Gledajući svijet oko sebe kako juri poželim stati na trenutak, na sred ulice, i zatvoriti oči.
Poželjela bih da nestane izraz brzina i da svi imamo smjer, svrhu, ono u čemu uživamo i da onoga što nas veseli imamo uvijek ili negdje u pričuvi. Voljela bih da glazba bude predznak življenja i da notu kreativnosti nudimo na svakom idućem koraku.
Kako smo samo pobjegli od sebe i svega što nam daje da dišemo, duboko i iz zadovoljstva…
Ovakvim pričama i osobnostima želimo vas, dragi čitatelji, napomenuti koliko je važno živjeti svoju svrhu.
Naglasak stavljamo na ljude koji nisu preplavljeni, ljude koji tiho pričaju, razmišljaju o sebi i svojim navikama. Interesantno je što su većinom takve osobe na neki način povezane sa umjetnošću, stvaralaštvom koje mahom potječe od ruku. Zato često volim otvoriti dlanove, pogledati ih i zahvaliti im se. Mali ritual, sa strane možda smiješan ali zbog kojeg se, osobno, u trenutku osjećam bolje.
Danas ćemo sa našim portalom upoznati Mariju Mandić. Ona je osoba koja stvara rukama, Marija je osoba koja voli usporiti. Stvara pomno osmišljene šalice s prekrasnim porukama i još mnogo toga. Marija, dobrodošla u ovaj razgovor smanjen na najtiše, baš kako ti pristaje. Dok sam pripremala pitanja, pustila sam si laganu božićnu glazbu i uz čaj se napominjala kako se dobro osjećam te ti ovako uz riječi nastojim prenijeti svoju energiju i neka plovi dalje da se i ti duboko predaš riječima. Predstavi se, molim te, našim čitateljima bez puno razmišljanja, neka ide ono što prvo dolazi u misli.
Hvala puno na pozivu, dobrodošlici i riječima te prenesenoj umirujućoj atmosferi koju će nadam se osjetiti i čitatelji ovog intervjua. Ja sam sanjarka u ranim tridesetim koja živi da bi stvarala rukama. Moje najvažnije životne uloge i one za koje osjećam najveću odgovornosti i u kojima najviše uživam su supruga i majka dvoipolgodišnjeg dječaka. Po struci sam magistrica pedagogije koja danas radi kao nail tehničarka.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Šalica u ruci, na jastuku, na kauču, bilo gdje u mojoj blizini me na neki način podsjeća na usporavanje. Još bolji dojam, zasigurno, dolazi kada ista na sebi ima upisanu neku važnu poruku. Priroda, šalica kave ili čaja u ruci i dobijem dojam da mogu pobijediti svijet. Ima li ovaj niz veze s tvojom odlukom da stvaraš unikatna djela za što bolji jutarnji/popodnevni trenutak?
Itekako. Svaki dio dana, mjesto na kojem se nalazimo, svaki napitak, svaka emocija koju proživljavamo, treba i zaslužuje svoju šalicu sa posebnom porukom ili slikom.
Osobno imam šalice namijenjene za kavu, čaj, toplu čokoladu, kakao, jogurt…
Kod mene se taj odabir širi na to je li kava s mlijekom ili ne, je li čaj voćni ili biljni, je li jutro ili večer, jesam na balkonu ili u dnevnom, jesam sretna ili tužna, jesam puna energije ili umorna… Jednostavno ti mali odabiri čine trenutak i situaciju posebnijim i podsjećaju me da na trenutak usporim i uživam u gutljaju napitka koji sam odabrala. Vjerujem da svi zaslužujemo i trebamo te osviještene, usporene male trenutke u danu i zato stvaram djela koja će te trenutke učiniti ugodnijim i ljepšim.
Kako je počela tvoja priča, možeš li precizirati trenutak?
Moja ozbiljna priča sa kistom krenula je kad me mama u srednjoj školi, bez mog znanja, upisala na tečaj slikanja. I hvala joj za to. Upoznavanje sa raznim tehnikama, širinom koju umjetnost nosi sa sobom i izoštravanjem oka i fine motorike dovelo me do onoga što danas živim i stvaram.
Rekla si da je kist tvoj najbolji prijatelj, i da većinom stvaraš noću. Uz svjetiljku i tišinu te slobodu pokreta dok nanosiš boju hraniš svoju dušu. Kada si postala svjesna da je proces odnosno putovanje važnije od samog cilja?
Ako ću precizirati u godinama to bi bilo sa 28 godina. Uvijek sam uživala u procesu, ali tad sam jasno znala verbalizirati što osjećam i izboriti se za ono što trebam.
Uglavnom radim šalice po narudžbi i događalo mi se da klijent točno precizira gdje koju crtu želi da povučem. U takvim situacijama osjećala bih se kao stroj i ne bih uživala u nastanku djela koje trebam stvoriti, jer sam u startu ograničena. Prije bih odradila narudžbu, ali danas s takvim klijentima ne radim. Uputim ih na print.
