Postoje stvari koje nastanu kao proizvod, a onda vrlo brzo prerastu u nešto mnogo nježnije i važnije – u ritual, uspomenu i mali prostor sigurnosti. Upravo takva priča stoji iza InClouds. Journala, dječjeg dnevnika koji je Tina Vlašić stvorila iz vlastite ljubavi prema pisanju, promatranja svoje djece i dubokog osjećaja da današnjim generacijama treba mjesto na kojem mogu zastati.
U svijetu u kojem su dječji dani često ispunjeni ekranima, obvezama, rasporedima i neprekidnim podražajima, nekoliko mirnih minuta s olovkom i vlastitim mislima može djelovati kao SF. No možda je upravo taj mali trenutak tišine ono što djeci danas najviše nedostaje – prostor u kojem ih nitko ne procjenjuje, ne požuruje i ne traži da odmah imaju pravi odgovor. Prostor u kojem smiju biti zbunjeni, veseli, tužni, zahvalni, ljuti ili samo svoji.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Tina je željela stvoriti dnevnik koji neće djelovati kao još jedna domaća zadaća, nego kao prijatelj kojem se dijete vraća. Mjesto na kojem će emocije postupno dobiti ime, zahvalnost postati svakodnevna navika, a pitanja otvoriti vrata razgovorima koji se možda inače nikada ne bi dogodili. U tom procesu važnu su ulogu imala i njezina djeca, danas u dobi od osam i dvanaest godina, čiji su pogledi, ideje i potrebe utkane u cijelu priču.
No InClouds. Journal nije samo dnevnik za djecu, već podsjetnik i odraslima da ponekad treba odložiti mobitel i usporiti. Da bliskost ne nastaje uvijek kroz velike razgovore, nego kroz male rituale koji se ponavljaju dovoljno dugo da dijete osjeti da je sigurno i viđeno.
Projekt je tijekom ljeta dobio i humanitarnu notu kroz podršku inicijativi udruge Krijesnica „Mali paket za velike borce”, kojom se osiguravaju paketi pažnje za djecu u trenutku njihove hospitalizacije na onkološkim odjelima, kako bi im boravak u bolnici bio bar mrvicu ugodniji, topliji i ljepši. Tako InClouds. od svakog kupljenog dječjeg dnevnika, u ime svojih kupaca, donira jedan euro udruzi Krijesnica kao doprinos njihovoj hvalevrijednoj akciji.
S Tinom smo razgovarali o tome što je današnjoj djeci uistinu potrebno, zašto zahvalnost i emocionalna pismenost nisu samo lijepe riječi, koliko je važno sačuvati dječji unutarnji svijet te može li jedan dnevnik postati most između djeteta i roditelja. Otkrila nam je i kako ju je rad na projektu vratio nekim zaboravljenim vrijednostima, usporio je i podsjetio na ono što bi možda svatko od nas volio čuti još kao dijete:
Tvoje misli su važne. Tvoji osjećaji imaju mjesto. I ne moraš kroz njih prolaziti sam.
Kako je nastala ideja za InClouds. Journal i iz koje je osobne ili dječje potrebe proizašao? Jeste li više razmišljali o onome što danas treba djeci ili onome što je nedostajalo vama kad ste bili mali?
Ideja se rodila se sasvim spontano, iz moje ljubavi prema pisanju i bilježenju misli koja me prati još od najranijeg djetinjstva. Nekako je dnevnik za mene uvijek bio sigurno utočište, mjesto gdje su sve misli i osjećaji bili dobrodošli. Cijela priča krenula je iz ideje da današnjoj djeci približim tu pomalo zaboravljenu naviku na način koji će njima biti privlačan, jednostavan i nepretenciozan, s tonom koji im je blizak, tako da dok ga ispunjavaju imaju osjećaj kao da razgovaraju s prijateljem.
Naravno, velika inspiracija bila su mi i moja vlastita djeca, koja danas imaju 8 i 12 godina. Promatrajući njihovo odrastanje, shvatila sam koliko im je važan taj mali kutak bez ekrana, gdje mogu usporiti i u miru biti svoji.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Živimo u vremenu u kojem djeca odrastaju uz puno podražaja i ekrana. Koliko vam je bilo važno stvoriti proizvod koji vraća sporijem ritmu, a da pri tome ne djeluje kao obveza ili domaća zadaća?
