„Sada će ispričati sve točno onako kako jest. Ne, ne onako kako jest, ne zna ništa o tome. Ispričat će ono što joj dođe, ispričat će onako kako ona vjeruje da jest. Ta zagonetna izmišljotina koja je preuzela njezinu uređenu stvarnost i prijeti njezinu životu.“ Ovako Anna, majka Ingmara Bergmana, jednog od najistaknutijih i najintelektualnijih filmskih redatelja, započinje svoj povjerljivi razgovor u sinovljevoj autofikciji. Naime, nakon otkrića majčinih dnevničkih zapisa i za njega šokantne spoznaje (a ne odnosi li se to i na svako dijete koje u svojoj sebičnosti teško može sagledati roditelje kao kompleksne i cjelovite osobnosti, no istodobno i fragmentirane u nizu svojih životnih uloga) o majčinoj nevjeri, autor je taj obiteljski preljub iskoristio za temu svoje umjetnosti. Tako nastaju Povjerljivi razgovori (za hrvatski prijevod sa švedskog jezika, u izdanju izdavačke kuće Disput, zaslužna je Elizabeta Vrbančić) kao dio trilogije (uz naslove Najbolje namjere i Rođeni u nedjelju) kojom se Bergman vraća djetinjstvu, ponajviše roditeljima, njihovu odnosu i obitelji.
Majčina nevjera kao povod
Za nekog poput Bergmana, o kojem kritičari pišu kao nekome kome je „privatnost neophodna za stvaralaštvo“, pisanje o majčinoj nevjeri čini se logičnim potezom. Konačno, analiza ženske psihe, kao i obiteljskih i ljubavnih odnosa njegove su središnje filmske preokupacije. On u svoj roman ulazi kao dio fikcije, kao pripovjedač koji prekida dijaloge protagonista ne bi li bolje razumio njihove poteze, ne bi li zamislio „stvari koje on kao dijete nije mogao vidjeti“, možda ih je tek naslućivao.
Radnju u kojoj secira problematičan brak svojih roditelja – majke Anne i luteranskog svećenika Henrika smješta u Švedsku 1920-ih i koncipira kao pet razgovora s epilogom. Ti su razgovori zapravo imitacija forme koju je preporučio Martin Luther umjesto ispovijedi te izazovnošću priznanja preljuba aludiraju na slijepu pjegu Lutherove reforme: “Ali taj izvrsni reformator nije baš bio osobito dobar poznavatelj ljudi. Teško je otvoriti se na svjetlosti dana i licem u lice.”
Istina je samo zamka
No, za razliku od protagonista, forma povjerljivih dijaloga za čitatelja predstavlja zahvalan uvid u psihologiju likova, razloge njihovih postupaka, neuralgične točke njihovih odnosa, u emotivne nedoumice i racionalne poteze. Takav pristup podsjeća na to da je i u životu i književnosti sve puno složenije nego kakvim se na prvi pogled čini. Već viđene kronologije odnosa poput Annina i Henrikova zaslužuju više od “ledeno hladnog komentara savjesti”: ona koja se osjeća zatočenom u braku s muškarcem kojeg više ne voli, od kojeg traži pravo na samo malo slobode, uz troje djece koja su joj promijenila uvjete odlučivanja, upušta se u vezu s mladim studentom teologije Tomasom.
Razgovori koje Anna vodi s bliskim osobama donose, osim neminovne analize uzroka i posljedica preljuba, i spoznaju da je “istina još samo jedna zamka”. Koliko god sugovornici bili suosjećajni ili barem samo strpljivi, njihove reakcije ne nude ni utjehu ni oprost. Kao što bi češki pisac Milan Kundera rekao, “patnja je sveučilište egocentrizma… U snažnoj patnji svijet nestaje i svatko od nas je sam sa sobom.”
Poziv na promišljanje
Najbolje nam to pokazuju Annina uviđanja, njezina “mračna zbunjenost”, njezina čežnja za spasenjem, ali istovremeno i pitanje treba li ga uopće, suočavanje s istinom za koju unaprijed zna da će “sručiti pakao” na sve kojih se ta istina tiče, njezini strahovi da nova ljubav “mora doseći goleme razmjere da bi opravdala ovo što čini”, njezina krivnja prema bližnjima, ali i jasna spoznaja da ni za čim ne žali.
Iako duboko uronjeni u osobno, Povjerljivi razgovori daleko nadilaze to intimno, oni i spisatelja i čitatelja uranjaju u promišljanja o ljubavi, savjesti, ali i vjeri ili barem duhovnosti i smislenosti ljudskog djelovanja. Uz to, zahvaljujući Bergmanovim preciznim opisima, čitajući razgovore, dobivate i filmsko iskustvo jer scene u romanu djeluju poput potencijalnog scenarija. A upravo tu filmičnost, kao i činjenicu da čitate obiteljsku priču kultnog Ingmara Bergmana, smatram odlikom ove knjige.
Kao što su život i umjetnost kod Bergmana bili isprepleteni, tako je i s njegovom književnošću i filmom. Stoga bili vi više ljubitelj njegovih filmova ili književnosti, gledali radije remake Prizora iz bračnog života ili se oduševljavali Povjerljivim razgovorima, nećete izbjeći duboke uvide u brak, međusobne odnose i psihologiju likova.
Moglo bi vas zanimati i: Majin izbor: “Molim te, pazi na mamu”
Tekst i foto: Maja Janković, profesorica hrvatskog i češkog jezika i književnosti, te pasionirana čitateljica koja na Facebooku ima svoj kutak – Majin izbor