S obzirom na to da je svibanj mjesec u kojem obilježavamo svjesnost o celijakiji, zapitali smo se koliko ljudi uopće znaju o ovoj bolesti i razumiju li stvarni utjecaj glutena na ljudsko zdravlje.
Kada se u svakodnevnim razgovorima spomene gluten, imamo osjećaj da ljudi poskoče kao da smo im otvorili vrata pakla i pokazali kako to unutra izgleda. Gluten je vrlo omražen u suvremenoj svakodnevici i mnogi ga izbjegavaju u širokom luku. No, jesmo li sigurni da razumijemo o čemu se tu doista radi?
Kako bismo razjasnili sve nedoumice i mitove oko ovog zloglasnog proteina, odlučili smo porazgovarati s Petrom Sliško, mag. nutr. iz Funkcionalne medicine koja nas je rado uvela u svijet celijakije i utjecaja glutena. Odvojite nekoliko minuta i pročitajte njene inspirativne odgovore i korisne savjete.
Mnogi ljudi još uvijek ne znaju dovoljno o ovoj bolesti. Kako se ona razvija i postoji li neka sigurna prevencija?
Celijakija je prije svega nasljedna bolest koja se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi. Novija istraživanja nam pokazuju da od ove bolesti pati gotovo 1,4% svjetske populacije pa je izuzetno bitno podizati svijest o istoj. Ključno je znati da se radi o autoimunoj bolesti čiji se simptomi manifestiraju primarno u probavnom sustavu, ali i u ostatku organizma. U cijeloj priči glavnu ulogu ima gluten i to na sljedeći način: svaki put kada oboljela osoba konzumira gluten, imunološki sustav napada i oštećuje sluznicu tankog crijeva. Oštećenjem sluznice gubimo sposobnost apsorpcije nutrijenata i tu se razvijaju brojni nutritivni deficiti. Tu govorimo o gubicima makronutrijenata, ali i vitamina i minerala. Ukratko, to znači da je celijakija bolest koja organizmu donosi upalne procese na razini crijeva, autoimuni napad koji se može manifestirati u cijelom organizmu i spektar različitih simptoma unutar i van probavnog sustava. Lijeka nažalost nema, a jedina opcija je doživotno izbjegavanje glutena.
Za razvijanje bolesti potrebna je genetska komponenta, odnosno prisutnost HLA – DQ 2 ili HLA- DQ 8 gena. Uz ove gene, bolest se može aktivirati u bilo kojem trenutku i ovisno o brojnim čimbenicima, no i ne mora uopće. Smatra se da bi ključni okidači za aktivaciju celijakije mogli biti sindrom propusnosti crijeva, prisutnost drugih autoimunih bolesti, disbalans crijevnog mikrobioma i izloženost okolišnim toksinima. Dakle, scenarij za aktivaciju celijakije bi bio: prisutnost ključnih gena + konzumacija glutena + okidači o kojima ćemo itekako saznati još više u budućim istraživanjima.
Kako razlikovati celijakiju i alergiju na gluten?
Iako je glavni krivac za simptome unos glutena, ova dva stanja imaju sasvim različita zbivanja na razini stanice. Prije svega, za alergijske reakcije ne mora nužno biti kriv gluten, već i neki drugi protein u samim žitaricama, a to se otkriva ciljanom dijagnostikom. Ukoliko je stvarno riječ o glutenu, alergičar će njegovim unosom razviti simptome koji su najčešće posredovani imunoglobulinom E (IgE). To je recimo nekakav pečat uz koji je imunološki sustav zapamtio svoju „prijetnju“ i svakim sljedećim unosom alergena, aktivirat će obrambene reakcije i otpustiti histamin. Posljedice su širokog raspona. Blagi oblici uključuju nadražaj grla i očiju, srednji su mučnina i povraćanje, a teži anafilaktički šok, gušenje i smrt. Zbog ovakvih situacija je također potrebno podizati svijest jer nikada ne znamo u kojoj su mjeri alergijske reakcije za određenu osobu pogubne. Međutim, jedno je sigurno. Nakon što se alergijska reakcija „smirila“, opasnost je prošla i posljedica za organizam nema.
Za razliku od toga, posljedice povremenog unosa glutena celijakičari mogu nositi cijeli život, čak i ako doživotno izbace gluten iz prehrane. Naime, ukoliko je dijagnoza došla tek kasnije, moguće je da je u međuvremenu, zbog konzumacije glutena, sluznica tankog crijeva značajno oštećena i to vuče brojne deficite te razne komplikacije i izazove. Međutim, manifestacije celijakije nisu trenutačne niti pogubne u kratko vrijeme kao teže alergijske reakcije. Dapače, nekad su simptomi toliko blagi da se ni ne primijete, a često su na prvi pogled nepovezani. Neki od najčešćih su anemija, nenamjerno mršavljenje, kožne reakcije poput urtikarije te pojava crvenila i mjehurića, umor, amenoreja, abdominalna bol, dijareja, konstipacija, depresivne epizode i brojni drugi.
