Hrvatska je izgubila utakmicu, ali je ukazala na lekciju za svakoga od nas!

by Slowliving uredništvo

Hrvatska je noćas izgubila. To je činjenica koju će pamtiti semafor, statistika i sportski izvještaji. No ako pogledamo malo dublje, osobito drugo poluvrijeme utakmice u Torontu, vidjet ćemo nešto što nadilazi sam rezultat. Vidjet ćemo jedan od najtežih mentalnih kapaciteta koje sportaš ili momčad mogu izgraditi, sposobnost da se pod pritiskom ne raspadnu, nego vrate sebi.

Na ovu zanimljivu psihološku perspektivu naišli smo na Instagram profilu @lora.istrazuje, gdje je na vrlo jasan i promišljen način otvorena tema mentalne snage, identiteta i otpornosti hrvatske reprezentacije. Upravo nas je taj osvrt potaknuo da dublje razmislimo o tome što se zapravo događa u trenucima kada momčad, unatoč lošem početku ili nepovoljnom rezultatu, ipak pronađe način da se vrati sebi i pokaže ono najvažnije – karakter.

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Objavu dijeli Mario Mateuz Music (@mariomateuzmusic)

Odjednom, potpuni preokret

Prvo poluvrijeme nije izgledalo obećavajuće. Portugal je dominirao posjedom, Hrvatska se teško izvlačila iz svoje polovice, a Livaković je branio situaciju za situacijom. Momčad je djelovala stisnuto, gotovo nevidljivo, kao da joj je prostor za igru sužen i fizički i mentalno. U takvim trenucima vrlo je lako da se ekipa počne raspadati iznutra, ne nužno u taktičkom smislu, nego u onom puno važnijem, psihološkom. Kad igrač ili momčad počnu osjećati da više nemaju uporište u sebi, tada se gubi ritam, sigurnost, vjera i identitet.

A onda se dogodilo drugo poluvrijeme.

Da, sigurno je bilo taktičkih korekcija. Ali promijenilo se i nešto puno dublje od same postavke igre. Promijenio se pristup. Promijenila se energija. Hrvatska je u drugom dijelu bila bolja momčad. I upravo je to psihološki fascinantno pitanje: kako ekipa koja je prvih 45 minuta djelovala gotovo izgubljeno, u nastavku pronalazi drugu verziju sebe?

Unutarna struktura koja ostaje čvrsta čak i onda kada se okolnosti ruše

Tu dolazimo do onoga što sportska psihologija godinama proučava. Istraživanja sportskih psihologa, među njima i Breuera i suradnika, pokazuju da najotporniji sportaši i najstabilnije momčadi često imaju ono što se naziva jakim i stabilnim atletskim identitetom. To je duboko ukorijenjen osjećaj tko si kao sportaš, neovisno o tome što piše na semaforu. Nije riječ o običnom optimizmu, još manje o praznoj motivaciji ili kratkotrajnom govoru u svlačionici. Riječ je o nečemu dubljem, unutarnjoj strukturi koja ostaje čvrsta čak i onda kada se okolnosti ruše.

Takav identitet ne ovisi o tome vodite li ili gubite. On se ne raspada nakon lošeg poluvremena, nakon pritiska, nakon pogreške ili poništenog gola. Upravo suprotno, on se tada aktivira. Kad pritisak raste, on ne nestaje, nego izlazi na površinu.

I Hrvatska to ima.

Nije to prvi put da gledamo istu psihološku dinamiku. Vidjeli smo je 2018. u Rusiji. Vidjeli smo je 2022. u Katru. Vidjeli smo je i jučer u Torontu. Ta sposobnost da momčad, i kad je stjerana, i kad djeluje nadigrano, i kad sve izgleda klimavo, ipak pronađe način da se vrati svojoj igri, svojoj energiji i svojoj unutarnjoj slici o sebi – to nije slučajnost. To je identitet.

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Objavu dijeli Violetta (@violetakustro)

Lekcija šira od nogometa

I tu se krije šira lekcija, ona koja se ne tiče samo nogometa.

Naše najteže situacije nisu samo test naših sposobnosti. Sposobnosti su važne, ali pod pritiskom ponekad osciliraju. Nekad ne funkcioniramo najbolje. Nekad zakasnimo, pogriješimo, izgubimo ritam ili povjerenje. No ono što u takvim trenucima ostaje kao prava osnova nije samo sposobnost, nego identitet. Tko smo kad stvari ne idu. Tko smo kad gubimo. Tko smo kad više ne možemo računati na vanjsku potvrdu.

Ako je identitet dovoljno ukorijenjen, on se ne koleba tako lako. Ne može ga promijeniti ni rezultat, ni loš početak, ni osjećaj da je sve krenulo u krivom smjeru. Identitet ne nestaje u teškim trenucima, on se tada pokazuje.

Zato da, Hrvatska je jučer izgubila utakmicu. Ali nije izgubila sebe.

A ponekad je upravo to najtočniji pokazatelj mentalne snage.

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Objavu dijeli Lora (@lora.istrazuje)

Foto:

MOGLO BI VAS ZANIMATI: Globalni trend koji ne posustaje: zašto odgađamo život čekajući Godota?

Možda će vam se svidjeti

Želite pratiti novosti vezane za slowliving concept?

Povremeno ćemo vam slati notifikacije sa savjetima kako živjeti bolje, zdravije i sretnije!