Boravak u prirodi s djecom je uvijek dobra ideja, a ovaj put smo pripremili i 3 kreativne ideje za aktivnosti uz koje će se zabaviti cijela obitelj.
Toliko puno učim promatrajući prirodu. Posljednjih godina puno više ulažem vremena u samo bivanje u njoj.
Prava je radost biti svjestan da, ako smo u skladu s njezinim ciklusima, možemo biti tako lijepo skladni sami sa sobom, i jedni s drugima.
Imala sam priliku u jesen otputovati u daleke krajeve, jednako tako sam putovala i zimi. I nakon svega mogu reći da sam sretna što živim u zemlji koja tako divno raspolaže prirodnim dobrima, i općenito u Europi gdje imamo sva godišnja doba.
Odlučila sam posljednjih godina da jesen želim provoditi na mjestima gdje mogu istinski uživati čari iste. Ako budnim okom promatraš vrlo brzo ćeš shvatiti da ona prava šarena jesen traje jako kratko, ona jesen iz filmova, jesen iz knjiga, jesen u kojoj opada lišće, jesen zlatno žute boje – prikaže se, tako kratko i pobjegne. Većinom se radi o samo dva do tri tjedna, oduzmi kišovite i vjetrovite dane kada ne idemo u prirodu, uzmi dane u kojima smo prezaposleni, dane ovoga ili onoga, računica je jasna – život je kratak, jesen još kraća i želim joj svojim prisustvom izreći hvala.
Ove godine, toliko puno provedenog vremena na zraku rezultiralo je sa jednako toliko nezaboravnih trenutaka u koje sam uključila svoju djecu. Pretražujem mobitel i fotografije pa shvaćam kako bi se zapravo mogao napisati jedan lijep članak za sve roditelje i njihovu djecu koji žive južnije i još uvijek imaju jesenje ruho u svoj svojoj punini na selima i gradovima. Ostavljam vam nekoliko ideja za inspiraciju vama i vašim najmilijima.
Kako provesti jedan lijepi jesenji dan u prirodi,
kako dotaknuti jesen,
kako je osjetiti,
kako je živjeti,
kako joj biti zahvalan.
Postoji jedno stablo u parku u našem gradu, kojemu se svi uvijek divimo izdaleka, ali nikada do sada nismo ubrali list – do jučer kada je moj sin donio jedan na dlanu. Kada smo ga uzeli u ruku ostali smo zapanjeni oblikom i komentirali da se ne sjećamo ako smo ikada i vidjeli neki takav list.
Prva aktivnost
Krenuli smo u park kroz šumu, uzeli jednu drvenu paletu nalijepili na nju dvostrano ljepilo i brali lišće putem. Cilj je bio da skupimo što više boja i oblika lišća, tumačili smo putem zašto lišće opada, što je sa klorofilom, kako to da imamo toliko različitih boja i ono što je interesantno i za nas odrasle jeste da ako pomislimo na jesen pomislimo na par osnovnih boja, ali na našoj paleti ih je na kraju bilo čak 25. Eto zašto je po mnogima jesen najljepše godišnje doba.
Komentirali smo promjene i kako nas jesen podsjeća da su neizbježne i normalne.
Kao što stabla otpuštaju lišće, jesen nas podsjeća da je važno znati kada otpustiti stvari ili situacije.
Druga aktivnost
Igrali smo igru za koju sam saznala čitajući knjigu Montessori – igre i aktivnosti za bebe i djecu u ranoj dobi, Maja Pitamic.
Igra se zove Vjeverica Vesna.
Ovo je odlična igra za djecu jer spaja različite aktivnosti i vještine. Dijete se upoznaje sa vjevericama i njihovim staništem.
Nacrtali smo vjevericu, ponijeli dječje škare i obostrano ljepilo.
Pročitali smo priču o vjeverici Vesni.
Nekoć davno živjela je vjeverica Vesna koja je obožavala istraživati šumu u kojoj je živjela. Jednog dana lagani je povjetarac sa sobom donio sladak miris. Vjeverica Vesna se bacila u potragu došavši tako da pčelinje košnice. Bio je to miris meda, no znajući da pčele vole bosti odlučila je pričekati da odzuje u potragu za nektarom. Čim je i posljednja nestala uvukla se u košnicu kako bi ukrala komad slasnog saća I odmah zbrisala s njime odnoseći ga na omiljeno stablo. Nažalost, neuredna kakva je bila, ubrzo se sva natopila medom. I koliko god silno pokušavala, nije uspjela očistiti krzno, a kod god bi pošla, sve bi joj se za lijepilo za krzno: lišće grančice i perca.
Izrezali smo predložak vjeverice Vesne, zalijepili ljepilo i krenuli u potragu za svime što se moglo zalijepiti na vjevericu Vesnu. Naglasila sam sinu da sve što se lijepi mora biti malo i lagano kao vjeverica. Aktivnost nas je zabavila i nasmijala sve.
Treća aktivnost
Posljednja aktivnost odnosila se na bojanje.
Roditelji su trebali malo mira. Beba je provjeravala teksturu zemlje, a dječak bojao temperama vjevericu koju sam ranije nacrtala na platno. Ovo sam pripremila doma unaprijed.
Ponijeli smo i slikovnice o prirodi, jeseni i životinjama za siguran izvor informacija i slika.
Fotografirali smo se obiteljski i s našim psom, malo mama, malo tata i zabilježili tako nezaboravne trenutke njihovog djetinjstva, našega zajedničkoga života.
Ovo je bio jedan cijeli dan proveden u prirodi, pripremili smo jelo i tekućinu, mobitele stavili na zrakoplovni način rada i potpuno se posvetili sadašnjosti.
Djeci za uspomenu dovoljna je i jedna od ovih aktivnosti da bi se povezali sa prirodom, roditeljem i sami sa sobom.
Ruksake u akciju i iskoristite jedan prekrasan jesenji dan.
Tekst: Inga Marić
Foto: Inga Marić