Piše: Maja Prović, mindfulness trener i mindset mentor
Dobar odnos ne traži da se odreknemo sebe kako bismo zadržali drugu osobu. On nam dopušta bliskost, ali i vlastiti prostor; razumijevanje, ali i granice; zajedništvo, ali i pravo da ostanemo svoji.
O odnosima često razmišljamo kao da postoje samo dvije mogućnosti: ili je sve skladno ili nešto nije u redu. Stvarni odnosi nisu tako jednostavni. Svaki odnos prolazi kroz razdoblja neslaganja, umora, udaljavanja i ponovnog približavanja. Pitanje nije hoće li se izazovi pojaviti, nego kako se ponašamo kada se pojave.
Možemo li razgovarati bez ponižavanja? Postoji li prostor da se oboje mijenjamo, a da pritom nitko ne mora nestati?
Dobar odnos počinje odnosom prema sebi
Ljubav prema sebi nije sebičnost niti stalno stavljanje vlastitih potreba ispred tuđih. To je sposobnost da čujemo sebe, prepoznamo što osjećamo i ne napustimo vlastite potrebe čim se netko drugi s njima ne slaže.
Kada se prema sebi odnosimo grubo, lakše ćemo povjerovati da previše tražimo, da smo preosjetljivi ili da bismo trebali šutjeti kako ne bismo izazvali problem. Kada se poštujemo, ne moramo napasti drugu osobu, ali ne moramo ni pristati na ono što nas boli i otupljuje.
To ne znači da ćemo uvijek reagirati savršeno. Znači da ćemo primijetiti kada se udaljavamo od sebe i pokušati se vratiti. Dobar odnos sa sobom daje nam više prostora da razumijemo drugoga, a da pritom ne zanemarimo vlastiti glas.
Kako se u odnosu polako izgubimo
Sebe najčešće ne izgubimo u jednom velikom trenutku. To se događa kroz sitna, svakodnevna odustajanja. Prešutimo nešto jer nam se ne da ponovno objašnjavati. Pristanemo iako želimo reći ne. Odustanemo od svojih prijatelja, interesa ili vremena za sebe jer je tako lakše. Počnemo pažljivo birati svaku riječ kako ne bismo izazvali napetost.
Nakon nekog vremena više ne znamo što želimo, nego samo što trebamo učiniti da bi sve ostalo mirno. No mir koji ovisi o tome da jedna osoba stalno šuti nije pravi mir. To je samo prilagodba.
Zdrav odnos ostavlja prostor za osobni život. Ne moramo sve raditi zajedno da bismo bili povezani. Bliskost je susret dviju osoba koje mogu biti zajedno, a ipak ostati svoje.
Razgovarati jasno, a ne napadački
Mnogi teški razgovori ne započinju samim problemom, nego načinom na koji o njemu govorimo. Rečenice poput „Ti nikada…” ili „Ti uvijek…” drugoj osobi obično zvuče kao optužba. Tada se ona brani, povlači ili uzvraća napadom, a razgovor se pretvara u borbu za to tko je u pravu.
Umjesto „Nikada mi ne pomažeš”, možemo reći: „Posljednjih dana osjećam da je previše toga na meni. Možemo li razgovarati o tome kako bismo drugačije podijelili obaveze?” Umjesto „Već znam kako ćeš reagirati”, možemo ostaviti mogućnost da ovaj razgovor ipak bude drukčiji od prethodnih.
To nije ublažavanje istine niti izbjegavanje važnih tema. To je pokušaj da budemo jasni bez namjernog povređivanja. Pomaže i kratko zastati prije odgovora. Nekoliko svjesnih udaha neće riješiti problem, ali može promijeniti ton razgovora i pomoći nam da kažemo ono što zaista želimo.
Kada vrijedi ostati i pokušati
Teško razdoblje ne znači automatski da je odnos loš ili završen. Ljudi prolaze kroz stres, promjene, roditeljstvo, financijske izazove i razdoblja emocionalnog umora. Ponekad je odnos umoran, a ne gotov.
Vrijedi ostati i pokušavati kada i dalje postoji osnovno poštovanje te kada su obje osobe spremne pogledati vlastiti dio odgovornosti. To se ne vidi samo u lijepim riječima, nego u ponašanju.
Vrijedi ostati kada uz sve teškoće još uvijek možete biti ono što jeste. Kada možete imati svoje mišljenje, prijatelje, interese i vrijeme za sebe. Kada neslaganje ne ugrožava vaše dostojanstvo i kada se nakon sukoba možete ponovno pronaći.
