Protekli vikend obilježio je Majčin dan, a upravo o jednoj mami i njenoj važnoj ulozi u obitelji govori i ovaj neobičan roman o kojem nam piše naša Maja Janković u još jednom Majinom izboru.
Povodom prošlogodišnjeg Majčina dana u jednoj grupi na društvenim mrežama pojavile su se slike majki, mahom crno-bijelih, ulovljenih u nekom nasmijanom trenutku svoje mladosti. Listanje tog prigodnog fotoalbuma poklopilo se s mojim čitanjem knjige „Molim te, pazi na mamu“ južnokorejske autorice Kyung-sook Shin (u prijevodu Mirne Čubranić), a time i s razmišljanjima o tome koji su sve sadržaji upisani u riječ „mama“ te, što je možda još važnije, koji sve sadržaji stoje iza nje.
Likom jedne majke započinje i spomenuti roman: Park So-nyo, rođena 1938. godine, niska je i prosijeda žena, naglašenih jagodica, koja je posljednji put viđena u nebesko modroj košulji, bijeloj jakni i plisiranoj bež suknji kada se na peronu podzemne željeznice u Seoulu odvojila od muža i nestala u gužvi. Majčin nestanak natjera njezinu djecu u grozničavu potragu, koja je ujedno i jedini način da prebrode pitanje kako je uopće i mogla samo tako nestati.
Nestala, a sve stvarnija
No, mama je, paradoksalno, itekako prisutna, ona postaje stvarnija i opipljivija kako se prolongira slijeđenje njezinih tragova i priča ljudi koji su je, navodno, vidjeli. Nestala mama oživljuje u uspomenama svoje djece i supruga, u kojima oni preispituju svoj odnos prema ženi koju su podrazumijevali ili koju nisu dovoljno poznavali. Te su uspomene prožete nostalgijom, osjećajem krivnje i nadom, sadržanom u molitvi „pazi na mamu“. Među tim uspomenama javlja se i glas same majke koji nam otkriva i onaj dio njezina života koji je bio skriven njezinoj obitelji.
Posebnoj dinamici priče pridonosi pripovijedanje u trećem licu, kao da se savjest obraća liku koji evocira uspomene, primjerice suprugu: „Vratio si se kući zbog onog što je tvoja supruga uzgajala i odgajala, iako je povratak kući značio da moraš odbaciti sve što si dobio na drugim mjestima”.
Kako živjeti bez mame?
Mamin nestanak empatizira njezinu djecu, počinju razumijevati tradicionalni kontekst (ujedno čitatelja uvodeći u jedan segment korejske kulture) unutar kojeg je rasla i kasnije podizala obitelj, postaje im blisko svako njezino žrtvovanje za njih, njezino nastojanje da oni budu obrazovani kada već ona to nije mogla biti, njezin ponos na njihove uspjehe. Time autorica suptilno povezuje tradicionalno i suvremeno poimanje majčinstva, i to tako što suvremeno majčinstvo (koje, unatoč ljubavi prema djeci, želi biti više od majčinstva) napokon vidi tu svoju tradicionalnu i neuku majku kao punokrvnu ženu koja nije mogla ići za svojim snovima, koja se dostojanstveno nosila sa siromaštvom i tugom i dokazivala da je “život ponekad neobično krhak, ali da su neki životi zastrašujuće snažni“. Iako djecu muči pitanje: „Zašto smo mi razmišljali o njoj kao da je cijeli život bila samo mama?“, ipak im potraga donosi svojevrsnu utjehu i uči ih živjeti u svijetu bez mame.
Ako se vratimo onim crno-bijelim fotografijama majki s početka teksta, vjerujem da bi nas nakon ovakvih knjiga lica s njih „rječitije“ promatrala.
Moglo bi vas zanimati i: Majin izbor – Namjerno zanemarivanje (roman o ljubavi)
Tekst i foto: Maja Janković, profesorica hrvatskog i češkog jezika i književnosti, te pasionirana čitateljica koja na Facebooku ima svoj kutak – Majin izbor
