Zaboravi na tren sve definicije autentičnosti.
I zastani.
Zaboravi Google… Wikipedia također nema ništa s ovim…
Što ti pada na pamet kad čuješ tu riječ?
Ja bih je definirala ovako…
“Autentičnost se u srži mora povezati s našom čistom prirodom kroz koju kultiviramo život u njegovoj punini i istinskom užitku postojanja.”
Jedan poduži period života bavim se istraživanjem toga tko ja uistinu jesam.
Zamišljam razgovor s osobom koja me pomjera, s osobama koje me inspiriraju i kombiniram jednostavan odgovor na pitanje, ako bi mi bilo postavljeno: “Tko si ti?”
Potpun odgovor nemam jer se svaki dan sjetim nečeg novog što također vezujem za sebe, a i to što danas jesam, ne moram sutra biti, ali nešto je uvijek isto, a to je moj put.
Isti je način kojim se ja krećem prema mjestu na kojem volim biti.
Nekad brži, nekad sporiji, nekad zastanem, ali ubrzo nastavim put.
Sa tog mjesta stvaram sve ono što ja jesam.
Zbog toga odlučujem ne otkrivati konkretno tko sam nego želim poslati bitniju poruku, a to je da živim i djelujem u pravcu svoje punine, dajem s mjesta svoga izvora. S mjesta koje me pokreće, s mjesta na kojem sam ja tako živa.
To mjesto je moj izvor, a sa tog izvora teče rijeka, ne trudi se biti more, ali ne želi biti niti potok.
Prirodno teče.
“You have your way. I have my way.
As for the right way, the correct way, and the only way it doesn’t exist.”
Friedrich Nietzsche
Vjerujem, na temelju osobnih iskustava, da smo rođeni autentični.
Vjerujem i da to, nažalost, putem gubimo.
Uvjetovani obiteljskim burama, uvjetovani društvenim normama gubimo sebe.
Svoj izričaj.
Hrabrost da živimo svoju srž, svoju autentičnost zbog straha da ćemo biti odbačeni.
Rijetki među nama uspiju njegovati svoj izvor cijeloga života.
Većina nas, ipak, ima zadatak tijekom življenja probiti put svemu onome što leži unutra,
većina ima zadatak probiti put iskrenosti prema sebi,
vratiti izgubljeno.
Vrijedi. Vrijedi se osjećati dobro u tijelu kojeg imamo, ispod vlastite kože biti siguran.
Vrijedi stati iza svojih uvjerenja.
Vrijedi podići glavu, ispraviti ramena, vrijedi da ti budeš ti, i ja da budem ja.
Jer jedino tako možemo doprinositi ovom svijetu.
Pa čak i da pogriješim, a pogriješit ću – Who cares?
Stvarno, koga briga. Pokušat ću ponovno.
Da, možda ću biti i osuđena, i ismijavana, i?
Hoće li stati svijet?
Vrijeme je za buđenje.
Ni dana ne provoditi u tuđim željama.
Probudimo se iz sna u kojem nam društvo nalaže da se stopimo, utopimo u masama.
Probudimo se, trznimo se jer vrijeme ne čeka.
Za to ne trebaš sunčan dan, niti kavu s pogledom, niti meditativno stanje.
Možda ćeš sebe pronaći u najcrnjim rupama života, a možda u hobijima, možda u poslu kojeg ne voliš raditi, možda u vezama i odnosima u kojima uživaš ili ne uživaš.
Kreni.
Kreni za svojim snovima, svojim ciljevima.
Ne reci da kada želiš reći ne.
Ne znaš kako, kuda, kamo krenuti?
U kojem smjeru i što to točno za tebe znači. Kreni unazad.
Zatvori oči, pokušaj se vratiti što dalje. Vrati se u djetinjstvo.
Promatraj se.
Što radiš, kakve ti slike dolaze u sjećanja, što ti je davalo enormne količine radosti?
Ako ne uspiješ iz prve, nemoj odustati.
