Martina Mršić je jedna autentična i doista specifična mlada dama s kojom nam je uvijek zadovoljstvo razgovarati. Već smo imali jedan intervju s njom na portalu i tada se osvrnula ponajviše na svoj poduzetnički put. Martina je nedavno napravila pravi zaokret u svojoj karijeri, a uz to je i pokrenula podcast “MM BEZ CENZURE”. O svemu tome smo poželjeli saznati više. Uživajte u razgovoru koji slijedi.
Predstaviti Vas u jednoj rečenici je gotovo nemoguće s obzirom na bogato iskustvo koje imate. Tko je Martina kada izuzmemo sve uloge u kojima ste i više nego uspješni?
Žena. Nemam granica između svojih uloga i onog što jesam privatno… Zapravo sve to i jest posljedica razvoja i rasta. Vjerujem u neki holistički pristup, dakle nismo jedna osoba na poslu, a druga kod kuće. Naravno da imamo drugačije uloge, i da čovjek ima socijalnu inteligenciju i ne razgovara se i ponaša svuda isto, no u srži sam ista sa svojim vrijednostima i vrlinama. Privatno sam kćerka, sestra, prijateljica, zaručnica,…. no svuda sam MM.
Kada sam poslušala Vaš podcast o burnoutu, pozornost mi je privuklo to što ste jako otvoreni i pričate bez cenzure. Pomislila sam kako je to pravo osvježenje u današnjem umjetnom svijetu. Kako uspijevate sačuvati svoju autentičnost?
Hvala na tome, lijepo je čuti da sam osvježenje, zapravo to mi je bio i cilj. Autentičnost ne čuvam nikako posebno, jednostavno ne postoje dvije iste osobe, pišem i govorim o onome što ja prolazim, što učim, što slušam oko sebe i s obzirom na moju profesiju – vidim da nedostaje iskrenosti i direktnog jezika, dakle ono što sam učila svoje klijente na radionicama i kao komunikacijski stručnjak – radim tako i sama kao primjer. Neposredna komunikacija u glavu.
Nije lako biti autentičan jer „stršite“ od drugih, za to treba hrabrosti, no važnije mi je i ugodnije živjeti tako, nego da se prilagođavam i gubim svoje ja u moru uniformnosti kako bih bila prihvaćena. Kako rastete i mijenjate se, zapravo vam je nemoguće više tako živjeti, niste na autopilotu, poznajete se sve više, što želite, što ne, što vas veseli, po čemu ste posebni, što možete dati i to dolazi samo od sebe, bez napora. Učim prihvatiti i upoznati sebe sve više i važno mi je da me prihvaćaju oni koje me vole, da me razumiju, a takvu publiku koja to cijeni i privlačim i to mi je dovoljno.
U tom podcastu spomenuli ste i kako ste prošli kroz burnout. Danas otvoreno o tome pričate i zapravo tako pomažete onima koji ga možda sada prolaze. Kako Vas je cijelo to iskustvo promijenilo?
Jako me promijenilo i još uvijek me mijenja kad govorim o tome i pomažem drugima da se ne osjećaju stigmatizirano ili da nešto nije u redu s njima. Zapravo, mislim da jako puno ljudi to osjeća, ali nije educirano ili se srame. Što će drugi reći da si nesposobna ili slaba, što će reći šefovi, partneri… To te samo ojača i nauči kvalitetnije živjeti, tako da možeš dati još više i dati još veću dodanu vrijednost sebi, poslodavcu, obitelji. Imaš veću otpornost jer točno znaš granice i kako postići maksimalnu efektivnost bez praznog hoda. Zamislite to kao da ste Mercedes i da ga znate njegovati i voziti kako treba, a ne šlajdrati na parama benzina u Fičeku.
Koji su Vaši omiljeni rituali u danu koji Vam pomažu da se nosite sa stresom u svakodnevici?