Danas radim s klijentima koji mi daju puno povjerenje u ono što stvaram i opišu osobu ili situaciju za koju trebaju šalicu. Dok razgovaramo ja nemam jasnu sliku kako će na kraju sve izgledati, ali imam njihovo i svoje povjerenje da će moje ruke u koordinaciji sa glavom napraviti čudo.
Kroz proces stvaranja moja prvotna ideja se mijenja i na kraju dođem do toga da sama sebi kažem „Wooow ovo je predobro. Kako sam to uspjela?“. Kad oduševim samu sebe uvijek od klijenta dobijem još veće oduševljenje.
Tako je sa svime u životu. Do cilja ćemo doći kako tako, ali ako se potrudimo da svaki naš korak u putovanju osvijestimo da bude ljepši i značajniji, koliko god nekad bilo teško ili izgledalo nemoguće, naš cilj će imati veću vrijednost i bit ćemo s njim zadovoljniji.
Gdje crpiš ideje odnosno u čemu pronalaziš najveći izvor inspiracije?
U ljudima i njihovim emocijama.
Također i u prirodi, gradovima i knjigama.
Dok radimo stvari koje volimo, poznato je, raste naš osjećaj sreće. Osjećati se korisnom, meni je, jedan od najljepših doživljaja. Ipak poznato je da se unutar prekomjernog zadovoljstva sobom, svojim darovima, talentima možemo lako izgubiti u labirintu egoizma. Kako održavaš zdravim svoj sustav uvjerenja i kretanja kroz življenje?
Zapravo nikad nisam u potpunosti zadovoljna sobom. Uvijek mislim da mogu i trebam više. To me tjera da konstantno učim i radim na razvoju svojih spoznaja i vještina.
Molitva u kombinaciji s aromaterapijom je nešto što me prizemljuje. Jako sam sretna dok stvaram, ali najviše od svega me veseli kad poklanjam. Sigurno sam poklonila više šalica nego sam ih prodala. Vidjeti sreću i zadovoljstvo onoga tko dobiva za mene je najveće bogatstvo i to je ono što me čvrsto drži na zemlji.
Tvoje obrazovanje, radna etika, posao, hobi različitog su predznaka. Kako usuglasiti očekivanja i mogućnosti?
Teško. Do trenutka dok ne shvatiš što zaista želiš i otpustiš očekivanja okoline. Ono što radim danas ne znači da ću željeti raditi za 10 godina, a raznolikost s kojom raspolažem daje mi mogućnost da mijenjam svoju profesiju ovisno o mojim željama i potrebama.
Je li možda baš tvoja umjetnost odlična ideja za božićni dar? Jednostavno, autentično i praktično. Zar ne?
Iako iz moje „stvaraonice“ izlazi puno toga mislim da su personalizirane šalice odličan poklon u svakoj prilici. Ne stoje na polici kao suvenir da sakupljaju prašinu nego imaju svrhu da nam služe, a pri tom nam šalju najljepšu poruku namijenjenu samo nama. Kao netko tko se trudi živjeti minimalizam jako mi je bitno da stvari koje posjedujem stvarno imaju svrhu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Svi nastojimo živjeti danas, ali volimo proviriti i u budućnost. Kako sebe vidiš u idućem periodu?
Za period koji slijedi imam dosta velikih životnih ciljeva prema kojima koračam, ali ono što mogu reći jeste da idem ka tome da svom hobiju dam više na važnosti. Kratko rečeno, da ga uozbiljim.
U suradnji s našim portalom poklanjaš dvije prekrasne šalice. Za kraj nam ostavi poruku koja će naše čitatelje napomenuti čemu slowliving, koji je smisao istoga odnosno kratko ih, na svoj način, napomeni koliko je važno da ga prakticiraju u ovo predblagdansko vrijeme.
Usporiti – to je nešto najljepše što možemo pokloniti sebi. Kad sam naučila u svakom danu zastati barem na 5 minuta, pogledati u nebo, osluškivati ptice, pomirisati kavu, zagrliti svoju obitelj – moj svaki dan je bio smisleniji.
U predblagdanskom vremenu čini mi se da se krenemo gubiti u nekoj utrci, a da ni sami ne znamo za što se utrkujemo.
Umjesto utrke zastanite, napravite čaj i osjećajte kako vas svaki gutljaj grli toplinom. Nemojte dopustiti da u vrijeme koje priželjkuje mir trčite za kupovinom poklona. Radije svima u miru napišite u obliku pisma koliko vam znače. Sigurna sam da ćete se bolje osjećati i vi i oni koji ga budu čitali.
Kako osvojiti šalicu?
Dragi naši, nadamo se kako ste uživali u ovom toplom razgovoru. Ako želite osvojiti jednu od šalica koje je Marija oslikala, sve detalje otkrijte u nastavku.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Razgovarala: Inga Marić
Foto: Inga Marić, Instagram