Kako dijagnosticirati ova stanja? Kod sumnje na alergiju, preporučljivo je odraditi pretragu ukupnog i specifičnog IgE-a iz krvi te skin prick test. Za dijagnozu celijakije potrebne su tri pretrage:
- određivanje prisutnosti HLA – DQ 2 i HLA- DQ 8 gena
- biopsija sluznice tankog crijeva
- određivanje antitijela (primarno su to anti-tTG IgA i anti-tTG IgG).
U periodu odrađivanja pretraga, nužno je konzumirati gluten, a nažalost, i kod alergije na gluten i celijakije je jedini lijek potpuno i trajno izbjegavanje glutena. Međutim, alergija na gluten se ponekad može preboljeti, dok je kod celijakije moguća jedino remisija i usporavanje bolesti.
Koliko je gluten štetan i kako ga najsigurnije možemo izbjeći budući da je danas zdrava prehrana postala pravi izazov? Trebamo li ga uopće izbjegavati ako do sada nismo razvili ili primijetili ikakve reakcije na isti?
Iako danas veliki broj ljudi pati od neke vrste preosjetljivosti na gluten, zdravi pojedinci ga ne moraju izbaciti iz prehrane. Gluten je zapravo funkcionalna proteinska frakcija i nalazi se u sastavu pšenice, raži, ječma i zobi. To su namirnice koje su inače bogate vitaminima B skupine, prehrambenim vlaknima i mineralima i zbog toga daju svoj doprinos pravilnoj prehrani, pogotovo u cjelozrnatom obliku. Stoga, ukoliko nemate simptome ili niste primijetili reakcije na namirnice s glutenom, nastavite ih konzumirati.
Međutim, osim celijakije i alergije, postoji niz preosjetljivosti na gluten od kojih se ističe intolerancija glutena i popraćena je najčešće probavnim tegobama, ali i simptomima poput glavobolje i kožnih reakcija. Intolerancija glutena nije ni približno razarajuće stanje poput celijakije ili teške alergijske reakcije, može se javiti i nakon nekoliko dana, ali svejedno može smanjiti kvalitetu života.
Danas se kod brojnih bolesti poput sistemskih autoimunih bolesti ili autoimunih bolesti štitnjače savjetuje izbacivanje glutena. Isto tako, dijetoterapija raznih stanja kao što je primjerice SIBO ili infekcija Candidom albicans, uključuje smjernicu o privremenom izbacivanju glutena. U slučaju bilo kakvih tegoba prilikom unosa glutena, sačuvajte svoje vrijeme i javite se timu stručnjaka koji će vas usmjeriti na ciljane pretrage i osmisliti plan i program za dalje ukoliko dijagnoza stvarno postoji. Tim stručnjaka bi kod bilo kakvih glutenskih preosjetljivosti, a pogotovo celijakije, u idealnom slučaju trebao sadržavati gastroenterologa, nutricionista, farmaceuta i psihologa kako bi se integriranim pristupom poboljšala kvaliteta života oboljelih.
Osobno smatram da pravilnu prehranu ne trebamo gledati kao izazov, već kao alat pomoću kojeg možemo očuvati zdravlje i ublažiti razna stanja i bolesti. Iako je to samo dio slagalice koja održava naš organizam, vrijedan je čimbenik i to pogotovo u svrhu prevencije eventualnih budućih oboljenja. Ako vam se ponekad čini da ste izgubljeni u procesu prevencije ili zaustavljanja progresije bolesti određenom prehranom, uvijek postoji stručnjak koji će vas saslušati, ohrabriti i olakšati vam borbu za zdravlje.
Kome se oboljeli od ove bolesti mogu obratiti kada prepoznaju simptome celijakije i postoji li u Hrvatskoj kakva udruga koja pruža pomoć i podršku oboljelima?
Ako se oboljeli prepoznaju u simptomima, mogu se obratiti svom nadležnom liječniku opće prakse koji će ih uputiti na krvne pretrage, odnosno probir na celijakiju. Potom slijedi daljnja dijagnostika u domeni gastroenterologa, prvenstveno kako bi se utvrdilo u kojoj mjeri je sluznica oštećena i koji dio tankog crijeva trpi najveće posljedice, a nakon toga je na redu i dijetetičko savjetovanje u sklopu bolnice ili privatno kod odabranog nutricionista.
