Lijekovi iz skupine GLP-1, poput Ozempica, posljednjih su godina donijeli velik pomak u liječenju debljine i mršavljenju. No uz njihov učinak sve se češće spominju i nuspojave, među kojima su gubitak mišićne i koštane mase. Upravo zato znanstvenici sve intenzivnije traže prirodnije i preciznije načine regulacije tjelesne težine, bez dodatnih neželjenih posljedica.
Jedan od novih kandidata koji je privukao pažnju istraživača je protein MTCH2, neformalno nazvan Mitch. Još je jedno istraživanje iz 2016. pokazalo da su miševi kod kojih je proizvodnja tog proteina bila isključena u mišićima bili zaštićeni od pretilosti, a pritom su pokazivali i bolje rezultate kada je riječ o izdržljivosti i otpornosti. To je otvorilo važno pitanje: može li se nešto slično događati i u ljudskim stanicama?
Što MTCH2 zapravo radi?
Kako bi to istražili, znanstvenici s izraelskog Weizmann Institute of Science uklonili su gen odgovoran za proizvodnju MTCH2 u ljudskim stanicama uzgojenima u laboratoriju.
Nakon toga pratili su što se događa s više od stotinu različitih tvari uključenih u metabolizam. Rezultati su pokazali da su stanice bez MTCH2 počele trošiti energiju brže i intenzivnije.
Istraživači su pritom zabilježili porast staničnog disanja, procesa kojim stanica iz hranjivih tvari, poput ugljikohidrata i masti, uz pomoć kisika proizvodi energiju. Upravo bi to, smatraju, moglo objasniti i ranije rezultate na miševima, kod kojih je izostanak ovog proteina bio povezan s većom izdržljivošću.
Detaljnija analiza otkrila je i što MTCH2 zapravo radi. Pokazalo se da on otežava spajanje mitohondrija, staničnih “elektrana” zaduženih za proizvodnju energije. Kada tog proteina nema, mitohondriji se ponašaju drukčije, a stanice postaju manje učinkovite u upravljanju energijom.
Drugim riječima, stanice bez MTCH2 nalaze se u svojevrsnom stanju stalne energetske gladi. Kao da neprestano traže novo gorivo, pa ubrzano troše ugljikohidrate, masti i aminokiseline. To djelomično objašnjava zašto miševi bez tog proteina u mišićima nisu razvijali pretilost.
Manje novih masnih stanica
Znanstvenici su također otkrili da stanice bez MTCH2 posebno snažno posežu za mastima kao izvorom energije. Počele su razgrađivati masne komponente koje se nalaze u staničnim membranama i koristiti ih kao gorivo.
To je dovelo do još jednog važnog otkrića: izostanak MTCH2 ne utječe samo na sagorijevanje masti, nego i na sposobnost stanica da se pretvore u masno tkivo. Taj proces, poznat kao diferencijacija masnih stanica, bio je znatno oslabljen.
Razlog je, prema istraživačima, taj što stvaranje novih masnih stanica traži veliku količinu raspoložive energije. No u stanicama bez MTCH2 energije kronično nedostaje. Osim toga, smanjena je i aktivacija gena potrebnih za taj proces, kao i prisutnost važnih molekula bez kojih se on ne može pravilno odvijati. Rezultat je manje novih masnih stanica i manje nakupljanja masti.
Iako je riječ o vrlo intrigantnom otkriću, znanstvenici naglašavaju da smo još daleko od razvoja stvarnih terapija. Potrebno je mnogo dodatnih istraživanja kako bi se do kraja razumjelo što prisutnost ili odsutnost ovog proteina znači za cijeli organizam.
Važna točka u razvoju novih pristupa regulaciji tjelesne težine
Naime, stanice bez MTCH2 ulaze u stanje izrazito ubrzanog metabolizma, ali i energetske neravnoteže, što dugoročno može predstavljati stres za tkiva i organe. Upravo zato svaka potencijalna buduća terapija mora pronaći način da iskoristi pozitivne učinke, a pritom izbjegne moguće štetne posljedice.
Ipak, ovo istraživanje otvara zanimljiv novi smjer u razumijevanju načina na koji tijelo upravlja mastima. Umjesto da se fokusira samo na unos kalorija ili hormone gladi, znanost sve više ulazi u samu srž stanične energetike i otkriva koliko je složen odnos između energije, masnog tkiva i metaboličkog zdravlja.
Ako se daljnja istraživanja pokažu obećavajućima, MTCH2 bi u budućnosti mogao postati važna točka u razvoju novih pristupa regulaciji tjelesne težine i metabolizma.
Tekst: Sciencealert.com
Foto: Freepik
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Osjećate umor, trnce i mentalnu maglu? Uzrok bi mogao biti manjak vitamina B12 kojeg nije uvijek lako prepoznati