Mnogi ljudi koji žive s “dugim COVID-om” godinama opisuju isti osjećaj: kao da se nakon infekcije nešto promijenilo, ali to ne mogu lako objasniti ni dokazati. Umor koji ne prolazi, poteškoće s koncentracijom, usporenost, manjak motivacije, problemi s pamćenjem i osjećaj da se više ne funkcionira kao prije često ostaju bez jasnog odgovora.
Novo istraživanje objavljeno u časopisu eBioMedicine donosi važan trag. Znanstvenici su kod osoba s dugim COVID-om uočili promjene u dijelu mozga povezanom s dopaminskim sustavom, motivacijom, pokretom i kognitivnim funkcijama.
I možda je najvažnije upravo to: ono što su pacijenti godinama osjećali kao teško opisive simptome sada se u određenoj mjeri može vidjeti i na snimkama mozga.
Što su znanstvenici otkrili?
Istraživanje je uključilo 24 osobe s dugim COVID-om i 24 zdrave osobe slične dobi. Sudionici su podvrgnuti PET snimanju mozga, a istraživači su pratili VMAT2, protein povezan s dopaminskim živčanim završecima. Rezultati su pokazali nižu razinu tog markera kod osoba s dugim COVID-om, osobito u strijatumu – području mozga koje sudjeluje u regulaciji pokreta, motivacije, pažnje i pamćenja.
U popularnim prikazima istraživanja ta se razlika opisuje kao oko 18 posto manje dopaminskih živčanih završetaka, no važno je biti precizan: studija nije izravno prebrojavala neurone, nego je mjerila biomarker koji upućuje na promjene u dopaminskom sustavu. Drugim riječima, nalaz sugerira da bi kod dijela ljudi s dugim COVID-om mogla postojati stvarna biološka podloga za simptome koje osjećaju.
Kakve to veze ima s umorom, motivacijom i pamćenjem?
Dopamin se često pojednostavljeno naziva hormonom sreće, ali njegova je uloga mnogo šira. Sudjeluje u motivaciji, učenju, kretanju, pažnji i sposobnosti da započnemo i dovršimo određene zadatke. U ovom istraživanju niže vrijednosti markera u različitim dijelovima strijatuma bile su povezane s različitim simptomima.
Promjene u ventralnom strijatumu povezivale su se s manjkom motivacije i apatijom, promjene u putamenu sa sporijim kretanjem i duljim vremenom potrebnim za izvršavanje zadataka, dok su promjene u kaudatnoj jezgri bile povezane s problemima s pamćenjem i pronalaženjem riječi. To su simptomi koje mnogi ljudi s dugim COVID-om opisuju godinama.
Promjene su bile vidljive i nekoliko godina nakon infekcije
Posebno je važno da su sudionici istraživanja s dugim COVID-om živjeli sa simptomima i do nekoliko godina nakon infekcije, a promjene su i dalje bile vidljive na PET snimkama. Za osobe koje se dugo susreću s osjećajem da ih okolina ili zdravstveni sustav ne razumiju, ovakva istraživanja imaju i dodatnu emocionalnu težinu.
Jer simptomi poput “nemam energije”, “ne mogu misliti kao prije” ili “nemam motivacije” vrlo se lako mogu pogrešno pripisati stresu, depresiji ili iscrpljenosti. Novo istraživanje ne znači da svaki pacijent s dugim COVID-om ima iste promjene u mozgu, ali pokazuje da kod dijela ljudi mogu postojati mjerljive neurobiološke promjene.
Može li ovo dovesti do novih terapija?
Moguće je, ali prerano je za čvrste zaključke. Istraživači smatraju da bi ovaj nalaz mogao otvoriti put prema terapijama koje ciljaju dopaminski sustav, no takve ideje tek treba potvrditi u kliničkim ispitivanjima.
Za sada ne postoji dokaz da lijekovi koji utječu na dopamin mogu izliječiti dugi COVID, niti se na temelju ove studije trebaju mijenjati postojeće terapije. Ono što istraživanje donosi jest mogućnost da se u budućnosti bolje prepoznaju podskupine pacijenata i da se liječenje više prilagođava konkretnim biološkim promjenama, a ne samo simptomima.
Dugi COVID i dalje nema jedno lice
Jedan od razloga zbog kojih je dugi COVID toliko teško razumjeti jest to što ne izgleda isto kod svih. Kod nekih ljudi dominira iscrpljenost, kod drugih problemi s disanjem ili srcem, kod trećih vrtoglavica, poremećaji sna, gastrointestinalne tegobe ili neurološki simptomi.
Zato je sve izglednije da neće postojati ni jedno objašnjenje ni jedno rješenje za sve. Novo istraživanje prije svega dodaje još jedan važan komadić slagalice: kod dijela pacijenata s izraženim neuropsihijatrijskim simptomima dopaminski sustav mogao bi biti dio priče.
Možda je najvažnija poruka ovog istraživanja jednostavna: ono što se ne vidi odmah nije nužno manje stvarno. Za ljude koji godinama pokušavaju objasniti umor, gubitak motivacije, probleme s pamćenjem ili osjećaj da se njihov mozak nakon bolesti više ne ponaša kao prije, činjenica da znanstvenici sada pronalaze mjerljive promjene može biti važan korak prema boljem razumijevanju.
Studija je mala i tek treba biti potvrđena na većim skupinama. Ali pokazuje nešto važno: dugi COVID nije samo zbir neugodnih simptoma nakon infekcije, nego složeno stanje koje može ostaviti trag u više sustava tijela – uključujući i mozak.
Tekst: Science Alert
Foto: Freepik
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Dugi COVID – nesanica i umor uobičajeni su i mjesecima nakon zaraze