Možeš poći i u tihu šetnju, među stabla da čuješ sebe, ili dok se tuširaš traži odgovore.
Znaš li da sam sve svoje najbolje projekte i ideje smislila ispod tuša?
Nekoliko osobina autentične ličnosti
Autentične osobe ne uspoređuju svoje bivanje na planeti s tuđim,
otvorena su uma i ne sude drugima,
nikada nisu ljubomorni na druge, na tuđe uspjehe,
vrlo su ljubazni i pokazuju respekt,
pokazuju poštovanje prema svakom živom biću,
vrlo su brižni i mahom empatični,
ali ne pokazuju interes u kojem im jedino netko drugi može zadovoljiti očekivanja,
mogu se dobro zabaviti i sami u svom društvu,
ne srame se svojih osjećaja,
pokazuju emocije,
otvoreni ka učenju novih vještina,
ne srame se pitati,
uče iz svakodnevice,
nikada im nije problem ispričati se,
reći će da su pogriješili.
Zaključak, autentičan čovjek zna upravljati svojim brodom i onda kada su oluje dugotrajne i valovi visoki.
Od srca ti želim da pronađeš sebe, svoj odgovor jesi li, tko si ti i što za tebe znači autentična, autentičan.
Ne vjerujem da postoji kraj samootkrivanju, uvijek ima još nešto što krijemo unutar sebe.
Dalje, i više.
Ne postoje granice, postoji samo to što nosimo i ti i ja.
Razlika je jedino u tome kako njegujemo mjesto svoga izvora.
Kviz autentičnosti
Procijeni koliko si autentičan/na pomoću ovog kviza.
Ne brini ako nisi skroz siguran/na za neki odgovor, označi onako kako ti prvo padne napamet, i pritom budi potpuno iskren(a) prema sebi.
Ovo nije test, već kviz.
Kviz
- Osjećam se kao da ne poznajem samog/u sebe vrlo dobro .
- Osjećam se izvan dodira sa “stvarnim/om sobom”.
- Osjećam se otuđen(a) od sebe.
- Ne znam kako se stvarno osjećam.
- Osjećam se “odvojenim/om” od onoga tko sam stvarno ja.
- Moram sakrivati kako se osjećam iznutra.
- Obično činim ono što mi drugi ljudi kažu da učinim.
- Drugi ljudi uvelike utječu na mene.
- Tuđa mišljenja jako utječu na mene ( i moje djelovanje).
- Jako mi je stalo što drugi misle o meni.
- Uvijek osjećam da je potrebno učiniti ono što drugi očekuju od mene da učinim.
- Osjećam pritisak da se moram ponašati na određeni način.
- Obično se smijem, jer se drugi ljudi smiju.
- Ne mogu uvijek najbolje izraziti sebe, svoju osobnost.
- U dodiru sam s “pravim Ja.”
- Uvijek stojim iza onog što vjerujem.
- Ja sam vjeran/na sebi u većini situacija.
- Mislim da je bolje biti svoj, nego biti popularan.
- Živim u skladu sa svojim vrijednostima i uvjerenjima.
- Lakše mi se slagati s ljudima kad sam prirodan/na, onakav/va kakav/va jesam.
- Moje dnevno ponašanje odražava “pravog/u mene”.
- Mogu slobodno biti ono što jesam u svojim svakodnevnim aktivnostima.
- U dodiru sam sa svim svojim osjećajima.
- Osjećam se slobodan/na izraziti svoje osjećaje drugima.
- Osjećam da radim stvari koje su prave za mene.
- Ne sviđaju mi se ljudi koji se pretvaraju da su nešto što nisu.
- Činim kako mi je volja u životu. Samostalno donosim životne odluke.
- Živim na način na koji se najbolje izražavam.
Rezultate ćeš procijeniti svojom logikom. I razmisliti kamo se krećeš uistinu.
Kviz preuzet ovdje.
Moglo bi vas zanimati i: Strah od propuštanja: Kako sam prestala imati FOMO i počela uživati u JOMO
Tekst: Inga Marić
Foto: Pexels