“Možda na prvu zvuči sebično, ali kad malo razmislite, shvatit ćete da nije: budite sami sebi na prvom mjestu!” Ivica Srakočić otkrio nam je sve tajne svoje self care rutine.

by Vjera Pađen

Ivica Srakočić dugo godina proveo je u užurbanom korporacijskom svijetu, no u zadnjih nekoliko godina odlučio je napraviti zaokret i pokrenuo je svoj privatni posao te postao poduzetnik. Budući da je i sam uvidio posljedice sjedilačkog načina života, njegov B Fit Counsulting bio je sasvim logičan slijed događaja u kojem je spojio hobi koji voli te godine poslovnog iskustva. Više o njegovim idejama, pothvatima, podcastima i razvoju pročitajte u nastavku ovog self-care intervjua.

Što za Vas znači pojam self-care?

S obzirom da sam suprug, otac troje malodobne djece, za mene osobno self care je zapravo briga za moje najbliže. Dozvolite da objasnim. Supruga i ja radimo, privređujemo i zajedno doprinosimo kućnom budgetu. Izostanak brige za nas same, direktno bi ugrožavao sigurnost i prosperitet naše djece. To je problem s kojim se u radu s ljudima često susrećem. Od mnogih klijenata i pogotovo klijentica čujem: „uz posao, kuću, djecu….nemam vremena za sebe“. Ovo je u startu krivo postavljena teza. Upravo ZBOG svega navedenog, najprije se moramo posvetiti sami sebi, jer ako sebe zapostavimo, nećemo moći brinuti niti o najbližima. Nažalost, tko dok je zdrav ne pronađe vrijeme za sebe, bit će prije ili kasnije prisiljen pronaći vrijeme za obilazak liječnika, ležanje u bolnicama, terapije, gutanje hrpe lijekova…

Dugo godina ste u korporativnom svijetu. To je, složit ćete se sa mnom, jedan užurban, stresan i pomalo nepredvidiv način života. Kako se opustiti u tim situacijama? Koji je vaš stres relief?

Da, dugo sam bio u korporativnom svijetu i sada nakon pauze od tri godine koliko vodim vlastiti posao, mogu objektivno evaluirati utjecaj tog stila života na tjelesni i mentalni wellbeing. Prvo što mogu reći je da će ljudi kojima je stalo, biti pod podjednakim stresom bilo da rade za drugog, bilo da rade za sebe. Osobno sam i u tvrtkama u kojima sam radio, veliku većinu vremena radio kao da radim u svojoj firmi. Emotivac sam po prirodi i tako pristupam i poslu. Puno puta sam tijekom korpo karijere čuo: „šta se toliko živciraš, nije tvoja firma“. Ima pak ljudi kojima je korpo svijet savršen jer za razliku od privatnog businessa, gdje nema plaće ako ne ostvariš prihode, ipak možeš malo ponekad „povući ručnu“. No, ono što je zajedničko i jednom i drugo svijetu je da sve više sjedimo, sve duže radimo, sve više „hustlamo“ i to nam stvara sve veći stres. Problemu stresa i poslovnog „burnouta“ treba pristupiti holistički. Neće nam pomoći 10 minuta meditiranja niti neki medikament sa ili bez recepta. Treba se posvetiti svim faktorima zdravlja i well beinga, dobrom snu, pravilnoj prehrani, redovitoj tjelesnoj aktivnosti, digitalnom detoksu, kvalitetnom time managementu, pronaći najbolje načine rješavanja stresa, graditi dublje odnose i na kraju, prestati biti robovi svog posla i opsesije karijernim napredovanjem i poslovnim uspjehom. Trebamo raditi da bismo kvalitetnije živjeli, a ne živjeti kako bismo što duže radili.

Vlasnik ste firme B fit consulting, radite sa tvrtkama i fizičkim osobama. Kako se prema vam odrazila situacija s ovom pandemijom na ljude?

