Evo već zaista dugo se nakanjujem pisati o ovoj temi, ali nekako ju druge, kao važnije, teme preskoče.
E, pa, ne danas!
Iako je naslov možda malo “pretežak”, ja vjerujem da će se mnoge majke u ovom tekstu pronaći. Nije lako priznati sebi, a kamoli drugima, da nam se često nešto ne da, nešto ne želimo, teško nam je, pa se onda izvučemo na djecu. I to ne govorim samo o “svjesnom” i namjernom izvlačenju od kojekakvih događanja na koja ne želimo ići pa izmislimo da nas dijete eto baš sad treba, već i na kojekakve isprike koje same sebi prodajemo pod krinkom “ne mogu zbog djece”. Ako ste pomislile nekada baš ovo što sam maloprije napisala, “ne mogu zbog djece”, bilo bi dobro da nastavite čitati ovaj tekst.
Lakše je smisliti izgovor
Dakle, kao majka troje djece, moram priznati da su mi djeca zaista uzela jedan dio života i to ne mislim u negativnom smislu. Ruku na srce, kada imate djecu, nije baš da možete samo tako raspolagati svojim vremenom jednako kao da ih nemate. Tu su njihove potrebe, njihovi zahtjevi, njihovo zdravlje, njihova sreća. Oni su mala bića koja ovise o vama. Da, to sve stoji.
No, hajdemo sada iskreno: koliko puta ste sebi rekle ili pomislile da nešto ne možete zbog djece? Otići u šetnju sama, podružiti se s prijateljicama na kavi nakon sto godina, pročitati knjigu koju svi hvale, pogledati sa suprugom neki dobar film u kinu jer to niste učinili već… ni ne pamtite kada. Iako, realno, možete organizirati nekoga tko bi vam pričuvao dijete, vi ćete ipak biti žrtva i iako znate da bi vam to dobro došlo, smisliti neki izgovor samo da ne idete.
S druge strane, kada vaš partner ode na neko druženje s nekom svojom ekipom, u vama se odmah rađa onaj grozni osjećaj “Eto, kako on može! Briga njega što sam ja s djecom i što sam propustila žensko druženje u subotu!” i često dolazi do kratkog spoja. Vi se uvrijedite i tog časa se mijenja čitava energija u vašem domu, a na pitanje “Je li sve ok? I što je bilo, zašto si ljuta?” vi odmahujete glavom i uvjeravate partnera da vam “nije ništa”.
Lanac oko noge
Iako vam se u ovom scenariju čini da on ima veću slobodu, zapravo ste VI te koje si stavljate (nepotrebno) lanac oko noge pod izgovorom djece. I molim vas, nemojte misliti da vam solim pamet, baš naprotiv. Bila sam u tom scenariju dobrih 15 godina, ponavljajući uvijek iste rečenice i uzorak ponašanja. Bilo bi mi drago da sam puno ranije imala prilike pročitati članak o toj temi i malo se osvijestiti te razmisliti kada nešto zaista ne mogu zbog djece, a kada smišljam izgovore i idem linijom manjeg otpora.
Ovdje nema recepta, samo osvještavanje. Evo vam nekoliko primjera, iz vlastitog iskustva:
- Ne mogu vježbati kod kuće, djeca mi smetaju! (Rješenje: Ljubavi, možeš li utorkom 18-19 pripaziti na djecu i ne dopuštati im da ulaze u dnevnu sobu?)
- Nemam vremena za šetnju! (Rješenje: Dušo, zaista bi mi puno značilo za moje mentalno zdravlje, da pripaziš na klince dok napravim krug po kvartu.)
- Frendice su me zvale na kavu da se vidimo nakon 6 mjeseci, ali baš tada vozim maloga na trening. (Rješenja: Curke, možemo li pomaknuti kavu na srijedu? Deda/bako/mužu, možete li netko odvesti Maxa na trening? Može li netko od roditelja djece koja treniraju s vašom djecom ovaj put pokupiti i vaše dijete i odvesti ga na trening?)
- Ne mogu s prijateljicama u kino i na večeru, jer nemam što obući! Nisam još skinula kilograme od trudnoće! (Rješenje: who cares što ćeš obući, stavi ruž, popravi frizuru i izađi van!)
Imala bih sigurno još more primjera kada sam doslovno koristila djecu kako bih izbjegla nešto što je zahtijevalo od mene neki dodatni napor, neki izlazak iz zone komfora i neku dodatnu energiju. Nije to ništa strašno, zapravo. Strašna je bila spoznaja da to činim i strašno je bilo suočavanje s posljedicama tih mojih izgovora.
Ali, to je drugi članak.
Moglo bi vas zanimati i: Maja Puškarić: Kako doći do nove sebe
Tekst: Maja Puškarić, serijska poduzetnica i majka
Foto: Canva