Perimenopauzu često najprije prepoznajemo po promjenama ciklusa, valovima vrućine ili problemima sa snom. No za mnoge žene prvi znak nije tjelesan, nego duboko emotivan: raspoloženje postaje nepredvidivo, tolerancija na svakodnevne obveze sve manja, a pitanje „Što mi se događa?” polako prerasta u osjećaj da više ne prepoznaju same sebe.
To nije uvijek samo posljedica hormonalnih promjena. Perimenopauza često dolazi u životnom razdoblju u kojem žene prvi put ozbiljnije propituju odnose, uloge i očekivanja koja su godinama prihvaćale. Ono što su nekada mogle izdržati ili prešutjeti odjednom postaje preteško, a potreba da napokon čuju sebe sve glasnija.
Upravo o emocionalnoj strani ovog životnog razdoblja razgovarali smo s Anastazijom Godić, mag. act. soc., psihoterapeutkinjom i mindfulness trenericom, jednom od sudionica konferencije „Perimenopauza bez zbunjenosti i nagađanja”. Otkrila nam je zašto se perimenopauza može najprije pokazati kroz tjeskobu, razdražljivost i osjećaj preplavljenosti, kada potražiti stručnu podršku te kako mindfulness može pomoći bez pretvaranja brige o sebi u još jedan zadatak koji moramo savršeno izvršiti.
Zašto se perimenopauza kod nekih žena najprije pokaže kroz emocionalne, a ne tjelesne promjene?
Ovo je vrijeme kada, na neki način, radimo reviziju svog života. Gledamo jesmo li zadovoljne s postignutim, odnosima koje smo gradile, posebno u partnerskom odnosu. Analiziramo kakve smo bile prema sebi, a kakve prema drugima, kao i kakvi su ti drugi prema nama. Onda mnoge žene dođu do zaključka da su godinama više brinule o potrebama drugih i puno davale drugima, a bile jako stroge prema sebi i kritizirale se svakodnevno. Isto tako, neke osvijeste da su u odnosima u kojima nisu zadovoljne niti sretne.
Kako razlikovati uobičajene oscilacije raspoloženja od znakova da nam je potrebna stručna psihološka podrška?
Ponekad slično ili gotovo isto izgledaju, ali preporuka je potražiti pomoć ako ste duže vremena tužni, depresivnijeg raspoloženja i ako primijetite da Vas niti malo ne može oraspoložiti ono u čemu ste prije uživali. Pomoć bi svakako trebalo potražiti, ako danima ne izlazite iz kreveta, ne obavljate svakodnevnu higijenu i sl., što Vam ujedno remeti svakodnevni život.
Mnoge žene kažu: „Više ne prepoznajem samu sebe.” Što se sve može skrivati iza tog osjećaja?
Žene su često naučene da moraju puno toga, ugađati drugima, brinuti o svima i o svemu, a da se uspiju lako „resetirati“ i popraviti raspoloženje. U perimenopauzi to više ne ide tako lako kao prije. Kada krenu oscilacije u raspoloženju, loš san i pojačani umor, žene jednostavno nemaju ni energije ni volje ispuniti sve zadatke koje su prije radile s lakoćom.
U perimenopauzi se često osjećaju tužno, lako se rasplaču i sve manje imaju potrebu ugađati drugima. Neke se toga malo i plaše.
Zašto u ovom razdoblju često opada tolerancija na odnose, obveze i uloge koje smo godinama prihvaćale bez propitivanja?
Zato što žene počinju shvaćati da više nemaju energije niti za sebe, a još manje za druge. Počinju biti umorne od ugađanja drugima i počinju gledati s boljom „dioptrijom“ da se ljudi kojima su godinama ugađale jako malo brinu o njima.
U ovoj dobi, žene su već izgrađene kao osobe, imaju više samopouzdanja nego u mlađoj dobi, posložen obiteljski i profesionalni život, znaju što žele i da vrijede i bez toga da svima ugađaju. Rade reviziju svog života i počinju shvaćati da ne trebaju bespogovorno raditi ono za što su vjerovale da se od njih očekuje i počinju se pitati što je dobro za njih, a ne samo za druge.
Kako manjak sna, kronični stres i hormonalne promjene zajedno utječu na tjeskobu, razdražljivost i osjećaj preplavljenosti?
Iscrpljenost, nedostatak sna uz sve ostalo što se ženama događa, pogoršava osjećaj razdražljivosti, čak i osjećaj anksioznosti i depresivnosti. Mnogi depresivni poremećaji nastaju kao posljedica kroničnog nedostatka sna. Pojačava se i osjećaj da ne mogu sve što vjeruju da bi trebale i zato se često osjećaju nemoćno.
Kako mindfulness može pomoći u regulaciji emocija, a da ne postane još jedna obveza koju moramo savršeno izvršavati?
Jedna od najjednostavnijih tehnika iz mindfulnessa je svjesno disanje. Mi kao živa bića ionako već dišemo kako bi mogli živjeti, tako da disanje nije još jedan zadatak na to-do listi, ali je važno da osvijestimo kako dišemo i da odvojimo barem nekoliko puta po 1 minutu u danu i svjesno dišemo. Klijentima na psihoterapiji često kažem da je za početak dovoljno kad negdje ulaze (ili u situaciji po njihovom izboru) da naprave svjesni udah-izdah. Naravno, odmah svi naprave nekoliko puta, ali im je lakše kad kažem „barem jedanput“.
Što biste voljeli da svaka žena ponese sa sobom nakon Konferencije o perimenopauzi?
Voljela bih da znaju da perimenopauza i menopauza ne znače da je život žene gotov, nego da se samo trebamo naučiti prilagoditi novom životnom razdoblju koje nosi puno iskustva i mudrosti koje nismo imale kada smo bile mlade. Želim da to osvijeste i budu nježnije prema sebi.
Konferencija „Perimenopauza bez zbunjenosti i nagađanja“ održat će se 22. listopada 2026. u Algebra Bernays u Zagrebu, od 13 do 18 sati. Broj mjesta ograničen je na 50 sudionica. Prijaviti se možete – OVDJE!
Foto: arhiva
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Promjena ne počinje uvijek valunzima: dr. Marija Hršak Banožić o simptomima koje ne treba ignorirati