Mnoge žene ostaju same upravo u ovoj dobi nakon četrdesete i pitaju se je li kasno za novu ljubav. Ako mene pitate nikad nije kasno za ljubav, a najmanje u ovim divnim i zrelim godinama za ženu. Naravno da je najvažnije kako se žena osjeća u svojoj koži jer godine su ionako samo broj. Poznajem žene koje su se već nakon tridesete opustile i prilijepile sebi etiketu „stara sam“ pa se tako i ponašaju i žive.
Ne postoje ograničenja niti pravila osim onih koje mi sami sebi zadamo i postavimo. Sve u životu kreće od nas pa tako i uvjerenja koja nas ograničavaju da se ne prepustimo i ne dozvolimo sebi da živimo ljubav. Svi mi bez obzira na dob i spol želimo voljeti i biti voljeni. To nam je svima zajedničko međutim postoji nešto što nam nije svima zajedničko, a to je količina ljubavi prema sebi.
Ljubav prema sebi nije sebična ona je nužna.
Vjerujem da ste do sada već čuli da je ključna i najvažnija stvar u životu svakoga od nas prihvaćanje i ljubav prema sebi. Mnogima se upravo od toga diže kosa na glavi dok neki još uvijek smatraju da je to egoistično i društveno neprihvatljivo. Hvala Bogu pa svi imamo mogućnost izbora u što ćemo vjerovati i kako ćemo živjeti.
Zašto nam se život mijenja kada zavolimo sebe? Prvenstveno zato što prema sebi osjetimo emociju ljubavi i prihvaćanja koja je potrebna da bismo voljeli druge i da bi drugi voljeli nas. Kako mislite da je moguće da vas netko voli ako vi ne volite sebe? Kako mislite da je moguće prihvatiti tuđe nedostatke, nazovimo ih mane, ako nismo u stanju prihvatiti svoje? Kako mislite da se možete radovati tuđoj sreći ako sami niste sretni? Kako? Nikako.
Najvažniji ljubavni odnos u našem životu je upravo onaj s nama samima. Kada sebe prihvatimo i zavolimo točno takve kakve jesmo, kada se u svojoj koži osjećamo zadovoljno, sretno i ispunjeno. Kada nam naš odraz u ogledalu izmami osmijeh na lice, kada znamo tko smo i koliko vrijedimo, kada iz dana u dan postajemo sve bolje verzije sebe tek tada smo spremni voljeti i biti voljeni.
Uloga partnera nije ta da popunjava naše „rupe“.
Jedna od najvećih „grešaka“ koja nam se događa i zašto zapravo patimo u odnosu, a za to okrivljujemo svog partnera je ta što najčešće na nesvjesnom nivou očekujemo da partner popuni naše „rupe“ . Naime svi mi imamo u sebi neke nesigurnosti nastale uslijed prijašnjih odnosa ili još iz odnosa u primarnoj obitelji (majka, otac) i s tim ulazimo u odnos. Često puta to budu osjećaj nedostatka pažnje i ljubavi, potvrđivanja osobne vrijednosti (lijepa si, pametna, poželjna…), straha od vezivanja ili odbacivanja, kontrole…
Koliko god se partner trudio da popuni naše „rupe“ prije ili kasnije mi ih osjetimo i tada dolazi do razočarenja u partnera i odnos. Tada krivimo njega da nas dovoljno ne voli, da nam ne daje dovoljno pažnje ili što već. A zapravo nama to nedostaje u nama i dok god ne popunimo samui svoje „rupe“ nećemo biti u potpunosti sretni i zadovoljni. Jer tražiti i očekivati to od partnera je besmisleno.
Ne očekujte da izvana dobijete ono što trebate dati sami sebi. Dajte sebi pažnju, vrijednost, prihvaćanje, divljenje, podršku, ljubav i tada će vam partner dati još stostruko više toga svega. Kada mi vibriramo imanjem tada nam svemir potvrđuje i šalje (kroz partnera) još više toga, a kada vibriramo nedostatkom također nam potvrđuje nedostatkom istoga.
Daj što želiš primiti. Budi ona osoba kakva želiš postati. Voli sebe i bit ćeš voljena.
Iz osobnog iskustva znam da je lakše reći nego učiniti, međutim također iz osobnog iskustva znam da je vrijedno svakog truda, svake prolivene suze, svake proživljenje emocije jer kada sve to prođe i kada se okreneš iza sebe osjećaš ogroman ponos i sreću što konačno imaš sama sebe.
U toj ljubavi prema sebi iz dana u dan rasteš i kada si spremna dođe on. On koji također voli sebe i koji je spreman rasti skupa s tobom. Vi ste sada dvije cjeline koje koračaju kroz život zajedno bez da jedan krpa drugoga. Imate dovoljno godina (čitaj: dovoljno ste zreli da znate što želite, a što ne želite) i uzajamno poštovanje, podrška i otvorena komunikacija vaši su najjači aduti. Volite se jer vam je to prirodno stanje, lakoća je vaša deviza za uspjeh, opušteni ste i vjerujete da ono najbolje za vas tek dolazi. Tko sad pita za godine, nebitne su. Bitno je samo ono što nosite u svom srcu. Slušajte svoje srce, svoju dušu i nećete pogriješiti jer ona točno zna gdje se osjeća kao doma.
Ljubav poslje četrdesete je itekako moguća samo ne zaboravit – prvi korak je prema sebi i ljubavi prema sebi, a nikako prema partneru.
Sretno.
Tekst: Marina Bruner
Foto: Canva, Pexels
Marinu možete kontaktirati na: mbruner.coaching@gmail.com