Nedostaje li vam netko ili mi sami kakvi smo nekad bili? Taj osjećaj ima naziv!

by Slowliving uredništvo

Ponekad je dovoljna pjesma koju godinama nismo čuli. Ili miris hodnika u staroj zgradi, mandarine koju gulimo za kuhinjskim stolom, nečijeg parfema u prolazu. Na trenutak smo ponovno negdje drugdje. U sobi iz djetinjstva, na putovanju s prijateljicom s kojom se više ne čujemo, u kuhinji u kojoj je netko uvijek kuhao kavu. Osjećaj je ugodan i bolan istodobno. Drago nam je što smo to imali, a teško što se tamo više ne možemo vratiti na isti način.

Portugalska riječ saudade opisuje čežnju za nekim ili nečim odsutnim. Nije rezervirana samo za nepovratne gubitke: možemo osjećati saudade i za osobom koju ćemo ponovno vidjeti ili mjestom koje ćemo opet posjetiti. No posebno nas pogađa kada ono što nedostaje nije moguće jednostavno vratiti. Jer su se promijenili ljudi, okolnosti ili mi sami.

Ponekad nam nedostaje način na koji smo tada živjeli

Možda mislimo da nam nedostaje grad u kojem smo studirali. A zapravo nam nedostaju prijatelji koji su živjeli dvije ulice dalje, nenajavljeni dolasci i popodneva za koja nismo morali provjeravati kalendar. Možda čeznemo za ljetom iz djetinjstva, ali ne toliko za plažom koliko za osjećajem da netko drugi misli o ručku, povratku kući i svemu što nas danas čeka čim otvorimo oči. To ne znači da bismo željeli zamijeniti sadašnji život nekadašnjim. Možemo voljeti ono što imamo i svejedno žaliti za nečim što je putem nestalo.

Prijateljstva koja nisu završila svađom

Postoje ljudi s kojima se nismo posvađali, a ipak ih više nema u našoj svakodnevici. Najprije smo odgodili jednu kavu, zatim se netko preselio, dobio dijete ili promijenio posao. Poruke su postale rođendanske čestitke. Kada ih se sjetimo, možda nam nedostaje i lakoća s kojom smo pred njima mogli biti svoji, bez dugog uvoda u sve što nam se događa. Nekome se možemo ponovno javiti. Druga će prijateljstva ostati važna i bez nastavka, premda bismo voljeli da je bilo drukčije.

Što nam ta čežnja govori danas?

Kada nas uhvati saudade, ne moramo odmah zatvoriti fotografije i pokušati misliti na nešto drugo. Možemo se zapitati što nam točno nedostaje. Ako je to razgovor, možda postoji osoba kojoj se već dugo želimo javiti. Ako nam nedostaje obiteljska kuhinja, možemo skuhati jelo čiji recept još čuvamo u ladici. Ako čeznemo za vremenom u kojem smo više čitali, plesali ili besciljno šetali, nešto od toga možemo ponovno uvesti u tjedan. Nećemo obnoviti cijelo razdoblje, ali možda ćemo pronaći ono čemu u sadašnjem životu više ne ostavljamo mjesta.

Neke odsutnosti, naravno, ne možemo ublažiti porukom ili povratkom na poznatu adresu. Stol za kojim bismo željeli ponovno sjediti više ne postoji u istom sastavu. Tada nam ostaju recept, rukopis na poleđini fotografije, izraz koji smo od nekoga preuzeli i još ga izgovaramo. Katkad ćemo se zbog toga nasmijati, katkad zaplakati usred sasvim običnog dana. I nastaviti guliti mandarinu, dok nas njezin miris još malo drži u onoj kuhinji.

Foto: Magnific

MOGLO BI VAS ZANIMATI: Blagdani još nisu počeli, a pritisak već jest: kako ove godine stati na vrijeme?

Možda će vam se svidjeti

Želite pratiti novosti vezane za slowliving concept?

Povremeno ćemo vam slati notifikacije sa savjetima kako živjeti bolje, zdravije i sretnije!