Piše: Petra Maroja
Kad netko spomene molekule, većina nas vjerojatno prvo pomisli na laboratorije, mikroskope i komplicirane znanstvene izraze. Teško ih povezujemo sa svakodnevnim životom, iako upravo one, dok pijemo jutarnju kavu, odlazimo na posao, vježbamo ili spavamo, u našim stanicama obavljaju tisuće sitnih zadataka bez kojih tijelo ne bi moglo funkcionirati.
Jedne pomažu pretvoriti hranu u energiju, druge uklanjaju ono što je u stanici dotrajalo, a treće je štite od svakodnevnih oštećenja. Ne osjećamo ih i ne vidimo, ali njihov se rad s vremenom itekako može odraziti na to koliko energije imamo, koliko se brzo oporavljamo i koliko dugo naše tijelo uspijeva održavati vlastitu ravnotežu.
Kada sam se počela ozbiljnije zanimati za longevity, očekivala sam da ću negdje u istraživanjima u jednoj molekuli ili protokolu pronaći odgovor na sva moja pitanja. No vrlo brzo postalo mi je jasno da tijelo ne funkcionira tako jednostavno. Starenje nije jedan proces koji se u određenom trenutku uključi, nego niz sitnih promjena koje se godinama nakupljaju u našim stanicama. U početku ih možda primjećujemo samo kao manjak energije ili sporiji oporavak. Loša noć ostavlja dublji trag nego prije, a nakon stresnog razdoblja treba nam više vremena da se ponovno osjećamo kao svoji. Promjene koje osjećamo izvana često su samo završni odjek mnogo manjih promjena koje su već započele iznutra.
Što su longevity molekule?
U tom se kontekstu sve češće govori o longevity molekulama. Taj naziv ne odnosi se na jednu strogo određenu skupinu spojeva, nego na molekule koje sudjeluju u procesima povezanima sa staničnom energijom, obnovom, zaštitom i održavanjem funkcije stanica. Većinu njih naše tijelo dobro poznaje jer ih i samo proizvodi i koristi. Ono što se s godinama može promijeniti jest njihova količina, dostupnost ili sposobnost organizma da ih učinkovito upotrebljava. Najlakše ih je razumjeti ako stanicu zamislimo kao mali, dobro organiziran dom. Potrebna joj je energija, redovito održavanje, uklanjanje otpada i zaštita od oštećenja. Ako nestane struje, ništa ne radi kako treba. Ako se otpad ne uklanja, prostor se polako zatrpava. Ako nema održavanja, sitni kvarovi s vremenom postaju sve veći. Svaki od tih poslova ima svoju ulogu, ali tek zajedno omogućuju da cijeli sustav normalno funkcionira.
Od svih molekula koje se danas spominju u svijetu longevityja, jedna se iznova pojavljuje gotovo u svakoj ozbiljnijoj raspravi o staničnoj energiji. To je NAD+. Ako mitohondrije zamislimo kao male elektrane naših stanica, NAD+ je jedan od ključnih pomagača koji im omogućuje da iz hranjivih tvari proizvedu energiju koju tijelo može upotrijebiti. Možemo se hraniti najbolje što znamo, ali hrana je za stanicu tek sirovina. Potreban je cijeli niz unutarnjih procesa da bi se pretvorila u energiju potrebnu za razmišljanje, kretanje, oporavak i sve ono što svakoga dana uzimamo zdravo za gotovo.
NAD+ nije stimulans, ne djeluje poput kave koja će nas nakratko razbuditi, nego sudjeluje mnogo dublje, u samom procesu stvaranja stanične energije. Potreban je i mehanizmima koji popravljaju svakodnevna oštećenja i pomažu stanici da se prilagodi različitim oblicima opterećenja. Njegove se razine s godinama prirodno smanjuju, upravo u razdoblju kada mnogi počinju primjećivati da energija više nije jednako stabilna, a oporavak jednako brz kao prije. Stanica i dalje obavlja svoj posao, ali ima manje rezerve za dodatne zahtjeve. Održavanje, obnova i prilagodba na stres također traže energiju.
Koje su nam važne longevity molekule?
