Nekada i nekako smo se, očigledno, morali podijeliti na ovoj izdašnoj, prekrasnoj planeti Zemlji.
Kako se to točno dogodilo ne želim procjenjivati.
Ali mojom logikom…
Podjele su u isto vrijeme besmislene i smislene.
Besmislene su kada ih gledamo kroz prizmu u kojoj nas podjele razdvajaju i stavljaju u kalupe u kojima zatvaramo oči pred mogućnošću da učimo i prihvaćamo okolinu.
Do polovice života navlačimo na sebe, ideje o nacionalnosti, rasi i religiji, uvjerenja o tome što volimo, a što ne volimo, stapamo se u tome i držimo se za vjeru kao za slamku spasa.
Kad pređemo tu kriznu polovicu svoga stvaralaštva tada otpuštamo slojeve, sukladno vlastitim spoznajama i osobnom selekcijom neka uvjerenja odbacujemo, a neka nosimo dalje kroz život.
Samo najuporniji među nama neće nikada posumnjati u sve ono u što su povjerovali za svoga životnog vijeka. Ali zasigurno će dobiti novu priliku.
S druge strane, dobro je da neke podjele postoje kako bismo se osjećali sigurnijima, barem prividno – onoliko koliko je laiku dovoljno da osjeća pripadnost, da ne šizi, da nas ne pojede strah.
Što je to “The Human Library” ili “Ljudska knjižnica”?
Ne tako davno susrela sam se s konceptom “The Human Library” ili “Ljudska knjižnica”. Radi se o ideji kroz koju se utječe na ljude diljem svijeta. Kako?
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Sa željom da nešto slično zaživi i kod nas donosim detalje ovog bezvremenskog projekta, budući da Balkan vapi za većom dozom razumijevanja i suosjećajnosti.
Idemo provjeriti što još možemo naučiti od najsretnijih ljudi na svijetu.
Prije 23 godine u Danskoj je pokrenut koncept “The Human Library” ili “Ljudska knjižnica”. Izvoran naziv je “Menneskebiblioteket”.
To je jedan vid interaktivnog događaja ili projekta gdje ljudi mogu “iznajmiti” druge ljude, nazvane “knjige”, kako bi čuli njihove životne priče, perspektive i iskustva.
Smisao ljudskih knjižnica jeste da pruže siguran prostor za dijalog i učenje iz prve ruke.
Jedna ovakva inovativna inicijativa promiče toleranciju, raznolikost u društvu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Human Library neprofitna je platforma za učenje koja od 2000. godine podrazumijeva razgovore licem u lice u svrhu preispitivanja stigme i stereotipa.
Funkcionira na način da posjetitelji odabiru “knjigu” koja ih zanima te zatim provode određeno vrijeme u razgovoru s tom osobom kako bi čuli njihovu priču i postavljali pitanja.
Dakle, sve se svodi na dijalog u posebnoj sobi u kojoj se bez osude može razgovarati o tabu temama.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Neki od gradova koji su se uključili ovakve projekte su: Kopenhagen (gdje je pokret i nastao), Amsterdam, New York, London, Sydney, Toronto. Sve više gradova uključuje ovakve inicijative kao način promicanja razumijevanja i empatije u svojim zajednicama.
Možemo li kao društvo i pomisliti da se nešto slično dogodi i kod nas?
Moglo bi vas zanimati i: Znate li što je empatija, zašto je važna i kako potaknuti njezin razvoj?
Tekst: Inga Marić
Foto: Canva, Instagram