Oboljeli se putem susreću s brojnim izazovima i izuzetno je bitno pružiti im prave smjernice i adekvatnu psihološku pomoć. Tu moram istaknuti hrvatsku udrugu CeliVita čija je misija podizanje kvalitete i sigurnosti života osoba oboljelih od celijakije. Njihov tim čine brojni stručnjaci iz područja medicine, farmacije, nutricionizma i psihologije i redovito djeluju u vidu raznih projekata, radionica i edukacija.
Što sve znači bezglutenska prehrana? Čega se sve uz nju moramo odreći i što se sve (ne) može jesti?
Bezglutenska prehrana podrazumijeva potpuno izbjegavanje svih namirnica koje sadrže gluten. U to spadaju pšenica, ječam, raž i zob te pir, pšenoraž, emmer, kamut, bulgur, kuskus i njihovi derivati. Iako je zob uključena u popis namirnica koje sadrže gluten, smatra se da većina oboljelih od celijakije (oko 95%) dobro podnosi ovu žitaricu, no konačna smjernica je u potpunosti individualna i uvođenje zobi kod celijakičara treba provoditi uz kontrolu liječnika i nutricionista.
Imajte na umu da bezglutenska prehrana ne zahtijeva samo izbacivanje određenih žitarica, već i značajan oprez prilikom kupnje bilo kakvih konditorskih proizvoda, začina, umaka, grickalica, pekarskih proizvoda, pahuljica, pića i slično. Ukoliko proizvod sadrži ili može sadržavati gluten, to će biti istaknuto na deklaraciji. To često nije dovoljno jer su potrebne sasvim male količine glutena kako bi se aktivirao imunološki napad.
Dopuštene žitarice su kukuruz, riža, heljda, sirak, amaranth, kvinoja i proso. Svi proizvodi s oznakom „bez glutena“ su također dopušteni jer sadrže manje od 20 ppm (20 mg glutena na 1 kg namirnice) pa se smatraju sigurnima za konzumaciju. Međutim, to nisu jedine mjere opreza. Kako bi se izbjegla transkontaminacija, potrebno je koristiti vlastiti pribor za jelo i pripremu hrane, koristiti čiste radne jedinice za kuhanje i hranu čuvati u čistim i odvojenim posudama.
Oboljelima se također savjetuje suplementacija ciljanim dodacima prehrani. Najčešće se radi o dodacima s folnom kiselinom, željezom, kalcijem i vitaminima koji su topljivi u mastima, no ovo također zahtjeva individualan pristup.
Što kada celijakija bude potvrđena dijagnoza novorođenčetu ili malom djetetu?
Čak i ako se otkrije u ranoj dobi, za sada jedini lijek je stroga i doživotna bezglutenska prehrana. Obzirom da oboljeli imaju veći rizik od razvoja intolerancije na laktozu koja je posljedica oštećenja mukoze crijeva, kod dojenčadi je ponekad potrebno uvesti dohranu bez laktoze dok se sluznica ne oporavi. Maloj djeci bi se bezglutenske žitarice trebale predstaviti na specifičan način obzirom da kod djece viđamo česte averzije prema hrani. U tome mogu pomoći maštoviti recepti uz koje bezglutenska prehrana neće biti dosadna niti nutritivno siromašna. Posebnu pažnju treba usmjeriti na djecu vrtićke i školske dobi koji se svakodnevno susreću s izazovima, a često ni sami ne razumiju svoju bolest jer su jednostavno premladi. Prilagođena edukacija i suradnja stručnjaka s roditeljima je tu ključna intervencija.
Kako osigurati bolju kvalitetu života uz ovu bolest?
Celijakija ne mora biti ograničavajuća bolest ukoliko joj pristupite na integrativan način. Tretirajte je iz svih aspekata jer ciljana prehrana, ključni dodaci prehrani, primjerena tjelesna aktivnost, uklanjanje okidača koji mogu pogoršati bolest te psihološka podrška uistinu mogu povisiti kvalitetu života. Dobro upoznajte bezglutensku prehranu, naučite kako izvući maksimum iz svake namirnice, s čime je kombinirati i time će bezglutenska prehrana postati raznolika i ukusna. Ukoliko imate bilo kakve simptome koji ukazuju na celijakiju, intervenirajte što prije jer je rano otkrivanje vaš najveći adut u borbi s ovom izazovnom dijagnozom.
Moglo bi vas zanimati i: Intolerancija na gluten – 5 zamjena za bijelo brašno
Razgovarala: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Pexels