To mi je bila glavna nit vodilja kad sam radila na cijelom konceptu. U ovom našem ubrzanom životu, gdje su nam dani zatrpani obvezama i raznim rasporedima, nekako svi lako zaboravimo koliko je djeci važan prostor da samo zastanu i pohvataju vlastite misli. Između ekrana i neprekidne stimulacije, i oni jako brzo postanu preplavljeni.
Zbog toga sam htjela stvoriti nešto što se lako uklapa u svakodnevicu svake obitelji. Nešto razigrano što djeca mogu ispunjavati sama, a što opet lagano otvara vrata razgovoru između nas i njih, bez onog osjećaja da im namećemo novu obvezu. Čim dijete osjeti pritisak ili da ga netko procjenjuje, priča gubi čaroliju. Cilj je bio samo ponuditi im mali, opušteni ritual koji im pomaže da svoje osjećaje pretoče u riječi i u miru zaokruže svoj dan.
Dnevnik u središte stavlja prepoznavanje emocija i zahvalnost. Zašto vam je taj segment bio najvažniji i kako je izgledala suradnja sa stručnjacima u razvoju sadržaja?
Meni je zahvalnost oduvijek na prvom mjestu. Čim osvijestim koliko dobrih stvari zapravo imam u životu, nekako se puno lakše nosim sa svim izazovima, i vjerujem da to vrijedi za sve nas. Današnja djeca odrastaju u svijetu koji stalno gura osjećaj da nikad nije dosta, da nisi napravio dovoljno ili da se od malih nogu s nekime uspoređuješ. Zato mi je bilo važno ponuditi im priliku da malo zastanu i primijete ono dobro oko sebe.
Kroz praćenje tema emocionalnog razvoja i radionica na koje su išla moja djeca, shvatila sam koliko je važno dati im prostor da odmalena bolje upoznaju sebe, osvijeste svoje osjećaje i povežu se sa sobom.
Iako sam dobro upoznata sa svime zbog vlastite želje i interesa, nisam stručnjak i baš zato mi je bilo važno da dnevnik dobije potvrdu od onih koji djecu i njihovu psihologiju poznaju najbolje. Htjela sam da roditelji znaju da u rukama imaju nešto zaista provjereno i sigurno za svoje dijete, i beskrajno sam zahvalna psiholozima, učiteljima i odgojiteljima na podršci i predivnom feedbacku da je sadržajno i svojim tonom prilagođen dobi kojoj je namijenjen.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Osim što potiče samostalni razvoj djeteta, InClouds. Journal djeluje i kao most između roditelja i dječjeg svijeta. Kakve emocije biste voljeli probuditi u roditelju koji sjedi pokraj djeteta dok prolaze kroz te stranice?
Povezanost i prisutnost. To su emocije za koje vjerujem da dnevnik pobuđuje i kod djeteta i kod roditelja, bilo da ga dijete ispunjava samo ili zajedno s nama. Jer nisu samo djeca danas preplavljena, preplavljeni smo i mi odrasli, a djeca su u tome samo naša zrcala. Svima nam danas treba puno više prisutnosti, opuštenosti i tople bliskosti.
Cilj vođenja dnevnika nije da to bude još jedna obveza na popisu svakodnevnih zadataka, nego intimna rutina u kojoj roditelj bez ikakve prosudbe sluša svoje dijete i polako upoznaje njegov unutrašnji svijet. Naravno, starije dijete će željeti ispunjavati dnevnik u potpunoj privatnosti, ali vjerujem da će ih dnevnik, baš zbog svojih pitanja i aktivnosti, u nekom trenutku potaknuti na razgovor s nama, otvorenost i želju da podijele svoje emocije. A ako uz to, tu lijepu naviku vođenja dnevnika prenesu i na svoje roditelje, nitko sretniji ni ponosniji od mene.
Koliko vam je bilo važno da InClouds. Journal ne bude samo funkcionalan, nego i estetski topao, razigran i nježan, kao predmet kojem se dijete želi vraćati?