Kada je vrijeme za odmak
Za kvalitetan odnos potrebne su dvije osobe. Jedna osoba može promijeniti način komunikacije, naučiti postavljati granice i preuzeti odgovornost za svoje postupke, ali ne može sama izgraditi uzajamnost.
Vrijeme je razmisliti o odmaku kada se iste povrede stalno ponavljaju, a razgovori ne donose nikakvu promjenu. Kada se vaši osjećaji redovito umanjuju, kada se granice doživljavaju kao napad ili kada ste vi jedini koji pokušavate razumjeti, popravljati i čekati.
Važno je promatrati ono što se ponavlja, a ne samo ono što je obećano. Je li nakon razgovora došlo do stvarne promjene ili samo do kratkog razdoblja mira? Možete li otvoreno govoriti ili se svaki razgovor završava vašim povlačenjem? Osjećate li se uz tu osobu slobodnije ili sve opreznije?
Odlazak ne mora biti dramatičan zaključak niti dokaz da je sve bilo pogrešno. Ponekad je to mirno priznanje da ste dali koliko ste mogli i da vam sada treba drugačiji prostor za rast. Jednako tako, ostanak nije slabost ako postoji uzajamna spremnost da se odnos mijenja.
Pitanja koja donose više jasnoće
Kada nismo sigurni, korisno je nakratko maknuti pozornost s pitanja „Što će drugi misliti?” i vratiti je na vlastito iskustvo.
Možemo se pitati: Mogu li u ovom odnosu reći što osjećam? Smijem li se predomisliti? Poštuje li se moje potrebe za poštovanjem, razumijevanjem i podrškom? Vidim li promjenu u ponašanju ili samo slušam nova obećanja? Ostajem li zato što želim biti ovdje ili zato što se bojim promjene?
Možda je najjednostavnije pitanje: kada bi odnos još neko vrijeme ostao upravo ovakav kakav je danas, bih li ga i dalje birala? Odgovor ne mora doći odmah. Ponekad nam treba mir, razgovor s osobom kojoj vjerujemo ili malo vremena bez tuđih mišljenja. Važno je samo da ne utišavamo ono što već osjećamo.
Odnos u kojem ima mjesta za oboje
Ponekad je hrabrost ostati, omekšati obrambene reakcije i ponovno učiti razgovarati s osobom koju volimo. Ponekad je hrabrost priznati da smo pokušali dovoljno i odabrati novi smjer.
Ne postoji jedna odluka koja je ispravna za sve. Postoji iskren pogled na ono što odnos u nama stvara. Dobar odnos ne traži savršenstvo. Traži prisutnost, odgovornost, poštovanje i volju da se ponovno sretnemo nakon trenutaka u kojima se nismo razumjeli. U njemu ne moramo izgubiti svoj glas, interese, granice ni osobni prostor.
Možemo voljeti drugu osobu i istodobno ostati odani sebi. Možemo razumjeti njezine slabosti, a ipak jasno reći što nam odgovara, a što ne. Možemo birati ostanak kada postoji stvaran prostor za rast ili otići kada osjetimo da je vrijeme za novu etapu.
Možda je upravo to svjestan odnos. Ne donositi odluke iz panike, ali ni ostajati iz navike. Usporiti dovoljno da čujemo sebe, vidimo odnos kakav jest i izaberemo ono uz što možemo ostati mirni, otvoreni i svoji.
PIŠE: Maja Prović, Coaching, mindfulness trener i mindset mentor
Kao motivacijski govornik, trener mindfulness vještina i autorica knjiga, Maja Prović posvećena je pomaganju ljudima da otkriju vlastite snage, prevladaju unutarnje blokade i naprave pozitivne promjene u svom životu. Nakon više od 27 godina rada u različitim profesijama, od medicinske sestre i odgojiteljice djece, do voditeljskih pozicija u financijama i marketingu, odlučila je slijediti svoj istinski poziv i posvetiti se radu s ljudima. Svoj put pronašla je kroz mindfulness i razvila pristup urbanog mindfulnessa, prilagođen ljudima koji žive i rade u izazovnom ritmu modernog života.
Foto: Freepk
MOGLO BI BAS ZANIMATI: 4 znaka da možda niste u toksičnoj vezi, nego u odnosu temeljenom na traumatskoj povezanosti