Kako bismo najbolje mogli razumjeti zašto se javljaju dječji strahovi, trebamo se duboko zamisliti i prevrtjeti film u svojoj glavi. Trebamo se prisjetiti kako je to bilo kada smo mi bili djeca i čega smo se najviše bojali. Strah koji djeca osjećaju je prije svega prirodna i urođena pojava i normalni dio djetinjstva i odrastanja, ali isto tako je u mnogočemu i iracionalan. On se mijenja sukladno njihovom razvojnom procesu i dobi u kojoj se nalaze.
Neke strahove prevladaju lako, a s nekima se bore duže i teže, dok neke gotovo nikada ne prevladaju i ostaju uz njih i u odrasloj dobi. Kako se to ne bi dogodilo, uloga roditelja je ključan čimbenik u pružanju podrške i suočavanju s dječjim strahovima. Kako pristupiti strahu, kako učiti o strahovima koji se javljaju i kako pomoći djeci u vraćanju osjećaja sigurnosti pročitajte kroz tri koraka koje predlažemo u nastavku teksta.
NE umanjivanju strahova
Prva i osnovna stavka je strah prihvatiti i s njime se suočiti. Nikako ga ne treba negirati, praviti se da ne postoji ili ga umanjivati. U djetetovim očima strah je uvijek velik iako je nama odraslima možda iracionalan i smiješan. Kroz igru i komunikaciju s djecom potražite izvor dječjeg straha i pristupite mu na razini djeteta. Saslušajte što vam dijete govori i verbalno i neverbalno i pokažite mu razumijevanje i prihvaćanje.
Budite im primjer
Djeca najviše vole, a često sasvim nesvjesno, oponašati odrasle, pogotovo vlastite roditelje. Zato pokušajte pripaziti na ponašanje, geste i komunikaciju dok ste u njihovoj blizini jer oni upijaju kao spužve. Budite najbolji primjer svojoj djeci i pokažite im kako se vi nosite sa strahom. Kako bi bolje razumjeli o čemu se radi, dodatno im objasnite od čega imate strah i kako ste se s njim suočili. Napravite sve tako da cijela priča ima pozitivan i sretan učinak.
Podrška kroz igru
Budući da je igra dječja najdraža aktivnost i sav njihov svijet se vrti isključivo oko igre, neka upravo to bude način kroz koji ćete pristupiti temi straha. Stimulirajte osjećaj straha uz plišane životinje, lutke, vozila i igre uloga. Omogućite svom djetetu da vam kroz igru izrazi svoje osjećaje i brige, a onda na jednakoj razini pružite odgovore na način kako će dijete najbolje shvatiti. Ojačajte njihovo samopouzdanje i potaknite ih da preusmjere svoje misli iz negativnih i zabrinjavajućih u lijepe i ohrabrujuće.
Nemojte odustajati, budite strpljivi i poticajni. Vjerujemo kako će vaš trud kad-tad dati rezultate i kako će potrebna pažnja i podrška pomoći djeci u prevladavanju i smanjenju strahova.
Tekst: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Pexels
