Razgovarali smo s Vedranom Boškovićem o njegovim načinima kako spaja posao i život, jer kuhanje je njegova zanimacija privatno i poslovno. Kotluša studio čiji je vlasnik Vedranova supruga Mihaela, a Vedran samo njena desna ruka – kako kaže, poznato je mjesto u Zagrebu u kojem se puno kuha i fotografira hrana te održavaju radionice i edukacije o kuhanju.
Kotluša ustvari znači veliki kotao u kojem se kuhaju zimnice i sva ona divna jela koja jedemo kroz godinu, pogotovo u hladnijem periodu godine. Moglo bi se i reći da je Kotluša, pogotovo u Vedranovom slučaju, sinonim za velika okupljanja pred stolom, druženje i dijeljenje hrane.
Činilo nam se stoga prigodnim u mjesecu ljubavi, Vedrana pitati ide li doista ljubav kroz želudac i kako to funkcionira kroz svakodnevicu. Vedran je jedna jednostavna, opuštena i topla osoba s kojom je razgovor brzo protekao. A vjerujem da će i vama čitanje ovog intervjua.
Tko je Vedran Bošković? Reci nam malo o sebi i kako je tekao tvoj gastro blogerski put kroz koji si osvojio i neke nagrade za Gastro zvijezdu?
Veseli, nasmijani, pozitivni Slavonac koji je zaljubljen u kuhanje i fotografiju. Spojio sam te dvije strasti u svom blogu koji je nastao na nagovor supruge Mihaele 2015. godine i od tad samo raste taj moj hobi/posao. Da, nagrade su došle kao potvrda da ono što radim ima smisla i sigurno da je uvijek lijepo dobiti takvo priznanje za svoj rad.
Znam da si više ljubitelj slanih jela i voliš improvizirati u kuhinji, ali s obzirom na to da se nalazimo u mjesecu obilježavanja maškara i dana zaljubljenih, slastice se čine prikladnije – da li bi tom prigodom radio slatka jela? Jesi li se okušao u pravljenu krafni?
Da, slano je moj forte iakooo moram reći da u zadnje vrijeme sve više slastica završi na mojim društvenim mrežama. Ako malo zagrebete po mom blogu onda tamo možete pronaći i recept za krafne ali i kroštule, još jednu fašničku slasticu. Tako da da, odgovor je svakako potvrdan! :D
Na tvom Instagram profilu se ustvari mogu pronaći doista zanimljive slastice, poput one u kojoj spajaš brownie, cheesecake i višnju, a vidjela sam i „cerealpancake“. Jesi li više ljubitelj tradicionalnih kolača poput makovnjače i orehnjače, rožate, salenjaka ili ovih prethodno spomenutih? Imaš li neku slasticu za preporuku?
Ne mogu reći da biram između modernih i tradicionalnih slastica jer ja stvarno volim kolače. Možda je to i razlog što ih malo manje i rjeđe pravim jer nemam mjeru kada je konzumacija u pitanju haha. Ako bi baš morao izabrati jedan kolač koji bi mogao uvijek pojesti to je onda Juliška šnite, jedan stari kolač koji se kod mene u Slavoniji često nađe na stolu.
Ljubitelj si i dobre kapljice, imaše neku preporuku pića ili vina uz omiljenu slasticu?
Moje pravilo je: popij si ono što ti paše i što voliš. Zašto bi netko morao piti desertno vino uz slastice ako mu ne paše? Zato pivo ili vino, koktel ili samo čaša vode, kako kome odgovara i kako tko voli.
Neki kažu da ljubav ide kroz želudac. Je li tako i u tvom slučaju? Ti i supruga Mihaela u braku ste 13 godina, zajedno se brinete o studio Kotluši i gajite ljubav prema hrani. Zbog posla i života ustvari provodite većinu vremena zajedno. Kako se hrana i ljubav isprepleće u svemu tome, možeš li nam malo više o tome ispričati?
Da, znaju nas ljudi pitati kako je to kad si s nekim 24/7 jer mi stvarno i živimo i radimo skupa i gotovo svaki dan provodimo skupa, cijeli dan, od jutra do mraka i mogu ti reći da nam je super! Naravno da nekih trzavica bude, to je sasvim prirodno po meni ali sve se raspravi prije spavanja i mirno se ide u krevet. :D Kod nas je eto hrana i ljubav baš jako povezana jer osim što se volimo, volimo i posao kojim se bavimo, a taj posao je hrana. Iako često, gotovo svakodnevno, kuhamo zbog posla, sebi ćemo nekako najčešće pripremiti jaja za doručak/ručak/večeru jer je to namirnica koju oboje volimo, a opet se može pripremiti na puno različitih načina.
STUDIO KOTLUŠA
Možeš li nam malo više reći što se sve kuha u Kotluši – doslovno i preneseno.
Kotluša je zapravo veliki kotao u kojem se priprema npr. ajvar, tope čvarci… I nekako se oko kotluše uvijek skupi društvo, priča se, popije se čašica nečega, uglavnom je to rekao bih društvena aktivnost. E tako i kod nas u studiju, oko hrane se okupljamo i zabavljamo. Ove godine smo malo pojačali radionice pa su se tako i kod nas pripremale krafne, razvlačilo tijesto za bureke i štrudle, pekle pizze. Neke nove radionice su u najavi, neka nova snimanja u tijeku. Sve u svemu, nikad dosadno kod nas!
