Uživajte u životu sada, ne ostavljajte to sada za sutra. Sutra umiru mnogi snovi, sutra mnogi nikad ne dočekaju. Jer svako jutro ponovimo opet kako ćemo sutra pa se na to sutra nadoveže još jedno par tisuća sutra…Sutra nikad ne umire. Dobar je to naslov filma. Šteta samo što živimo taj naslov sve češće.
Mislimo kako ima vremena da dobijemo dijete.
Mislimo da ćemo sutra doći ranije kući i igrati se s djetetom.
Mislimo kako ćemo idući put sigurno stići na predstavu.
Mislimo kako ćemo sutra krenuti vježbati.
Mislimo kako ćemo za vikend nazvati roditelje.
Mislimo da ćemo putovati u penziji.
Nećete. Barem nećete napraviti većinu toga za što mislite da ćete napraviti jednog dana. Jer toliko ste toga staviti za te „jedne dane“ da nema šanse da sve stignete. Uostalom, tad ćete već biti umorni. Uživajte sada. Kasnije je nego što mislite. Nemate vremena.
„Mislila sam da imamo vremena,“ kazala mi je poznanica koja je s partnerom 15 godina svake godine odgađala trudnoću. Nažalost, nisu uspjeli ostvariti trudnoću. Bilo je prekasno.
„Mislila sam da ću putovati u penziji,“ priznaje mi bogata susjeda, „ali premorena sam. Ljudi u mojim godinama nemaju više energije. Zato uživam kad vidim da vi putujete, da se niste zeznuli kao ja. Život mi je prošao u sekundi.“
„Mislila sam da imam vremena, da ću ove godine u penziju…. a sad ću umrijeti bez da sam napravila puno toga što sam htjela,“ rekla mi je majka na samrtnoj postelji. Imala je samo 55 godina kad je umrla.
Dani često nikako da prođu, a život prođe učas. Naučila sam to s 20 godina od svoje majke. Ne smijem čekati bolje dane, sutra, penziju, nekog drugog… ako nešto želim, moram to napraviti. Radi sebe. Život ne čeka.
Nemojte misliti da ljudi znaju koliko im značite. Nazovite ih. Idite do njih. Posebno ako su to roditelji koji žive u nekom drugom mjestu pa ih viđate povremeno. Možda vam se ne da opet ove nedjelje voziti sat, dva ili četiri na obiteljski ručak da vidite svoje ostarjele roditelje, možda mislite da je dovoljno da ih vidite 2 puta godišnje.
Recimo da imate 40 godina. Vaši roditelji neka imaju 70 godina. Oni mogu živjeti još 2 dana ili 20 godina, jednako kao i vi. Ali pretpostavimo da će živjeti još 15 godina, do nekih 85 godina (iako je hrvatski prosjek 75 godina).
Viđate li svoje roditelje samo jednom godišnje, vidjet ćete ih još samo 15 puta.
Viđate li roditelje dvaput godišnje, vidjet ćete ih još samo 30 puta.
To je 15 dana. Ili 30 dana. Imate dva do četiri tjedna u životu još s njima.
Kasnije je nego što mislite.
Iako možda niste uopće stari, vrijeme koje ćete provesti s najdražim ljudima opako je kratko.
Tim Urban, autor knjige „Depresivna matematika“ je u jednoj kolumni za New York Times u veljači 2022. godine matematički objasnio, a potom i svima vizualizirao kako nemamo vremena.
Kako je napisao „U najboljem slučaju, u životu ćemo 20 godina provesti s roditeljima (ok, u Hrvatskoj gdje djeca u prosjeku žive s roditeljima do 35. godine ovo možda i ne stoji op.a.).
Prvih 19 godina dogodit će se tijekom prvih 19 godina našeg života. Posljednja godina odnosi se na ostatak mog života.“ Kasnije u članku objašnjava da je ista stvar i s prijateljima. Vrijeme koje provodimo s prijateljima naglo se smanji čim se zaposlimo, dobijemo djecu ili preselimo u druge gradove. Ponekad ćete nekad najbolje prijatelje vidjeti svega jednom ili dvaput godišnje. Depresivno je kad izračunate da s dragim ljudima zapravo ukupno imate još mjesec ili dva života.
Kad smo mladi, mislimo da imamo vremena. Da ćemo sve stići. A onda kad nas susretne bolest i prikova uz krevet, promislimo kako je većina toga što smo radili u životu nebitno, dok su nama bitni ljudi i stvari stajali po strani čekajući da na njih obratimo pažnju.
Ali kako Urban piše, kao mladi vizualiziramo optimistički životni vijek. Provodimo život igrajući igru očekivanja u budućnosti. A kad ta budućnost dođe, jedva čekamo novu budućnost. „Kad navršim x godina, radit ću y“…. Misleći da imamo vremena, trošimo ono najbolje vrijeme, a to je sada.
Nikad nećemo biti mlađi nego sada. Uostalom, možda uopće ne doživimo sutra. Planirajte, ali ne odgađajte. Moramo imati planove da bismo imali razloga za živjeti, jer prirodno nam je da težimo tome da idemo dalje, da radimo nove stvari. Čovjek umire kad više nema želja, planova i nadanja. Ali čovjek umire i ako samo želi i planira još još još.
Stani i uživaj malo. Ne treba ti brod. Ali trebaš nazvati mamu. Zapravo, sjedni u auto i posjeti je. Ne odgađaj putovanje s prijateljem. Sutra nikad ne umire, ali umiremo mi. Nerijetko nenadano. Iskoristi današnji dan.
Moglo bi vas zanimati i:
Tekst: Barbara Slade Jagodić
Foto: Pexels