoji, ja nisam savršena, ti nisi savršen i nije na nama da od drugih zahtijevamo nepogrešivost. Ljepota je u našim različitostima…
Zato ćemo u veljači pisati o empatiji, slušanju drugih, različitim načinima na koje možemo brinuti o sebi… Nećemo zanemariti ni putovanja, a bit će tu i priče o zdravlju jer je ipak ono temelj svega. Znamo da sve kreće od djetinjstva pa ćemo u rubrici Svjesno roditeljstvo pisati o odgoju empatične djece. Danas sve više žena bira poduzetnički put kao jedan od načina brige o sebi te ćemo vam donijeti intervjue koji će vas potaknuti na razmišljanje. Nastavit ćemo i naše mjesečne izazove kojima ćemo i vas poticati na promjene. Pratite nas jer vas čeka mjesec kroz koji ćemo zajedno rasti u svakom smislu.
Hvala na svakom čitanju i komentaru!
Šaljem vam veliki pozdrav! Do sljedećeg mjeseca,
Anđela Sabranović