Marko Banjavčić, izvršni urednik časopisa Story, gost je naše rubrike koju najviše volite – “Moja self-care rutina”. Marko je sa nama podijelio svoje tajne uspjeha, te kako se sam naziva, zbog čega je upravo on ministar medijske magije. Otkrio nam je važnost odvajanja privatnog i poslovnog života, najdraži način punjenja baterija, ali i nesebično dao nekoliko savjeta za naše čitateljice i čitatelje. O čemu smo sve pričali, pogledajte u nastavku.
Što za tebe znači pojam self-care?
Prvenstveno mogućnost balansiranja pozitivnih i negativnih emocija. Naravno, sve to kako bih održao stanoviti životni, odnosno mentalni balans. To je izuzetno teška zadaća jer da bi saznao tko si i kako funkcioniraš, moraš zaroniti u vlastiti ‘mrak’, u onu negativu koja te zaustavlja da napreduješ kao čovjek, da postigneš određenu dozu zrelosti. Moj self care trenutak, odnosno trenuci, su oni u kojima sebe, sebično, stavljam na prvo mjesto i ne dopuštam vanjskim i unutarnjim agresorima da mi kontroliraju raspoloženje, libido, odnose s dragim ljudima i u konačnici s poslovnim suradnicima, odnosno s onima s kojima provodim dio dana. To je svakodnevna borba, nekad uspješna, a nekad i ne. Ali jednom na kraju svega ovog, tko će te pitati kako si se borio i jesi li uspio? Nitko. Osim tebe samog. I to je zapravo jedino važno zapamtiti.
Već dugo godina si u medijima i modi. To je, složit ćeš se s nama, jedan svijet koji živi u 6 brzini. Kako se opuštaš? Što je tvoj stres relief?
Za sebe često volim reći da sam ministar medijske magije jer raditi u ovim specifičnim uvjetima i u industriji koja se stalno mijenja iziskuje itekako veliku dozu fleksibilnosti i gotovo nadnaravnih sposobnosti ne bi li se održao visoki standard produkcije i prezentacije, čemu redakcija Storyja u kojoj radim itekako stremi iz broja u broj. Čitatelj ne smije biti zakinut, on ne smije znati kako se radi određena priča već osjetiti da proizvod ima glavu i rep, početak i kraj. Nekako sam se sa svim promjenama, pa i sa ovom koju je donijela koronakriza, uspio dočekati na noge, štoviše, pronaći novi način da radim ono što me ispunjava. Na moju veliku sreću, imam dosta izražen radni elan, odgojen sam gotovo protestantski, gotovo po njemački, da sam uvijek pristojan i uviđavan, na distanci. A sada vi procijenite je li to dobro za hrvatske uvjete ili ne… Opuštam se uz omiljene ljude i komad nečeg slasnog na tanjuru, po mogućnosti uz času vina, film ili pak u diskusiji. Obožavam slušati druge, izmijenjivati mišljenja i iskustva, šetati u prirodi, putovati, pa makar i do Samobora na kolač ili nešto treće. U posljednje sam vrijeme otkrio toplice tako da često odem na kupanje. Vruća me voda liječi.
Uspijevaš li odvojiti privatno i poslovno i smatraš li da ljudi znaju koliko je to zapravo važno?
E sad, to je izuzetno važno. Ta distinkcija osobnog i profesionalnog života. Problem nastaje kada ti se te dvije stvari spoje, što se meni događalo tijekom adolescencije u 20-ima, kada sam se tek uhodavao u posao. Srećom, uvijek sam imao dobru intuiciju tako da znam procijeniti tko je kakav i koliko smijem dopustiti intruzije u privatnost. Moj savjet – napravite strogu podjelu ta dva svijeta. No nemojte zaboraviti – tijekom radnog je dana izuzetno važno u kompaniji imati kolegu prijatelja, s kojim se možeš nasmijati, opustiti barem na nekoliko minuta, predahnuti i vratiti se u neki zdraviji okvir. To je ključno jer tada je posao – omiljena igra.
Studeni je mjesec u kojem se provodi međunarodni projekt Movember, kojemu je cilj širenje svijesti o bolestima specifičnima za muški spol. Smatraš li da su muškarci osvijestili važnost brige o svojem zdravlju i pregledu ili je potrebno i dalje ih podsjećati koliko je to važno?
Muškarce mojih godina izuzetno je važno podsjećati na – pregled testisa. Tridesete su ključne za razumijevanje te problematike. S druge pak strane, muškarci bi trebali znati da ono kako sada žive, ovaj tren, može odrediti njihovu budućnost. Više se smijati, manje mrštiti, probati svaku situaciju gledati bez strogoće, naivnije i čak pomalo djetinjasto, optimistično. Rata kredita ili neka druga obaveza ionako će doći, ali i proći, sama.
Kako puniš baterije? Što te čini sretnim?
Omiljena serija na Netflixu, božićni filmovi, stari noir klasici s Lauren Bacall ili pak filmovi s Bette Davis. Obožavam gledati intervjue Barbare Walters na YouTube-u, sve ono iz čega mogu naučiti još više o pop kulturi 20.stoljeća.
Opiši nam svoj idealan self care dan.
Buđenje bez obaveza, dupli espresso, tost i malo slanog putra, film dopodne, zatim šetnja Šestinskim dolom do Šestina i natrag, lagani ručak, moja bolja polovica, čaj i knjiga. Ništa toliko odvažno, a opet – znači sve.
Smatraš li da ljudi našeg područja doista vode brigu o sebi (ili su i dalje zastali na onom estetskom)?
Mladi ljudi itekako vode brigu o sebi, obožavaju modu, upućeni su, ne zaostaju za vršnjacima iz primjerice Belgije ili Austrije. Znaju gdje i što kupovati, obožavaju sniženja, primjerice uvijek reagiraju na kupone za pristupačniju kupnju koju u Storyju nudimo uz neke brojeve. No trebali bi svi više voditi o mentalnom zdravlju i znati se postaviti za ono u što vjeruju, bez agresivnog nastupa. Ne smije se brzo odustati, a to je nešto što vidim da brojni prakticiraju. Šteta.
Imaš li možda neki savjet za naše čitateljice i čitatelje vezan za self care rutinu?
Pronađite ono što vam prija, osvijestite sve emocije, i dobre i loše, smanjite stress u neke prihvatljive granice i okrenite one situacije koje možete na smijeh, zafrkavajte se sami sa sobom. Nemojte shvaćati život preozbiljno. To uistinu nema smisla. I guši kreativu, zaigranost. Kako bi to otpjevala Stevie Nicks u ‘Gypsy’ –
To the gypsy that remains faces freedom
With a little fear
I have no fear
I have only love
Razgovarala: Vjera Pađen
Foto: privatna arhiva
