Piše: Iva Hanzen
Svi smo mi načelno za ekološka rješenja, zdravu hranu i sve što nosi naziv „eco” i „organic”. Mnogi od nas razdvajaju otpad, biraju platnene vrećice za kupovinu umjesto onih plastičnih i odlaze u dućane zdrave hrane i na plac. Doduše, moram priznati da sam u 40 godina života, od čega 20 religiozno pohodim placeve, rijetko kad vidjela ljude mojih godina ondje. Štoviše, prijatelji su me uvijek zezali da sam, dok vučem svoja kolica za plac, kao one bakice koje kupuju na placu.
I ja sam mislila da sam za ekološka rješenja dok sam živjela u gradu. A onda sam se prije tri godine preselila iz Zagreba na selo i krenula uzgajati svoju hranu. Znam li ja išta o ekološkim rješenjima uistinu, pitala sam se tada. Jer premda uvijek kažem da nas zemlja toliko voli da će nam, bez obzira na to kakve su je elementarne nepogode pogodile i kako se god mi prema njoj odnosili, uvijek dati barem par krumpira i koji luk, uzgoj hrane i vrtlarenje sve su samo ne lak posao.
Pogotovo ako se, kao ja, nađeš u situaciji u kojoj si do jučer sadila rajčice i salatu na terasi, a onda si odjednom zadaš svetu misiju da bez ikakvog prethodnog znanja sama preoreš njivu i zasadiš puno više od par rajčica.
Još je najmanji izazov preorati zemlju, pobacati sjeme u nju i popikati par sadnica. Što kad u proljeće krenu suše ili velike kiše pa se sjeme uopće ne želi primiti? Što učiniti sa smrdljivim martinima koji su ti u stanju uništiti sve do jedne rajčice, makar si ih posadila cijelo polje? A oni svakako nisu jedine štetočine u vrtu.
Što učiniti kad je suša, a ti imaš ograničenu količinu vode jer koristiš sustav za prikupljanje kišnice, a ne klasični vodovod? Što učiniti kad vidiš da tvoje bebice, kako ja zovem svoje povrće i voće, lagano umiru jer im nedostaje vitamina? Odjednom ti dođe da posegneš za bilo čime samo da bi spasila svoju nejaku dječicu. A ipak, ti si ekološki osviještena ženska i ne želiš polijevati svoje biljke bilo čime, a još više od toga ne pada ti na pamet da jedeš hranu koja je prskana nečim što je sve samo ne „eco” i „organic”.
Koliko sam ekološki osviještena, shvatila sam tek kad sam počela proučavati gnojiva, ali i repelente protiv nametnika. Mnoga od njih, ona umjetna, čak i nahrane biljku, ali neminovno zagade tlo. Možemo onda samo zamisliti što učine našem organizmu. Pitala sam se što učiniti i mogu li uistinu biti onako ekološki osviještena kao što se Zagrepčani vole praviti da jesu.
A onda sam upoznala Dragicu Jerkov, vlasnicu jednog brenda koji se bavi proizvodnjom gnojiva od sirove ovčje vune iz Like. Toliko me zaintrigirala njezina priča da sam ostala paf.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Jednom otpad i ekološka katastrofa, danas premium proizvod
Sirova ovčja vuna ne samo da je bila otpad već je predstavljala značajan problem za ekologiju, a Dragica se bome pomučila dok je sa svojim timom osmislila tehnologiju koja će vunu pretvoriti u gnojivo.
„Pokretanje cijele ove priče bilo je sve samo ne lako. Kada na stolu imaš sirovu ovčju vunu – koja je u Lici i diljem Hrvatske desetljećima predstavljala ogroman, zanemaren ekološki problem jer se gomilala po šumama i kršu, ugrožavajući podzemne vode – zapravo stojiš pred planinom izazova. Iskreno, bilo je izuzetno teško krenuti od nule. Trebalo je osmisliti tehnologiju, proći patentiranu sterilizaciju i uvjeriti ljude da ta zaboravljena vuna ima nevjerojatnu vrijednost za tlo”, priznala mi je Dragica.
No, ono što je Dragicu i njezin tim guralo naprijed i što ih je ponukalo da se uhvate u koštac sa zbrinjavanjem tog otpada bila je njihova čvrsta vizija. Znali su da taj problem mogu i moraju pretvoriti u rješenje. Danas smo svjedoci sve bržih klimatskih promjena, dugih sušnih razdoblja i osiromašenja tla. Upravo u tome leži njihov pokretač – zaštita prirode i očuvanje resursa koje imamo. Željeli su stvoriti proizvod koji izravno pomaže u proizvodnji zdrave i čiste hrane, bez agresivne kemije, jer vjeruju da svatko zaslužuje znati što unosi u svoj organizam.
Svoje nedoumice oko toga jesmo li uistinu ekološki osviješteni ili samo pratimo trend također sam podijelila s njom. Na to mi je dala zanimljiv odgovor.
