Svi znamo kako je tjelovježba jako važna kako za naše fizičko, tako i za mentalno zdravlje. Ipak nije uvijek jednostavno odabrati trening za sebe. Budući da u ovom dijelu godine mnogi odlučuju možda i po prvi put krenuti s tjelovježbom razgovarali smo s kineziologom Domagojem Lisicom koji nam je otkrio ključne stvari za početak vježbanja.
Možeš li nam za početak malo ispričati o sebi, predstaviti se, kako si došao na ideju da tjelovježba postane tvoja profesija i da se vratiš u svoje rodno mjesto?
Za početak, magistar sam kineziologije i u sportu sam od ranog djetinjstva. Spadam još uvijek u onu generaciju koju su morali tjerati u kuću jer smo većinu vremena boravili u prirodi i u nekoj vrsti igre. Spontano sam promijenio nekoliko sportova te se zadržao u odbojci gdje sam postigao odlične rezultate do seniorskog uzrasta. Nažalost ozljeda me spriječila da igram u seniorskom uzrastu te sam uvidio da način treniranja nije bio adekvatan ili dovoljno kvalitetan za moju dob, a da ne govorim o samoj rehabilitaciji i povratku na teren.
Želja za obrazovanjem iz područja tjelovježbe se spojila s frustracijom ozljede te sam htio naučiti kako vježbati na jedan kvalitetan način te samim time i rehabilitirati ozljedu. Vođen time uspio sam sanirati ozljedu tijekom prvih godina fakulteta te uspješno nastaviti studiranje.
Od samog početka studiranja svidio mi se Zagreb, ali nakon nekoliko godina osjetio sam nezadovoljstvo užurbanim načinom života i kraćim slobodnim vremenom. Zagreb je nudio brže napredovanje, veći protok informacije te dostupnost kvalitetnijeg usavršavanja, ali nešto je falilo. Više slobodnog vremena, manja odvojenost od žene (tadašnje cure) te kvalitetniji način življenja je presudio. Otvorila mi se prilika da radim u sportsko-rehabilitacijskom centru u Zadru i odlučio sam se vratiti. Nakon dvije godine rada kao zaposlenik odlučio sam otvoriti svoj vlastiti centar. Unatoč covidu-19 i sumnjičavosti uspjeha takvog poslovanja u manjem mjestu, uspio sam razviti Progres centar, zaposliti jednu osobu i stvoriti liste čekanja.
Danas, na društvenim mrežama nudi se jako puno sadržaja na temu tjelovježbe. Što bi poručio čitateljima na što obratiti pažnju kako ne bi u najboljoj namjeri pri odabiru treninga ili nekog programa napravili „više štete nego koristi“.
Hrvatska ima jedan čudan mentalitet, a to je da su svi nogometni izbornici, predsjednici vlade i ministri te svi najbolje znaju struku za koju uopće nemaju obrazovanje. Ništa drugačije nije u pogledu vježbanja. Svi imaju nekakav savjet bez stručne podloge. Samim time stvorila se velika populacija osoba koje nude usluge tjelovježbe.
Prvi savjet je pogledati razinu obrazovanja osobe koja nudi usluge treninga. Diploma s kineziološkog fakulteta nije garancija, ali nužno je raspitati se o razini znanja i kompetencije koje ta osoba ima. Dodatne edukacije (osim formalnog fakultetskog) i iskustvo rada u tom području govore o posvećenosti osobe kojoj povjeravate tjelovježbeni proces. Bi ste li povjerili pokvareni zub osobi koja je završila stomatološki fakultet ili osobi koja je završila šestomjesečni tečaj iz tema stomatologije? Mislim da svi znamo odgovor na to pitanje.
Drugi savjet je da izbjegavate programe treninga koji su „jedinstveni“ te nude rezultat u određenom vremenskom periodu. Tek kada trener upozna osobu (prijašnje iskustvo treninga, zdravstveno stanje, trenutno razina treniranosti) može pričati o vremenskom okviru i rezultatima.
Uzmimo za primjer osobu koja je bila u sportu od ranog djetinjstva i aktivna u teretani do fakulteta te odluči u drugom gradu u kojem studira pronaći trening za sebe. Takva osoba bez problema, ako je sve u redu sa zdravstvenim stanjem, može krenuti u intenzivan trening. Najčešće to nije tako i za trening se jave osobe koje imaju malo ili nikakvog iskustva u tjelovježbenom procesu. Stavite te dvije osobe u isti program i jedna osoba će sigurno biti nezadovoljna ili završiti sa ozljedom.
Treće, mediji su izvrstan alat, ali nažalost u ovoj struci veliki izvor dezinformacija. Kada čitate nešto i zainteresirate se, provjerite osobu koja je to napisala. „Znanstveno potvrđeno“ je česta uzrečica, međutim to mogu govoriti ili napisati osobe s akademskim obrazovanjem i napisanim znanstvenim radovima. Zašto? Jer znanstvene radove treba znati pročitati i interpretirati!