U biti sam razmišljala kakav bih dnevnik ja htjela da sam sad dijete. Moja djeca su pisala dnevnik i prije, ali su u početku bila nekako skeptična, vjerojatno očekujući nešto slično onome što su već vidjela, po njima ništa previše zanimljivo. Ali brzo sam im objasnila da će mama ipak složiti nešto što bi im moglo biti fora. Radila sam ga iz srca, ali naravno da je podsvjesno uskočilo i znanje iz mog dugogodišnjeg bavljenja prodajom i marketingom, jer ne možemo se pretvarati da su današnje generacije iste. Moramo im se znati približiti na njihov način – prijateljski, neposredno i lako razumljivo.
Sve je krenulo s idejom dnevnika, a onda je nekako spontano otišlo u ovo što vidite danas, u cijeli jedan kreativni set i to unboxing iskustvo. I moja djeca su se putem uključila sa svojim savjetima, tako da tu ima i njihovih ideja. Svjesna sam da na tržištu vani ima dnevnika za djecu, ali vjerujem da sam uspjela u tome da ovaj ipak bude drugačiji. I tu bih se svakako htjela zahvaliti svojoj najdražoj dizajnerici iz studija Immensità, koja je sve te moje zamisli i emocije predivno pretopila u vizualni dio i udahnula im život.
Kad biste morali u jednoj rečenici reći što InClouds. Journal donosi jednoj obitelji, kako bi ta rečenica glasila?
Donosi im topli prostor za razumijevanje i građenje povjerenja kroz male navike koje pomažu djetetu da se bolje upozna, jača samopouzdanje i zahvalnost, a cijeloj obitelji daje više bliskosti i iskreni osjećaj povezanosti.
Što biste poručili roditeljima koji dvoje i pitaju se je li u današnje digitalno doba uopće moguće naviknuti dijete na pisanje dnevnika?
Rekla bih im da probaju, jer im iz baš tog razloga, što su konstantno okruženi ekranima, to treba više nego ikad! Pisanje dnevnika traži disciplinu, uči dijete izražavanju, ne nudi instant dopamin… a uz sve već prije nabrojano, ima i jednu potpuno drugu, emotivnu vrijednost. Osim što djetetu pruža onih par minuta u danu da ugasi šum oko sebe i uspori, on ostaje i kao trajna uspomena. Roditelj ili to isto dijete će za 5 ili 10 godina naletjeti na taj dnevnik i vjerojatno se nasmijati ili dirljivo prisjetiti svega što je tada zapisalo. Djeca prirodno traže svoj mirni kutak i prostor u kojem se osjećaju sigurno i viđeno, samo im ga trebamo ponuditi na pravi način.
Nedavno ste dobili i lijepo priznanje kroz nominaciju za Junior Design Awards. Kakve su bile reakcije i što spremate za dalje?
To nas je baš ugodno iznenadilo i dalo nam predivan vjetar u leđa! Junior Design Awards nam je potvrda da naša priča dopire i izvan naših granica, što nam puno znači. Lijepi je osjećaj kad vidiš da trud, emociju i dizajn prepoznaju publika i stručnjaci vani.
Dnevnik je od samog početka stvaran s vizijom da ide i na vanjska tržišta, tako da nam vrlo skoro izlazi i verzija na njemačkom jeziku. Što se ostalih novosti tiče, nedavno smo dobili i službeni trademark, što nam je bio važan korak za zaštitu brenda. Planiramo i ulazak u retail, gdje će ljudi moći i fizički doživjeti i prelistati dnevnik. Uz to, imamo još puno ideja u glavi i već polako radimo na novim projektima koji nastavljaju ovu priču.
Za kraj, je li vas rad na ovom projektu na neki način promijenio kao osobu i postoji li neko pitanje ili aktivnost u dnevniku koja je i vas osobno posebno dirnula?
Je, nesvjesno me usporio, omekšao i vratio nekim bitnim stvarima. Dok sam radila na njemu, bilo je puno pitanja i aktivnosti zbog kojih sam poželjela da sam u djetinjstvu imala ovako nešto… Mislim da bi našoj generaciji puno značilo da smo imali tako nešto – dnevnik koji te drži za ruku i rano te nauči da slušaš sebe, vjeruješ svojoj intuiciji i osvijestiš svoju snagu. Kroz rad na ovom dnevniku i sama sam iznova ponavljala te lekcije i podsjetila se na ono što je u životu uistinu bitno.
Foto: privatna arhiva
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Mali dnevnik s velikom porukom: hrvatski InClouds. Journal u finalu prestižne svjetske nagrade