Meditacija, pisanje, volim da mi je prostor uredan i ugodan, cvijeće, svijeće, eterična ulja. Volim umjetnost, glazbu, filmove, kazalište, umjetnost je za mene esencija. Smijeh. Dobro je sve okrenuti na šalu, humor je fantastičan alat. I sport – trčanje na traci ili u prirodi i joga rade čudo. I naravno zdrava seksualnost i zdrava i fina hrana. Sve to život čini ljepšim i veseli. Kao i spavanje! Meke pidžame i dekice, zagrljaji, zdrav san i bioritam.
Spomenuli ste i kako je sljedeća tema podcasta seksualnost i vjerujem kako se o tome u našem društvu treba više govoriti. Što osobno mislite zašto smo i u 21. stoljeću toliko zatvoreni kada su te teme u pitanju?
Zatvoreni smo kao da smo u 16. stoljeću. Ljudi se hihoću i rumene kao da smo na satu biologije u 7c. Ostavštine odgoja i patrijarhata, utjecaj religije, i na kraju utjecaj medija i emancipacije koji je iskrivio ulogu žene i muškarca. Naravno, ne mora biti samo žena i muškarac, no to je ipak kod nas najčešća tema. Sve se svodi na otvorenost i komunikaciju i doživljaj samog sebe i otklon od starih uvjerenja srama, devijacije intime i privatnosti, bilo da je riječ o hetero ili homoseksualnom odnosu. O tome u podcastu….
U kojem će se smjeru dalje razvijati podcast? Kakvi su Vam planovi za teme u budućnosti?
Podcast je moja ljubav, radim ga bez plana, formata i očekivanja. On je živo biće i moj producent Tomislav Brđanović iz studija @novacestajedan (BION TV) i ja ćemo zajedno vidjeti kako će dalje rasti. Plan je jednostavno – što više snimati!
On je prvi AI podcast, koristimo umjetnu inteligenciju i trenutačno smo dio AI Business Hackathona kao primjer korištenja umjetne inteligencije u medijima, to također nije planirano u startu. On sada egzistira samo na mom Facebook profilu, no plan je imati sve svoje zasebne kanale te se lansirati i samo kao audio format, jer takav kratki i direktan koncept može biti vrlo atraktivan u audio obliku, dok se ljudi oblače za posao, putuju u autu ili šeću psa, vješaju veš… Bitno mi je da i dalje obrađujem teme o kojima se ne govori, bez rukavica, i da se ljudi poistovjećuju s njima. Do sada dobivam takav feedback i to je cilj cijelog koncepta “MM bez cenzure”.
Rad na sebi doveo Vas je do poduzetništva. Sjećate li se trenutka u kojem ste shvatili da ste spremni? Koliko je put koji ste odabrali bio izazovan?
To je bio proces, bojiš se, pa samo freelancaš, pa hoćeš – nećeš. Nisi nikad spreman do kraja nego se baciš u to i stvari se pokrenu. Ne trebaš biti savršen da bi krenuo, nego trebaš krenuti da bi bio savršen. Meni je bilo sjajno, sloboda je divna, bila sam vrlo uspješna u brendiranju same sebe i samostalno došla do velikih klijenata pa i državnih službi, Europske komisije. Neki put sam ganjala ideju i dvije godine, čekaš timing, dok bude pravo vrijeme, vjeruješ u svoju ideju i viziju. Osjećaj kad to ostvariš je top! Izazovno je ako se razboliš, jer je to kod nas još nerazvijeno, država nema dobar backup za poduzetnike na bolovanju.
Iako najčešće slušamo o prelasku ljudi iz korporativnog svijeta, Vi ste se i tu usudili biti drugačiji. Vi ste iz poduzetništva prešli u korporativni svijet. Koliko se bilo izazovno prilagoditi strukturi koju sa sobom nosi rad u korporaciji?