Možeš li nam reći koje gastro radionice ti vodiš u Kotluši i kako su općenito koncipirane?
Radionice organiziramo za 8-12 ljudi, nekad je to i za veću brojku ako je riječ o npr. team buildingu. Na našim radionicama svi rade sve jer vjerujem da se tako znanje najbolje prenosi i u konačnici da se tako i najbolje pamti. Kako smo nabavili peć za pizzu onda smo odlučili krenuti i s pizza radionicama koje su super prihvaćene i polaznici definitivno zadovoljni idu doma.
Koje je tvoje mišljenje o gastro sceni u Hrvatskoj? Postoji li veliki interes za radionicama kuhanja koje organiziraš? I dolaze li više ljudi s puno ili manje iskustva u kuhanju?
Ma super je naša gastro scena, puno mladih talentiranih ljudi je u gastronomiji, puno starih znalaca koji prenose svoje znanje, sve najbolje u svakom slučaju! Interes za radionicama svakako postoji i to su većinom entuzijasti koji i inače kuhaju pa su došli proširiti svoje znanje o nekoj novoj temi.
Rekao si da također organizirate radionice u suradnji s drugim gastro blogerima? Kako se dogovarate s njima – javljaju se oni vama ili se vi njima obraćate? Prostor se može iznajmiti i za neka druga događanja?
Većinom se ljudi jave nama jer kako sam ja u svijetu hrane gotovo 10 godina onda se s velikim brojem ljudi i poznajem i oni znaju za postojanje Kotluše. Da, prostor je moguće iznajmiti ne samo za radionice nego i za neke manje evente, sve se može dogovoriti. 😀
Ispričaj nam malo o samoj interijeru Kotluše? Studio je modularan, ima nekoliko različitih kuhinja i radnih površina, a sve se nalazi u jednoj velikoj prostoriji?
Od prvog dana ideja je bila da studio bude modularan i većinom smo uspjeli u tome. Imamo 4 kuhinje, 7 radnih jedinica, 10-ak različitih radnih površina, puno različitog posuđa i dasaka, pribora za jelo… I da, to je sve u jednoj velikoj prostoriji koja je u biti središte studija. Minimalna brojka ne postoji, a ovisno o događanju rekao bi da možemo primiti do 20-ak ljudi.
SELF-CARE RITUALI
Što još Vedran voli i radi privatno, osim kuhanja? Ti i Mihaela imate i psa Bertu koja često putuje s vama na izlete. Tko ju više šeće?
Berta je naša mezimica iako mi se čini da malo više naginje Mihaeli, ali ja si to opravdam tako što kažem da joj Mihaela daje više poslastica :D. Zapravo osim vremena koje van posla posvetimo Berti i nemamo puno slobodnog vremena jer naš posao nema radnog vremena pa samim time ponekad ne znamo gdje je granica posao/slobodno vrijeme. Što se tiče šetanja, tu ipak Mihaela malo više vremena provede s njom iako najčešće idemo zajedno u šetnje.
Vjerujem u onu poznatu izreku kada radiš posao koji voliš, ne moraš više niti jedan dan raditi. Pa ipak, stres i nagomilavanje obaveza ipak znaju uzeti svoj danak. Ima li toga i u tvojem slučaju i kako se snosiš s time? Desi li se ponekad da na radionici nešto krene ukrivo?
Da se ne ureknem, zasad je stvarno sve prolazilo bez nekih problema ali ako se problemi pojave, riješit ćemo ih u hodu! Tako ja to i u životu inače! :D I da, nekad je stvarno naporno, mislim na fizički dio jer postoje periodi kada smo dosta na terenu pa onda dođe do umora ali sve je to OK. Uzmeš dan, dva ili tri pauze, napuniš baterije i ideš dalje!
Kako je trenutno aktualan Slowliving specijal o self-love i self-care ritualima, možeš li podijeliti s našim čitateljima koji su tvoji neki rituali na tu temu?
Kako sam ja jedna poprilično jednostavna osoba onda bi rekao da je moj život jedan veliki self-love ritual. A ako bi baš morao nešto konkretno izdvojiti onda bi rekao da mi je jedan od najvećih užitaka u danu popiti kavu. S obzirom na to da popijem nekih 5-6 kava u danu onda možemo reći i da kroz cijeli dan uživam.
I za kraj, u duhu slowliving vrijednosti, htjela sam te pitati o zero waste održivosti u tvojoj kuhinji – privatnoj ili poslovnoj? Stvara li se višak hrane na radionicama i kako to rješavate? Odvajate li otpatke u bio otpad? S obzirom na puno kuhanja, koristite li neke pametne uređaje koji štede energiju pri tom?
Imamo sreću da hranu koju pripremimo imamo kome dati, većinom su to naši stariji susjedi koji onda ne moraju kuhati dva tri dana što i njima dosta znači. Odvajanje bio otpada je nešto što se trudimo raditi iako nam u studiju nije baš jednostavno zbog problematike oko otpada u centru Zagreba. Svi uređaji su nam visoke energetske učinkovitosti, trudimo se koristiti višekratnu ambalažu – to su ti neki mali koraci koji nam pomažu da na kraju dana budemo zadovoljniji sa samim sobom.
Razgovarala: Petra Šafranko
Foto: Privatna arhiva