Ne ide mi od ruke, vraški je teško sinu približiti Uskrs. Nekako mu ta ideja oko smrti i Uskrsnuća – sasvim očekivano nije legla. Htjela sam biti iskrena oko toga zašto se slavi blagdan Uskrsa i dati mu na važnosti barem približno kao što to činimo u susret Božiću. Nabavila sam prekrasno ilustriranu priču, u rukama dječja Biblija pa ipak…
Nije išlo.
Pristala sam na igru riječima, pa sam se preselila ka tradiciji bojanja jaja, zečevima (ovo sam morala googlati) i dobila sam traženi interes. Čekat ću da porastu koju godinu, a sad kad sam “uspjela” privući interes trebalo ga je i zadržati. Ja nisam roditelj od pritiska, pa sukladno tome na kreativne načine uglavnom nastojim doći do rješenja.
Ovako se moja obitelj fizički priprema za Uskrs, duhovnu pripremu ćemo ostaviti za privatne foldere.
Sjeli smo za naš stol u blagovaonici čak tjedan dana ranije, pokrenula sam ideju o nesavršenom blagdanu Uskrsa u bojama, o preraspodjeli zadataka i obaveza, blagdana u kojem svi sudjelujemo i stvaramo zajedničku priču sa naglaskom na zdrave obroke i ugodnu pripremu čiji bi sam proces trebao biti užitak ili radost koja će rezultirati odmornim članovima obitelji i osmijesima za blagdanskim stolom.
Mi se žene često pogubimo u želji da sve bude kao pod konac, pa sam se ove godine odlučila opustiti glede blagdanskog stola, osigurala sam nam cvjetni stolnjak, zdrav objed i prekrasan buket cvijeća kojeg sam sama složila jer me ta aktivnost uvijek pozove na opuštanje.
Svatko unutar obitelji sada zna svoj zadatak, a to je da uoči velikog tjedna ne pravimo dodatan nered nego svatko kupi iza sebe kako bismo barem u ovo vrijeme osigurali uredno i mirno okruženje.
- Pripremanje hrane planirano je za dan – dva prije Uskrsa
- Pisanice bojimo zajedno kroz igru i druženje
- Naglašavamo boje na stolu
- Uključujemo djecu u pripremu za blagdan i svakodnevni život
- Organiziramo radionice bojanja, sve čime se bavimo u ovom tjednu vezano je za simbole Uskrsa
Priča izlazi iz moga stava o tome koliko važnim smatram davanje djeci prostora da sudjeluju u aktivnostima i pripremi doma za neki događaj – ovaj put Uskrs. Dajem im slobodu da to čine – ne na moj način, nego na njihov.
Pozivam ih na odgovornost i pokazujem im da su njihove ruke u našem domu od velikog značaja, a kreativnost uvijek poželjan element naših druženja. U cijeloj priči je bilo nereda, jer naravno, svatko pridonosi na svoj način.
Tek smo na pola puta Velikog tjedna, beba je riješila ljuskice od jaja, stariji sin je već tradicionalno napravio vijenac od kašeta od jaja, postavljao stol za zajednički ručak, bojao i pravio zeku od magneta. Imamo još toliko toga ispred sebe…
Naposljetku, po meni – nikad nije pitanje Blagdana kao nekog vanjskog događaja, pitanje je onoga unutra.
Unutar mene, tebe, unutar obitelji, unutar srca.
Ne zaboravite se približiti jedni drugima, ako ne ide od prve, uvijek postoje kreativni načini za doći do cilja.
Svaki Blagdan je ništa drugo nego prilika da se zbližimo i stvorimo zajedničke uspomene.
Moglo bi vas zanimati i: Uskrsne dekoracije koje su u skladu s načelima minimalizma
Tekst: Inga Marić
Foto: Inga Marić