„Kako objašnjavam to da se, unatoč tome što su eko teme postale ogroman globalni trend, u praksi i dalje tako malo bavimo stvarnim rješenjima za otpad? Nažalost, jedno je pričati o ekologiji jer je to popularno i „in”, a potpuno druga stvar zasukati rukave i pokrenuti kružno gospodarstvo na terenu. Lakše je provoditi površni greenwashing nego ući u zahtjevne procese prikupljanja, sterilizacije i prerade sirovih materijala. Pravi eko-projekti traže dugoročno ulaganje, strpljenje i mijenjanje svijesti ljudi, a to se ne događa preko noći. Ponosna sam što nismo ostali samo na trendi riječima, nego smo s našim brendom stvorili opipljiv, koristan i 100 % prirodan krug koji spaja spas ličke prirode i vaš zdravi vrt”, iskrena je bila Dragica.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Svjetsko, a naše
Dragica mi je otkrila i kako nastaje njezino organsko gnojivo, ali i repelent protiv nametnika koji također proizvode.
„Zamisli ovaj put: od lokalnih uzgajivača s ličkih i velebitskih pašnjaka otkupljujemo sirovu, neopranu ovčju vunu. Onda nastupa naša „zelena čarolija” u kojoj nema ni kapi kemije ili plastike”, ispričala mi je Dragica, koja je naglasila da njezin brend gnojiva nije samo neka usputna, simpatična ideja za vrt, nego ozbiljna, globalno priznata biotehnološka inovacija. Naime, da bi sirovu vunu pretvorili iz ekološkog otpada u premium poljoprivredni proizvod, morali su stvoriti prvu tehnologiju na svijetu koja rješava njezinu biološku nesigurnost.
Zato danas s ponosom stoje iza robusnog portfelja intelektualnog vlasništva koji je zaštićen pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo. To im osigurava potpunu ekskluzivnost na tržištu, a njihovu tehnologiju čini jedinstvenom. K tome, njihovo je gnojivo postalo najnagrađivaniji hrvatski agrotehnološki patent s ukupno 14 međunarodnih priznanja na čak tri kontinenta.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Nema do organskog
Ipak, iako sam ponosna na naš veliki uspjeh u svijetu, meni su ipak moje rajčice, nedostatak vode i prekomjerna količina nametnika glavna briga. Pritom, dok pišem ove retke, pitam se kako je moguće da su moji baba i did imali vrt, bujan i raskošan kao iz bajke, a uzgajali su ga u kršu Dalmatinske zagore tijekom vrelih ljeta kada bi, kao i danas, često nedostajalo kiše. Je li to i do onog kravljeg izmeta kojim smo djed i ja gnojili vrt? Je li moguće da je on toliko hranio zemlju da didin i babin vrt ništa nije moglo desetkovati?
Jer dok sam čitala o Dragičinu brendu, oduševila me činjenica da njihovo organsko gnojivo polako otpušta vodu, dušik i ostale hranjive tvari. A onda sam to isprobala i na svojoj zemlji. Recimo, prošle godine mi je suša uništila vrt do te mjere da sam ga gledala u suzama. Ove godine vrt mi je najbujniji u sve tri godine otkako ga sadim i mislim da je to velikim dijelom zbog toga što ovakva organska gnojiva štede od 20 % do 25 % vode za zalijevanje.
Također moram biti iskrena i reći da sam od proljeća do sada vrt plijevila svega pet puta i to onako usput, a prije bi me, ako ga ne bih plijevila tjedan dana, dočekala džungla. Također, smrdljivih martina ove godine, da pokucam u drvo, nisam vidjela ni jednog jedinog i mislim da sve ovo mogu zahvaliti Dragičinu organskom gnojivu jer sve što je u uputama pisalo zaista tako djeluje i u stvarnosti – niti ima drača, niti ima nametnika, a povrće mi je kao s reklame.
Kad sam to rekla Dragici, nije se iznenadila.
„Iskreno, biljke naprosto obožavaju organska gnojiva, ali neke su posebno ‘lude’ za njima. Povrće poput rajčice, paprike, krastavca i lisnatog povrća zbog njega diše punim plućima. Organski dušik izravno hrani korijen, pa se prinosi mogu povećati do 30 %”, rekla mi je.
„I balkonske krasotice. Pelargonije, petunije i ostalo cvijeće u teglama bit će ti zahvalni jer im vuna osigurava stalnu vlagu i hranu bez opasnosti od ‘spaljivanja’ korijena. Također treba spomenuti i trajnice, grmove te masline jer korijenski sustavi višegodišnjih kultura izvrsno reagiraju na sporo i nježno otpuštanje nutrijenata. I na kraju tu su i mlade presadnice. Sve one nježne, mlade zelene biljčice (poput jagoda ili salate) ponovno će biti sigurne uz našu vunenu zaštitu jer su prva meta napada puževa golaća”, dodala je Dragica.
Može li organska zaštita biljaka zaista zamijeniti kemijske proizvode?
