Postoje trenuci koji naizgled djeluju sasvim obično – jutarnja kava na suncu, nečiji pogled preko stola, razgovor koji se dogodi usput, šetnja bez posebnog plana, tišina koja se spusti točno kad nam treba. Često ih ne primijetimo dok traju. Ili mislimo da ćemo ih moći ponoviti kasnije, kad budemo manje umorni, manje užurbani, više prisutni.
A upravo nas japanski koncept ichigo ichie podsjeća da to možda nije tako. U doslovnom smislu, ichigo ichie često se prevodi kao “jedan susret, jedan put” ili “ovaj trenutak događa se samo jednom”.
Ideja iza te filozofije vrlo je jednostavna, ali duboka: svaki susret, svaki trenutak, svaka situacija koju sada živimo neponovljiva je. Čak i ako se iste osobe ponovno sretnu, čak i ako odemo na isto mjesto ili ponovimo isti ritual, okolnosti više nikada neće biti potpuno iste. Ni mi nećemo biti isti.
Filozofija prisutnosti bez velikih riječi
Ichigo ichie nije filozofija koja traži spektakularne promjene. Ne govori nam da moramo potpuno promijeniti život, preseliti se ili pronaći neko veliko prosvjetljenje. Ona nas više nježno vraća onome što je već tu.
Podsjeća nas da budemo prisutniji u onome što se već događa. Da ne živimo stalno u idućem zadatku, sljedećem vikendu, nadolazećem godišnjem ili trenutku kad će napokon sve sjesti na svoje mjesto. Umjesto toga, poziva nas da primijetimo ono što je sada pred nama, jer se baš ovako više nikada neće vratiti.
U svijetu koji nas stalno vuče prema naprijed, ova filozofija djeluje gotovo radikalno. Ona ne slavi brzinu, nego prisutnost. Ne traži još, nego dublje.
Zašto nas ova ideja toliko dira?
Možda zato što duboko u sebi znamo da je istinita.
Svi imamo iskustvo trenutaka koje smo uzeli zdravo za gotovo, a kasnije shvatili da su bili dragocjeni. Ručkovi koji se više nikad nisu ponovili. Ljudi koje smo mislili da ćemo još puno puta vidjeti. Djeca u fazi života koja je trajala kraće nego što smo mislili. Gradovi kroz koje smo jednom prošli i nikad više. Verzije nas samih koje su postojale samo u tom jednom razdoblju.
Ichigo ichie ne govori o prolaznosti na tužan način, nego na nježan i budan način. Ne kaže: sve prolazi, zato budi tužan. Nego: sve prolazi, zato budi prisutan.
Kako živjeti ovu filozofiju u svakodnevici?
Ne trebamo otići u Japan ni promijeniti cijelu rutinu da bismo živjeli ichigo ichie. Dovoljno je početi s malim pomacima pažnje.
To može značiti:
- da zaista slušamo osobu preko puta sebe, bez pogleda na mobitel
- da popijemo kavu bez paralelnog skrolanja
- da u šetnji stvarno primijetimo svjetlo, zrak i vlastite misli
- da ne “odrađujemo” vrijeme s bližnjima, nego budemo u njemu
- da obične trenutke ne tretiramo kao prijelaz između važnijih stvari
Ichigo ichie ne traži savršen mindfulness. Ne traži da svaki trenutak učinimo posebnim. Samo nas poziva da ponekad shvatimo kako je već poseban samim time što je neponovljiv.
Posebno je važna u odnosima
Ova filozofija možda najviše mijenja način na koji gledamo ljude. Kad bismo uistinu bili svjesni da se ovaj razgovor, ovaj zagrljaj, ova večera ili ova šetnja s nekim neće nikada ponoviti na isti način, možda bismo bili nježniji. Možda bismo manje odgađali. Manje uzimali jedni druge zdravo za gotovo.
Ne zato što moramo živjeti u stalnom strahu od gubitka, nego zato što nas svjesnost o neponovljivosti uči većoj zahvalnosti.
I možda baš zato ichigo ichie ima toliko smisla u vremenu kada smo često zajedno, ali raspršeni. Fizički prisutni, a mentalno na deset drugih mjesta. Ona nas vraća jednostavnom pitanju: jesam li stvarno ovdje?
Ova filozofija ne stvara pritisak, nego dubinu
Važno je reći da ichigo ichie ne znači da svaki trenutak moramo učiniti važnim, savršenim ili filmskim. To bi samo stvorilo novi pritisak. Nije poanta u tome da od običnog utorka napravimo ceremoniju. Poanta je da običan utorak ne propustimo potpuno jer smo cijelo vrijeme negdje drugdje.
Ona ne traži savršenu verziju prisutnosti. Samo malo više svijesti. Malo više nježnosti prema onome što živimo. Malo više poštovanja prema prolaznosti.
Zašto se tako dobro uklapa u slow living?
Zato što je u samoj srži slow livinga ideja da život nije nešto što treba stalno ubrzavati, optimizirati i gurati prema “sljedećem”. Slow living nas uči da vrijednost nije samo u velikim događajima, nego i u načinu na koji živimo male.
Ichigo ichie tu filozofiju još više produbljuje. Ona nas podsjeća da nije stvar samo u tome da usporimo, nego i da budemo prisutni dok smo usporili. Jer i najmirniji ritual može proći mimo nas ako smo u njemu odsutni.
Ichigo ichie je možda jedna od onih filozofija koje najtiše, a najdublje mijenjaju perspektivu. Ne daje velika pravila ni recept za sreću. Samo nas podsjeća da se ovaj trenutak, ovakav kakav jest, više nikada neće dogoditi.
Foto: Freepik
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Kako nam japanska filozofija zanshin može pomoći postići mirnu budnost u svijetu koji nas stalno vuče za rukav?