Cilj ovog članka je potaknuti otvorenost, razumijevanje i suosjećanje prema različitim ljudskim iskustvima i perspektivama.
Ako se kaže da se knjizi ne sudi prema koricama možemo li ovaj sistem primijeniti prema čovjeku?
Možemo li manje suditi jedni drugima?
Najljepše što sam mogla učiniti za svoj um jeste to da sam prestala etiketirati ljude.
Sve je to dio rasta i procesa, i mnogo sam toga morala proći da bih dobila ovaj dio razumijevanja. Ponekad se, još uvijek, pojavim iz tog nižeg dijela sebe, ali znam da i on polako nestaje i jako sam sretna zbog toga, a bit ću još ispunjenja jednoga dana kad se potpuno očistim od okova stečene/naučene ideje da o svemu moram imati svoj stav, svemu dodati svoju etiketu.
Tako dolazim do praktičnog životnog primjera kojeg u cijelosti dijelim s vama.
Žena u crnoj širokoj majici, crnim čizmama, razbarušene i neuredne kose, tetovirana od glave do pete svako jutro šeta svoga predivnog, pitomog crnog mješanca. Sudeći po njenim koricama mogla bih štošta zaključiti, društvo me obrazovalo u tom smjeru.
Svako jutro me ljubazno pozdravi, pozdravi moga psa i nastavi svojim putem. Nakon što smo se sretale godinu dana svako ili svako drugo jutro otkrila mi je da je odrasla u domu za nezbrinutu djecu, gdje je doživjela višestruka zlostavljanja. Otkrila mi je potom da je i njezin pas kojeg je spasila sa ulice bio zlostavljan i uplašen do te mjere da gotovo mjesec dana nije želio jesti hranu ako bi bilo koji čovjek bio u njegovoj blizini, niti joj je dozvoljavao da ga pomazi čak više od pola godine. Danas, deset godina poslije u rukama drži smirenog, znatiželjnog i savršeno odgojenog psa koji joj je pomogao da se izvuče iz vrtloga društva i alkohola.
Što to uopće znači etiketirati nekoga ili nešto?
Krenimo od sebe. Za početak bi bilo korisno probati odbaciti sve ono što smo stekli. Materijalno i nematerijalno. Povezujemo se s toliko toga. Sa odjećom koju nosimo, s frizurom, naušnicama, prijateljima. Kako kroz život nakupljamo materijalna bogatstva tako na isti način nakupljamo sve ideje o sebi i drugima, i sva objašnjenja zbog kojih smo uvjereni da smo to što mislimo da jesmo.
Što moram razriješiti sa sobom kako bih se otvorila drugima?
Ako bismo danas odlučili otkloniti sa sebe sve ono što nas koči da dišemo punim plućima u miru i u slozi sa svijetom oko sebe, od kuda bismo krenuli?
Predlažem, uvijek i jedino od sebe.
Kada se ogolimo dovoljno dobro, kada otklonimo strah, kada oprostimo svome egu, tada možemo početi ulaziti u kontakt s drugima.
Kada skinemo svoju etiketu, moći ćemo pristupiti drugom čovjeku otvorena uma spremnog na drugu stranu medalje.
Tekst: Inga Marić
Foto: Pinterest