Također mi je objasnila da, kad posežemo za agresivnom kemijom (mineralnim NPK gnojivima), nenamjerno spalimo korijenje ili zagadimo tlo fosforom.
„S organskim gnojivom potpuno si miran – ono je prirodno i sporo se otpušta pa biljku ne možeš uništiti prevelikom količinom”, potvrdila mi je Dragica.
Na pitanje može li organska zaštita biljaka zaista zamijeniti kemijske proizvode, Dragica mi je rekla da može, i to lakše nego što mislimo. Samo trebamo igrati pametno i preventivno. Umjesto da, primjerice, kupujemo otrovne kemikalije protiv puževa (limacide) koje štete tlu, ptičicama ili kućnim ljubimcima, bolje je postaviti prirodnu zaštitu.
„Kada puž golać pokuša prijeći preko naših vunenih pahuljica, vuna intenzivno upije njegovu sluz i on jednostavno ne može dalje. Bez ikakvih otrova stvara neprobojnu, a potpuno ekološku barijeru, sigurnu za djecu i ljubimce, a kiša je ne ispire!”, objasnila mi je.
„Što za tebe znači kružno gospodarstvo u praksi, a ne samo kao popularan pojam?”, također sam je pitala.
„Za mene i moj tim to nije neka dosadna fraza iz priručnika, nego stvarni krug života na relaciji ‘od Velebita do vrta’. Zamisli ovaj predivan krug: uzmemo vunu koja bi inače završila odbačena u ličkom kršu kao opasan otpad, očistimo je i preradimo. Vi je stavite u svoj vrt, ona nahrani biljku, sačuva vodu od isušivanja, potpuno se biorazgradi i na kraju dugoročno poboljša strukturu i mikrobiologiju tla. Iz prirode smo uzeli problem, pretvorili ga u vašu korist i sve to čisto vratili natrag zemlji. To je prava ekologija na djelu!”, bila je iskrena Dragica.
Od skepticizma do globalno nagrađivanog proizvoda
Doduše, lako je danas govoriti kako je Dragičino, ili bilo koje drugo organsko gnojivo, odlično. Kada su ljudima prvi put predstavljali ideju gnojiva od vune, Dragica i njezin tim nailazili su na skepticizam.
„O, itekako smo nailazili na sumnjičave poglede! Ljudi su nas u početku gledali prilično nevjerno. Tradicionalni poljoprivrednici i vrtlari navikli su na klasični stajski gnoj ili umjetne granule, pa im je ideja da ovčja dlaka može hraniti povrće zvučala kao znanstvena fantastika. Najveća briga bila im je: ‘Pa kako će se ta vuna uopće otopiti u zemlji?’ No, čim su vidjeli kako naš pelet od vune u dodiru s vodom čudesno nabubri i polako nestaje, ostavljajući biljku snažnom i zelenom, sav skepticizam pretvorio se u veliko oduševljenje”, prisjetila se Dragica.
Na pitanje što ljude najviše iznenađuje kod ovakvog organskog gnojiva, Dragica mi je priznala da je uvijek iznova iznenadi koliko su ljudi uvjereni da biljke ne mogu rasti bez gomile kemijskog fosfora.
„Kada im prijateljski objasnimo da struktura ovčje vune u sebi već prirodno deponira i veže ogroman postotak čistog dušika koji se polako i nježno otpušta, ostanu u čudu. Druga stvar koja ih potpuno fascinira jest moć vune da pod utjecajem vlage naraste i višestruko nabubri. Zapravo, u zemlji stvaraš skriveni, prirodni rezervoar vode za sušne dane, istovremeno razbijaš tvrdo tlo i puniš ga prijeko potrebnim kisikom”, objasnila mi je ova uistinu ekološki osviještena žena i poručila svima nama:
„Izbacite agresivna mineralna gnojiva. Radije nahranite zemlju organskim, sporo otapajućim gnojivom poput naših vunenih peleta koji dugoročno poboljšavaju mikrobiologiju tla. Zdravo tlo znači zdravu biljku! I u konačnici donosite svjesne odluke – birajući 100 % prirodne, biorazgradive proizvode, znate da vaš mali komadić raja ne zagađuje planet, već slavi čistu prirodu i podržava trud naših domaćih obitelji.”
Piše: Iva Hanzen
Iva Hanzen je novinarka s više od 15 godina freelance iskustva koja je nakon intenzivnog burnouta napravila veliki zaokret: prodala je stan u Zagrebu, zatvorila kredit i kupila imanje s tri kućice i okućnicom u okolici Svetog Ivana Zeline, gdje je krenula ispočetka – u početku čak i bez vode i struje. Danas je aktivna i na društvenim mrežama kao content kreatorica, a kroz svoje objave otvoreno dijeli iskustvo rada, promjene životnog tempa i traženja mira i slobode, zbog čega joj se javlja velik broj ljudi koji se prepoznaju u njenoj priči.
Foto: Privatna arhiva
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Od burnouta do zemlje pod noktima: “Mislila sam da kopam vrt, a zapravo sam spašavala sebe”