Svakako. Neki ljudi se pandemiju shvatili kao priliku da porade na sebi, obiteljskim odnosima, vlastitom zdravlju, imunitetu, boravku više vremena na svježem zraku, u prirodi…, dok su neki ionako loše životne navike dodatno pogoršali. Pandemija je ljudima donijela enormne količine stresa. Mnogi su uslijed korona mjera izgubili pravo na rad po nekoliko mjeseci, ostali bez prihoda na koje su navikli, svakodnevno smo bombardirani mračnim brojkama, strah je prisutan na svakom koraku (strah od bolesti, strah od mjera, ekonomske neizvjesnosti…), a u zadnje vrijeme, izuzetno me žalosti golema polarizacija ljudi. Prijateljstva pucaju, društvene mreže gore od svađa, uvreda, ispoljavanja najnižih strasti i poriva i to s vrlo agresivnom i ružnom retorikom. Ugledni znanstvenici, liječnici, poslovni ljudi, medijske ličnosti… komuniciraju na razini nedostojnoj ikoga, a kamoli javnih osoba i sve to skupa djeluje kao scenarij nekog zastrašujućeg distopijskog filma, a ne stvarnosti. Pandemija je donijela jako puno zla u kontekstu velikog broja prerano umrlih ljudi, ali mislim da nam je donijela i nešto još mnogo gore, a to je ogromna radikalizacija društva. Od stvarnih, fizičkih posljedica pandemije ćemo se dugo oporavljati, ali bojim se da ćemo se još daleko duže oporavljati od psiholoških trauma cijele ove situacije.

Koji su najveći izazovi sa kojima se susrećete u radu s ljudima?

Znate kome je najteže pomoći? Osobi koja smatra da joj pomoć nije potrebna. Ako meni osoba s cca 35 godina koja ima 20 kilograma viška, koja puši kutiju cigareta dnevno, uspuše se nakon 8 prijeđenih stepenica….kaže kako smatra da joj pomoć nije potrebna, onda tu ja nemam što raditi. Iako pisanjem na društvenim mrežama nastojim promovirati zdraviji život kao bazu svih drugih uspjeha i postignuća u životu, moja misija nije preobraćivati ljude. Niti sam neki prorok niti to želim biti. Moj posao je pomoći ljudima koji smatraju da im pomoć treba jer sami nemaju niti dovoljno znanja, niti dovoljno iskustva da bi postigli dobar rezultat u relativno kratkom vremenu. Isto je i s tvrtkama. Dok ima tvrtki koje se praktički same javljaju za suradnju, i onda nakon inicijalne radionice odluče uzeti cijeli Office fit program, zaista više ne želim gubiti vrijeme na uvjeravanje direktora, vlasnika i HR managera kako će cijeloj tvrtki biti bolje ako svojim djelatnicima osigura edukaciju kroz Office fit program. Prije sam čak i pokušavao, ali sada, kad čujem kako „nemaju vremena za takve stvari“, odmah odustajem, barem na neko vrijeme. Vrijeme radi za mene i ljude koji se bave poslom poput mog. Sve što je na „zapadu“ odavno prisutno, prije ili kasnije dođe i kod nas, pa će tako doći i svijest da jedino tjelesno i kognitivno optimiziran djelatnik, može biti 100% produktivan. Brigom za djelatnike doslovno brinete i za vlastiti poslovni subjekt, ali mnogima je to još teško shvatiti.

Uz sve to što radite, imate i svoj podcast. Kako ste došli na ideju o pokretanju podcasta? Kako ljudi reagiraju na njih?

Fan sam i slušatelj podcast formata dugi niz godina. Godinama sam razmišljao kao bih volio imati vlastiti podcast u kojem bih, skupa sa svojim gostima, obrađivao sve teme koje mogu pomoći ljudima da funkcioniraju na 100% svojih tjelesnih i kognitivnih potencijala. Prilika se ukazala tijekom pandemije, kad sam pod utjecajem više sile odjednom dobio višak slobodnog vremena, pa sam ga iskoristio za pokretanje Superhuman life podcasta. Opet se potvrdilo da je svaka kriza ujedno i prilika i ja sam je iskoristio upravo za pokretanje podcasta.

Uspijevate li odvojiti privatno i poslovno i smatrate li da ljudi znaju koliko je to zapravo važno?

Da! Još za vrijeme korporativne karijere, odbijao sam čitati i odgovarati na nebulozne mailove koji su stizali npr, subotom u 21h, a čija važnost je bila nikakva, odnosno komotno je mogla čekati do ponedjeljka u 8 sati ujutro. Te i slične stvari su me vjerojatno koštale ponekog napredovanja u korpo karijeri, ali su me istovremeno usmjerile u privatno poduzetništvo u kojem sada istinski uživam. Mentalno se odvojiti od posla i posvetiti se sebi u slobodno vrijeme, iznimno je bitno jer inače akutni stres postaje kronični, a onda počne uzrokovati cijeli niz zdravstvenih problema, da o sreći i zadovoljstvu uopće ne govorim. Znam da je ovo iznimno teško, osobito ako imate „nezgodne“ nadređene, no i tada razmislite što vam je prioritet u životu i hoće li „šef“ i „tvrtka“ biti uz vas i vašu obitelj ako vam takav stil života donese bolest ili nešto još gore.