Ipak, energija sama po sebi nije dovoljna. Potrebno je redovito uklanjati i ono što više ne radi kako treba. Tu u priču ulazi spermidin, prirodna molekula čije ime možda ne zvuči osobito privlačno, ali posao koji obavlja itekako jest. Spermidin je povezan s autofagijom, prirodnim sustavom staničnog čišćenja i recikliranja. Iako autofagija zvuči kao još jedan komplicirani znanstveni pojam, njezina je svrha prilično jednostavna, stanica pregledava vlastitu unutrašnjost, prepoznaje dotrajale dijelove, razgrađuje ih i ono što još može iskoristiti vraća u upotrebu. To je poput temeljitog pospremanja doma. Svi tijekom vremena nakupimo stvari koje više ne koristimo. Ako ih nikada ne pregledamo i ne uklonimo, prostor postaje sve manje funkcionalan. Slično se događa i u našim stanicama. Oštećeni proteini i dotrajali stanični dijelovi ne mogu se beskonačno gomilati. Potrebno ih je ukloniti kako bi stanica zadržala sposobnost normalnog rada.
Među važnim longevity molekulama nalazi se i L-glutathion, jedan od glavnih unutarnjih antioksidansa našeg organizma. Svaki put kada stanice proizvode energiju nastaju i sitne kemijske „iskre“. U određenoj količini one su sasvim normalan dio života, ali ako ih se nakupi previše, mogu početi oštećivati okolne strukture. L-glutathion pomaže držati ih pod nadzorom. Dio je obrambenog sustava koji održava ravnotežu između svega što se u stanici svakodnevno stvara i njezine sposobnosti da se od pretjeranog opterećenja zaštiti. Njegov rad možda ne primjećujemo odmah, ali upravo je njegova stalna zaštita važna za dugoročno očuvanje funkcije stanica.
Alfa-lipoična kiselina sudjeluje u procesima proizvodnje energije, ali istodobno pomaže i drugim dijelovima antioksidacijske mreže. Njezina vrijednost nije u tome da sve radi sama, nego u tome što pomaže cijelom sustavu da bolje surađuje.
Sličnu dvostruku ulogu ima i koenzim Q10. Većina ga poznaje s pakiranja različitih dodataka prehrani, no njegova prava priča odvija se unutar mitohondrija. Ondje sudjeluje u prijenosu energije, ali istodobno pomaže štititi osjetljive dijelove stanice od oštećenja koja mogu nastati tijekom njezine proizvodnje.
Longevity molekule najviše smisla dobivaju kao dio šire brige o sebi
Na papiru NAD+, spermidin, L-glutathion, alfa-lipoična kiselina i koenzim Q10 izgledaju kao pet odvojenih sastojaka. U tijelu su dio istog razgovora. Energija utječe na obnovu, obnova na otpornost, a zaštita čuva sposobnost stanice da nastavi proizvoditi energiju.
Longevity molekule najviše smisla dobivaju kao dio šire brige o sebi, uz kvalitetan san, kretanje, uravnoteženu prehranu i dovoljno vremena za oporavak. Toj poznatoj priči dodaju novu dimenziju i pomažu nam razumjeti što se, mnogo prije nego što rezultate osjetimo ili vidimo, događa unutar naših stanica.
Prije samo nekoliko godina nazivi poput NAD+-a, spermidina ili L-glutathiona većini su zvučali kao daleka znanost. Danas polako ulaze u svakodnevni razgovor, baš kao što su nekoć u njega ušli kolagen, omega-3 masne kiseline ili probiotici.
Imamo sreću živjeti u vremenu u kojem su nam te molekule dostupne, a tehnologija je napredovala toliko da ih možemo jednostavno i precizno uključiti u svoju svakodnevicu. U Hrvatskoj je ljetos predstavljen Longevity Pen, platforma za mikrodoziranje upravo longevity molekula. Njihove dobrobiti više nisu nešto o čemu ćemo tek jednoga dana govoriti, one su nam već sada na dohvat ruke.
Tekst: Petra Maroja
Petra Maroja direktorica je brenda Longevity Pen za Adriu i bavi se razvojem i pozicioniranjem inovativnih wellness i longevity projekata u Hrvatskoj. Poseban interes usmjerava na teme zdravog starenja, prevencije i tehnologija koje podržavaju kvalitetniji i vitalniji život. U svojim kolumnama za Slowliving istražuje kako znanost, tehnologija i svakodnevne navike mogu doprinijeti duljem, zdravijem i kvalitetnijem životu. Više o projektu Longevity Pen dostupno je na www.longevitypen.hr.
Foto: Privatna arhiva, pexsels
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Lifespan ili healthspan? Razlika koja mijenja način na koji razmišljamo o zdravlju i starenju