Kad djecu vodimo u prirodu i razvijamo ljubav prema prirodi kod njih od malih nogu, oni to najčešće i prihvate i s vremenom počnu dijeliti tu ljubav s roditeljima. No, je li vam ikada palo na pamet da bi ta ljubav mogla biti – nasljedna? Odnosno, da se prenosi genima.
No, dobro, ne baš sasvim izravno tako kako to izgovorimo, ali genetika određuje koliko se netko osjeća blizak prirodi, te koliko često odlazi u prirodu. Tvrde to znanstvenici, a to su i dokazali.
Ovo je prva studija koja je dokazala da postoji genetska komponenta koja određuje i našu predispoziciju prema prirodi i našu tendenciju da posjećujemo prirodu. Ljudi okrenuti ka prirodi uvijek će aktivno tražiti prirodu, čak i ako to podrazumijeva put, napor, vrijeme…
U sklopu ove studije znanstvenici su pratili gotovo 1200 parova blizanaca, te pratili njihov odnos prema prirodi. Oni su morali procjenjivati svoju želju za provođenjem vremena u prirodi, te reći koliko često odlaze u prirodu ili na zelene površine u gradovima.
Priroda u genima
Ono što su doznali jest da su identični blizanci, koji dijele gotovo 100 posto istih gena, imali usklađen odnos prema prirodi. Dvojajčani blizanci, pak, koji dijele samo oko 50 posto genetskog materijala, imali su ipak nešto više različit odnos prema prirodi.
Ipak, ono što su također doznali ovom studijom jest da je ovaj utjecaj genetike s godinama slabio. No, moguće je da je razlog ipak činjenica da većina živi u gradovima gdje je teže često biti u prirodi. A priroda je ta koja pozitivno utječe na zdravlje i blagostanje.
Kako bilo, učeći i navikavajući djecu na boravak u prirodi i ljubav prema prirodi, možemo učiniti samo dobro. A ako je to i u njihovim genima, oni će se osjećati još i bolje u prirodi.
Moglo bi vas zanimati i: U ferate ćete se zaljubiti – evo gdje ih možete pronaći u Hrvatskoj
Tekst: Nataša Krstičević
Foto: Canva
