5. travnja obilježavamo međunarodni dan savjesti, želim se odmah ograditi od ideje da je ovaj članak – prečica koja vas vodi ka brzom rezultatu. To ne postoji.
Ovo je više smjernica i pokušaj da širimo svoje horizonte, ovo je poziv za oslobađanje našeg potencijala koji leži u savjesti i mudrosti koju svi nosimo unutar sebe.
Čovjek – svjesno biće, iznimno složeno i slojevito biće satkano od osjećaja, ideja, shvaćanja, reakcija, snova.
Činjenica je da nas već od rođenja smještaju u uske prolaze kroz koje trebamo proći da bismo postojali u okviru onoga što nalaže društvo u koje smo bačeni ili koje smo za sebe birali.
Klasičan slijed razvoja situacije kojom nam se zakomplicira put do vlastite istine.
U jednom trenutku sasvim prirodno krenemo tragati, širiti prolaze, opuštati se i davati si dozvolu i prostora da dišemo, a tu doživimo prvi krah, sudar s obiteljskim normama ili društvom.
Neki od nas se odmah uplaše i odustanu od sebe. Ako, pak, nastavimo tragati bit ćemo odbačeni. Neminovno je. Uvijek sam imala problem s osjećajem stezanja i pritiska, stoga moja savjest lakše podnosi odbačenost nego li skučene prostorije bez prozora u svijet.
Može li tvoja savjest podnijeti to?
Odgovor kojeg svatko čuva za sebe.
Ne vjerujem u trajni identitet.
Vjerujem u promjene, promjenjivost, fleksibilnost, spontanost.
Vjerujem u samoispitivanje, vjerujem u dinamiku života zahvaljujući kojoj svakim novim iskustvom dobijemo priliku biti netko novi, malo bolji ili lošiji nego jučer – na nama je i na iskustvima kojima se otvaramo.
Vjerujem da se kroz život učimo kako razviti zatim očuvati sposobnost samokontrole odnosno izražavanja vlastitih osjećaja i postupaka. Laički rečeno učimo kako se sačuvati sami od sebe, od drugih.
Glasom savjesti dolazimo do ideje preispitivanja sebe i svega onoga što jesmo, onoga što činimo.
Zagovaram zdravo izražavanje i komuniciranje osjećaja. No, prije svega korisno je naučiti razaznati što pripada nama, a što drugima. Što je moja odgovornost, a što tvoja. Što gubim, što dobivam.
Nakon što me zatekne neočekivana situacija, pričekam nekoliko sekundi, minuta ili sati ovisno od prilika te postavljanjem samo jednog jedinog pitanja samoj sebi učim vladati svojim životom i prioritetima, upitam se:
Što mi daje ili oduzima ova situacija ili ovaj čovjek?
– Zabilježim okvirne emocije, one koje se ponavljaju kroz neki period i prema tome zaključim kako se ponašati u budućnosti.
Zaključujem da me već neko vrijeme niti jedna jedina situacija “izvana” nije uspjela zgužvati.
Čak i ako neka jeste, pustilo me u rekordno brzom roku jer znam odgovor na prethodno pitanje.
U meni postoji pokretačka energija, i sve ono lijepo što se događa “ničim izazvano” zapravo je odgovor svemira na moje blagonaklone reakcije na nepromišljene odluke koje čine drugi ljudi. I zahvalna sam zbog toga.
Probudi svijest o tome što jeste, a što nije tvoja stvar, nauči razaznati kada i kako se odmaknuti i dati si prostor za nešto bolje.
Unutarnji mir duboko je povezan sa savješću.
Ne dozvoljavam se više prljati blatom koje mi ne pripada, koje nije moje.
Preporučujem dvije odlične knjige koje se neizravno bave ovom temom:
Unutarnje inženjerstvo – Sadhguru
12 pravila za život (Protuotrov kaosu) – Jordan B. Peterson
Moglo bi vas zanimati i: 25 stvari na kojima možemo odmah biti zahvalni
Tekst: Inga Marić
Foto: Inga Marić, Canva