Piše: Nives Paić, mindfulness edukator, mentor i coach
Da mi je netko to rekao prije nekoliko godina, vjerojatno mu ne bih vjerovala. Bila sam uvjerena da bi moj život bio ljepši kada bih imala više novca, više sigurnosti i manje briga. Čekala sam taj dan kada će se okolnosti promijeniti i kada ću napokon moći odahnuti. Ali … taj dan nije dolazio.
Godinama sam živjela kao mnoge žene koje danas susrećem. Bila sam odgovorna mama, zaposlena žena, supruga koja je pokušavala držati sve pod kontrolom. Smijala sam se, radila, brinula o svima, a navečer, kada bi kuća utihnula, ostajala sama sa svojim brigama, sa svojim mislima, sa svojim strahovima.
Najviše me plašio nedostatak novca. Hoću li svojoj djeci moći pružiti ono što im treba? Ne, nisam tada živjela, preživljavala sam.
Promjena ne dolazi preko noći
Jednog dana shvatila sam da nešto moram poduzeti, da ne želim više čekati da mi život postane bolji. Upisala sam Mindfulness Akademiju. Uopće nisam znala što očekivati jer iskreno, tada nisam niti znala što zapravo tražim, samo sam znala da nešto moram mijenjati. Na Akademiji sam učila kako mijenjati sebe i tu započinje moj put slobode.
Polako sam počela primjećivati stvari koje prije nisam vidjela. Shvatila sam da ne moram očekivati od supruga da se on promijeni kako bih ja bila mirna, da ne moram okrivljavati šefa zato što nisam zadovoljna poslom, da ne moram čekati drugačije okolnosti kako bih osjetila zahvalnost. Počela sam drugačije gledati život.
Odmah ću napomenuti da promjena ne dolazi preko noći. Potrebno je puno truda, upornosti, otvorenog srca. A onda se dogodilo nešto što me i danas ponekad iznenadi.
Boje su bile drugačije
Jednog jutra pogledala sam kroz prozor. Sunce je bilo isto. Drveće je bilo isto. Ulica je bila ista. Ali… boje su bile drugačije.
Ne zato što se svijet promijenio. Nego zato što sam ga ja prvi put nakon dugo vremena (usuditi ću se reći desetljeća) stvarno vidjela. Moje boje ponovno su postale sjajnije.
Tada sam shvatila onu jednostavnu činjenicu koja mi je promijenila život. Život ne postane ljepši zato što nestanu problemi. Postane ljepši kada mu ponovno dopustimo da nas dotakne.
Istina je da moj život još uvijek nije savršen. Još uvijek pažljivo planiram svaki euro, još uvijek postoje izazovi, još uvijek postoje dani kada je teško, ali više ne čekam da se život promijeni kako bih bila sretna. Danas imam moć da biram, a ja biram svoj mir. Mir nije nagrada koja dolazi kada se sve posloži. Mir je odnos koji gradimo sa sobom.
Ne treba bježati od emocija
Jedan od najtežih trenutaka u mom životu bio je kada je moj otac umirao.
Bilo je boli. Bilo je tuge. Bilo je suza. No, usred svega toga osjećala sam i nešto drugo. Neizmjernu zahvalnost što mogu biti uz njega, što mogu držati njegovu ruku, što mu mogu pružiti ljubav.
Shvatila sam da ne trebamo bježati od emocija jer ljubav i bol mogu postojati zajedno. Rekla bih da ni najteži trenuci ne mogu oduzeti ljepotu života ako im dopustimo da budu prisutni. Ali bez one promjene u sebi, bez moći da biram, ovaj tekst ne bi zvučao ovako.
Možda zato danas najviše volim raditi sa ženama koje osjećaju da su se negdje usput izgubile. Ja ih ne želim naučiti kako biti bolje. Želim ih vratiti u tijelo, da osjete emocije. Želim ih podsjetiti da u njima već postoji sve ono što traže.
Ponekad je potrebno samo zastati.
Udahnuti.
I ponovno čuti vlastiti šapat.
Jer upravo tamo, ispod svih očekivanja, briga i umora, još uvijek postoji ona žena koja zna kako se živi. A kada se ponovno susretne sa sobom… boje ponovno postanu sjajnije.
Šapat za danas:
Danas ne moraš promijeniti svoj život. Dovoljno je da zastaneš na samo dvije minute. Upravo u tim malim trenucima počinje povratak sebi.
Zatvori oči i udahni polako tri puta. Ne zato da otjeraš misli, nego da zastaneš, da se ponovno sretneš sa sobom. Zatim, lagano otvori oči i pogledaj oko sebe. Primijeti tri stvari oko sebe, jednostavne, a kojima možda do sada nisi davala pažnju. Možda način na koji svjetlo pada kroz prozor, možda miris jutarnje kave ili možda boju neba.
Dopusti si da ih vidiš kao da ih promatraš prvi put. Bez žurbe. Bez potrebe da bilo što mijenjaš. Samo promatraj, diši i budi prisutna.
Pitanje za kraj: Kada si posljednji put zastala dovoljno dugo i promatrala kakvog su sjaja tvoje boje?
Tekst: Nives Paić, mindfulness edukator, mentor i coach
Foto: Freepik
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Nije pitanje samo koga volite, nego tko postajete u toj vezi