Danas se sve više „trudimo“ jesti „zdravo“. Pridaje se veća pažnja odabiru namirnicama, dućanima u kojima kupujemo hranu te općenito obrocima, no, izgleda nedovoljno ne dovoljno ili previše. Barem tako statistike pokazuju. Pretilost i debljina sasvim su normalne pa čak u određenim dobnim skupinama našeg naroda prevladavaju.
Valja naglasiti da pretilost i debljina nisu samo estetski problem. Usudila bih se reći, estetika je tek na zadnja na ljestvici ako uzmemo u obzir koje sve rizike debljina i pretilost predstavljaju za tjelesno, ali mentalno zdravlje.
Paradoksalno je da danas kada imamo izobilje hrane, i sve više „zdrave“ hrane imamo takve statistike. Zar ne?
I možda baš u tom grmu leži zec. I možda nas baš to dijeljenje hrane na „zdravu“ i „nezdravu“ vodi do nezdravog odnosa prema hrani, do zdravstvenih problema koji će sutra biti izuzetno težak teret na zdravstveni sustav.
Zašto nije dobro dijeliti hranu na „zdravu“ i „nezdravu“?
Zato što je hrana hrana. Hrana ima uvijek dobru namjeru, ako ju želimo personificirati. Hrana je ta koja nam daje energiju, ali i zadovoljstvo. Potrebna nam je da bi mogli funkcionirati. Ono što često ima loše namjere su naše mjere, odnosno neumjerenosti. Ono što hrani daje negativan predznak nije njezina vrsta već pripisana kategorija, etiketa koju joj mi i bez razmišljanja zalijepimo.
Hranu je dovoljno razlikovati po tome koliko je nutritivna. Pa tako znamo da je bolji izbor pojesti neko voće, nego pojesti čokoladu. Međutim, ako imamo potrebu za čokoladom jabuka je ne može zadovoljiti. Niti treba.
U tim situacijama je važno osvijestiti sebi zašto nam se baš sada jede čokolada i pridati pažnju tome kako jedemo i nastojati jesti polako, sa znatiželjom kao da degustiramo.
Također, važno je obratiti pažnju je li nam zadovoljstvo daje hrana ili količine hrane.
Etikete koje pripisujemo hrani „zdrava“ i „nezdrava“ ili „dobra“ i „loša“ često postaju i etikete koje pripisujemo vlastitim vrijednostima i sebi samima.
Pa kada pojedemo čokoladu, koju nazivamo lošom, naše uvjerenje je da smo i mi loša osoba.
Možda smo u tom trenutku mogli napraviti bolji izbor, ali nikako ne bi smjeli sebi pogoršavati odnos s hranom time što se „kažnjavamo“. Razlog tomu je i činjenica da se ti osjećaji opet idu „popravljati“ hranom. I onda se pokrene jedan krug, začarani krug, u kojem se kažnjavamo ili nagrađujemo hranom što može dovesti do nezadovoljstva, do pretjeranog razmišljanja što pojesti što ne, do „odlazaka“ na dijete i potraga za brzim rješenjima koji, nažalost, u ovakvim situacijama samo dodaju „ulje na vatru“.
Način razmišljanja u kojem o određenim stvarima, u ovom slučaju hrani, vidimo samo sušte suprotnosti, u psihologiji se naziva crno bijeli način razmišljanja. I kada je riječ o hrani, on je danas sve prisutniji. S jedne strane, olakšava nam da u malo vremena donesemo odluku što pojesti, no s druge strane, čini nam loše.
Stoga, umjesto „zdrava“ i „nezdrava“ hrana dobro bi bilo razmišljati o nutritivno bogatoj ili, suprotno tome, siromašnoj hrani kako bi naš odnos, prema hrani koja nam je biološka potreba bio zdrav.
Umjesto da hranu dijelimo na „zdravu“ i „nezdravu“, „dobru“ ili „lošu“, podijelimo je s drugima i uživajmo.
Moglo bi vas zanimati i: Pesto od brokule: Ovaj recept štedi vrijeme, brine o zdravlju i čuva okoliš
Tekst: dr.sc. Anđela Jelić, mag.psych.
Foto: Pexels