Studeni je mjesec u kojem se provodi međunarodni projekt Movember, kojemu je cilj širenje svijesti o bolestima specifičnima za muški spol. Smatrate li da su muškarci osvijestili važnost brige o svojem zdravlju i pregledu ili je potrebno i dalje ih podsjećati koliko je to važno?

Ne, smatram da i dalje previše muškaraca (odnosno ljudi oba spola općenito) nedovoljno vodi brigu o sebi i svom zdravlju, odnosno puno više brige vode o tome kakav će auto voziti, kakva titula će stajati ispred imena i čija će tvrtka brže rasti. Sve je ovo ok, nemam ništa protiv poslovnog uspjeha, dapače, i sam imam velike poslovne ambicije, ali ne pod cijenu zdravlja. Uvijek me žalosti u poslovnim medijima pročitati vijest da je preminuo ovaj ili onaj uspješan poslovni čovjek u godinama u kojima ljudi ne bi trebali umirati (40, 50 godina). Jako puno za sebe možemo napraviti boljim stilom života, redovitim pregledima, edukacijom o bolestima koje nam prijete i zato je itekako pohvalno što mediji promoviraju akcije aktivnosti poput Movembera. Nadam se da će svijest jačati i da ćemo više brige o sebi voditi tijekom cijele godine, a ne samo tijekom 11. mjeseca.

Kako punite baterije? Što Vas čini sretnim?

Iskreno, posao me daleko manje umara nego prije pa mi treba i puno manje odmora. Relativno kratko sam poduzetnik i još uvijek uživam u adrenalinu koji donosi svaki novi dan i svaka nova prepreka. To me motivira da radim i razvijam se još više. Energije mi nikako ne nedostaje, za to se brinem tako da posvećujem jako puno pažnje adekvatnoj količini i kvaliteti sna, hrani koju konzumiram te redovitoj tjelesnoj aktivnosti.

Opišite nam svoj idealan self care dan.

Moj idealan self care dan je uglavnom nedjelja. Ako je lijepo vrijeme to će gotovo uvijek biti obiteljski boravak u prirodi, a ako je loše vrijeme, to će biti jutarnja kava sa suprugom, trening, pripremanje kvalitetnog obroka, nadoknađivanje eventualnih zaostataka u spavanju te ostatak dana uz dobru knjigu ili dokumentarac.

Smatrate li da ljudi našeg područja doista vode brigu o sebi (ili su i dalje zastali na onom estetskom)?

Niti blizu ne vodimo dovoljno brigu o sebi. Prema Eurostatu, muškarci u Hrvatskoj su najdeblji u EU, a niti žene ne stoje puno bolje. Jako smo nisko po konzumaciji voća i povrća, ribe, jako visoko po konzumaciji pekarskih proizvoda i visoko prerađene hrane. Uz to, loše stojimo i po pitanju čitanja, edukacije, cjeloživotnog učenja. Možda je do hedonističkog temperamenta, možda do nasljeđa bivše države i sustava, ali jako zaostajemo po pitanju brige o sebi u odnosu na naprednije i bogatije zemlje. Neki će reći da je to zato jer smo siromašniji od njih, a moje je mišljenje da smo upravo zato siromašniji. Snažne i zdrave individue stvarat će snažna i zdrava društva, a mi smo daleko od toga.

Imate li možda neki savjet za naše čitateljice i čitatelje vezan za self care rutinu?

Možda na prvu zvuči sebično, ali kad malo razmislite, shvatit ćete da nije: budite sami sebi na prvom mjestu! Ako ne vodite brigu o sebi, ne samo da nećete moći ni o drugima, nego će drugi morati voditi brigu o vama. Investicija u samoga sebe je uvijek najbolja investicija i ona će vam omogućiti uspjeh na svim drugim poljima. O konkretnih savjeta, evo ih nekoliko: spavajte minimalno 7 sati, jedite što manje visoko prerađene hrane, jedite puno povrća i voća, ne unosite višak šećera kroz slatke napitke, odradite barem 3-4 put tjedno po sat vremena srednje do visoko intenzivne tjelesne aktivnosti i uz to pokušajte odraditi 10.000 – 12.000 koraka. Nađite najbolji način rješavanja stresa te se manje uspoređujte s drugima, a više sa sobom i svojim maksimalnim potencijalom. I iskreno, što manje društvenih mreža, a što više socijalizacije uživo.

Moglo bi vas zanimati: Maja Puškarić o svojim načinima opuštanja, važnosti brige o sebi i momentima opuštanja

Razgovarala: Vjera Pađen

Foto: privatna arhiva

Možda će vam se svidjeti