Uskoro će krenuti tzv. „priprema za ljeto“ ljudi će se pomalo početi buditi iz zimskog sna. Ima li smisla uopće na takav način pristupati tjelovježbi? Nije li to jedna vrsta negativnog stresa, za naše tijelo.
Ima smisla ako ih uvjerim da nastave trenirati ljeti i poslije ljeta :)
Takav način treniranja ima najviše lošeg efekta za osobe koje su tjelesno neaktivne na poslu, ali i u slobodno vrijeme tijekom cijele godine. Zašto? Osobe koje treniraju na taj način (kampanjski) žele krenuti intenzivno kako bi nadoknadili propuštene mjesece za vježbanje. Tijelo takvih osobe nije adaptirano na tjelesni stres i najčešće reagiraju s ozljedom mišićno-tetivnog kompleksa (npr. istegnuće stražnje lože i/ili kvadricepsa) te povećana tenzija u jednom dijelu kralježnice kao rezultat pretjerane progresije intenziteta i kompleksnosti vježbi.
Mlađe osobe umjerene tjelesne težine ovo bolje podnose i mogu godinama trenirati na ovakav način bez da osjete posljedice, međutim dođe to na svoje. Iz tih razloga često smo svjedoci brzih izvanrednih rezultata i odlične forme, ali ne znamo što je s tom osobom nakon nekoliko godina takvog rada (kampanjskog).
Kakvo je stanje po pitanju tjelovježbe u sredini u kojoj živiš i radiš? Koliko su tvoji sugrađani tjelesno aktivni?
Iskreno, puno bolje nego što sam očekivao. Vidim povećanu zainteresiranost osoba srednje životne dobi i ženske populacije, malo manje muške populacije.
Ono s čime nisam zadovoljan u svojem mjestu je razina tjelesne aktivnosti koja nije vođena ili ciljana (npr. hodanje), a u službi je obavljanja nekih dnevnih aktivnosti. Mislim da ljudi nisu svjesni važnosti takvih aktivnosti i koliki je njihov utjecaj na poboljšanje zdravlja.
Kardiovaskularne bolesti vodeći su uzrok globalne smrti u svijetu, najjednostavnije hodanje se koristi kao primarna i sekundarna prevencija te bolesti. Besplatno i dostupno svima, je li tako?
Jesu li, po tvom mišljenju, ljudi svjesni važnosti tjelesne aktivnosti za njihovo tjelesno, ali i mentalno zdravlje? Motivira li ljude više „dobar izgled“ ili „bolji, kvalitetniji i zdraviji“ život?
Mislim da je definitivno napredak u postotku broja ljudi koji su uključeni u nekakvu vrstu vođene tjelovježbene aktivnosti. Više u službi „dobrog izgleda“ nego zdravlja. Ono što je dobra vijest jest da ljudi kasnije, ako budu dovoljno ustrajni da ostanu u procesu vježbanja, postanu svjesni utjecaja tjelesne aktivnosti na njihovu kvalitetu života.
Cilj je maknuti ljude sa „kampanjskog“ načina vođenja brige o zdravlju. Dobro zdravlje i dobar izgled često postanu partneri u procesu vježbanja i to treba biti nekakav konačan cilj. Budimo realni, svi volimo tjelesno dobro izgledati, ali ako nam je to jedini prioritet, češće ćemo odustajati.
Kad bi mogao poslati jednu poruku čitateljima, na temu tjelesne aktivnosti, koja bi to poruka bila?
Krenite s jednom dobrom navikom za vaše tijelo! Zanimljivo je kako ta jedna dobra navika vas potakne na drugu ili treću.
Najveća greška koju vidim jest da osobe koje su bile neaktivne većinu svoga života, odjednom žele promijeniti sve. Takvih uspješnih slučajeva ima, ali u velikoj manjini. Jednom do dva puta tjedno za početak je odlično, ali bez propuštanja. Nije problem za mjesec dana ubaciti još jedan trening kada se tijelo adaptira na tu manju učestalost treninga.
Vjerujete mi, klijenti koju su najdulje kod mene, krenuli su s jednim ili dva treninga tjedno.
Tjelesna aktivnost nije samo odlazak u teretanu ili trčanje određen broj kilometara zadanim tempom. Tjelesna aktivnost je stil života koji obuhvaća svakodnevne aktivnosti koje nas čine ljudima, a to je hodanje, saginjanje, penjanje uza stepenice, nošenje i brojne druge aktivnosti kojim aktiviramo naše tijelo. Nažalost današnje moderno vrijeme nas potiče da smanjimo takve aktivnosti jer nam je sve dostupno nadohvat ruke.
Razgovarala: dr.sc. Anđela Jelić, mag.psych.
Foto: Privatna arhiva