Začudo, i ja sam razmišljala kako će mi biti nakon 5 godina u poduzetništvu, no bilo mi je jako dobro, kao kad nikad ne zaboravite plivati ili voziti bicikl. Možda je stvar u mojoj fleksibilnosti i što sam se zapravo zabavljala, no imati odjednom cijeli tim i budžet je vrlo motivirajuće, lakše je provesti svoje vizije u djelo nego kad si „one woman show“ s mrežom partnera, lakše je u sustavu provesti realizaciju kao budget holder. Uživala sam vodeći ljude i prenositi im znanje, stvarati promjene i rezultate.
U našem razgovoru ste spomenuli kako smatrate da ništa ne mora biti konačno. Možda će nam u jednom trenutku više odgovarati sloboda koju pruža poduzetništvo, dok ćemo u drugom ipak stremiti sigurnosti koju daje korporacija. Mislite li da su kod nas ljudi ipak i dalje u nekom strahu od promjena?
Definitivno. To su ostaci starog razmišljanja naših roditelja. Moraš biti na jednom poslu, biti sretan i zahvalan i ako ga mijenjaš, nešto s tobom nije u redu. Danas je normalno da osoba uči, da se cijeni fleksibilnost, cjeloživotno učenje i rast. Naravno da postoji i druga strana medalje jer postoje osobe koje imaju diskutabilan stav prema timu ili poslu općenito, nezdrave radne navike i teško se uklapaju, što poslodavcima sigurno nije dobro ni korisno, no normalno je da osoba promijeni svoje vrijednosti tijekom života.
Meni sada više nije sloboda na prvom mjestu, već stabilnost i dugoročno partnerski odnos s nekom tvrtkom ili brandom jer želim veću kreditnu mogućnost, bavim se temama kako to ide u 40-ima i ranije, stambenim pitanjima, obitelji. Sve se to može i putem poduzetništva, no meni više odgovara ovaj put, jer nisam imala veliku tvrtku niti sam ikad imala viziju da je širim i imam veliku agenciju s puno zaposlenika.
Gušt mi je prenositi znanje mlađima u sustavu i dati im alate kao poslovna trenerica. To i je neka moja posebnost što sam prošla sve strane „bare“ – medij, Provac, klijent, agencija, poduzetnik, zakupac, trgovački centar, država. Znam kako tko razmišlja, razumijem relacije odnosa i što kojoj strani treba da bi odnos bio uspješan.
To ne znači da ne mogu stvarati u svoje slobodno vrijeme i primjerice snimati podcast.
Što biste poručili nekome tko upravo sada radi na poslu koji ga ne ispunjava i razmišlja o promjeni?
Da poradi s business coachem na svojim vrijednostima i da točno zna što mu je važno i što želi. Potom što može ponuditi, koje su njegove posebnosti i gdje može pružiti dodanu vrijednost? Koja industrija ga zanima? Što mu nedostaje da stigne tamo? Treba tome pristupiti s odmakom, gledati sebe kao proizvod, ukloniti strah od promjena i krenuti raditi na sebi, početi otvarati vrata i vjerovati u proces.
Različiti poslovi koji ste radili su Vas doveli do onoga tko ste danas. Koje su najznačajnije lekcije koje ste putem naučili?
Vlastita vrijednost. Prvo se bojite reći cijenu svog rada, uspoređujete se s tržištem, no tajna je u tome da je prvo pravilo da najprije vrednujete sebe i svoj rad, koliko ste uložili u sebe, u svoju edukaciju, i da to što je vama nešto pola sata posla iza toga stoji 20 godina rada. To treba vrednovati i ne opterećivati se tržištem. Ono što nudite i rezultati – to sve mogu pomnožiti s nulom, jer će klijenti itekako htjeti platiti i ne pitati za cijenu kad vide što možete i da su njihove potrebe zadovoljene više od očekivanog.
Drugo su granice, kako privatno, tako i poslovno.
Neke stvari su izvan vaše kontrole, ne treba ih primati osobno, biznis je biznis, ljudi su kakvi jesu, treba se fokusirati na ono što možete mijenjati – na svoje reakcije, na svoju motivaciju i dalje stvarati!
Razgovarala: Anđela Sabranović
Foto: Privatna arhiva, Tomislav Marić