Ponekad mislim da je lakše odbaciti loše navike, nego uvesti i zadržati nove. Kada gledam unatrag, kao da mi je bilo lakše prestati pušiti, nego uvesti npr. svakodnevno vježbanje yoge. Ne samo uvesti, nego i zadržati tu novu, dobru naviku. Često se uhvatim kako čeznutljivo mislim o vježbanju ili zdravoj prehrani, a nikako da se pokrenem i ZAISTA uvedem tu novu naviku. Pa zašto je to tako?
Odgovore i pomoć sam potražila kod osobe koju smatram alfom i omegom kada pričamo o navikama. To je Habit Coach (ili trener za navike). Prije točno godinu dana bila sam u procesu mijenjanja navika i evo mog popisa navika koje sam promijenila:
1. Ne uzimanje pauza u danu (rad od jutra do mraka bez pauze, doslovno)
2. Zaboravljanje nekih običnih zadataka kao što je uzimanje vitamina ili zalijevanje cvijeća
3. Zaboravljanje uključivanja perilice za pranje rublja
4. Neimanje vremena za sebe
5. Neprakticiranje meditacije
Ove prve loše navike nisam niti bila svjesna. Tek u razgovoru sa svojom trenericom, otkrila sam da uopće nemam pauze, niti od posla niti od kućanskih i obiteljskih obaveza. Stalno sam bila u nekom movingu, strci, skakala sa zadatka na zadatak, a sjedenje i buljenje u prazno se činilo kao teški luksuz ili dangubljenje.
Nakon osvještavanja navika koje želim uvesti, krenula sam u akciju. Svakih desetak dana imala sam sesije sa svojom trenericom i malim (ali zaista mini) koracima polako krenula u uvođenje promjena i novih navika.
Najprije sam kreirala nešto što se zove Anchor Moments (u mom slobodnom prijevodu “trenutci sidrenja”). To su trenutci u danu koji se događaju nakon nečega što radimo svakodnevno i nakon čega želimo uvesti novu naviku.
Na primjer:
- Stavljanje četkice za zube u čašu
- Zatvaranje perilice
- Uzimanje šalice s kavom
To su radnje koje radimo svaki dan i koje nam služe kao sidro za uvođenje novih navika, jer upravo trenutak nakon izvođenja neke ustaljene radnje, savršen je moment za uvođenje nove navike.
One se kreiraju po jednostavnoj formuli:
Prije/poslije _____________ (ustaljena navika), ja ću ____________________ (nova navika)
Evo mojih primjera:
Poslije stavljanja četkice za zube u čašu, ja ću odabrati prljavi veš i staviti ga u perilicu.
Poslije zatvaranja perilice za suđe nakon doručka, ja ću uzeti čašu vode i popiti vitamine.
Nakon što uzmem šalicu kave s kuhinjskog elementa, sjest ću na klupu pored prozora i uzeti pauzu od 60 sekundi, otpiti nekoliko gutljaja kave i 3 puta udahnuti punim plućima.
Znam da će vam se moja pauza od 60 sekundi činiti smiješna. I meni je bila u početku. Međutim, moja trenerica kaže da ću jedino tako uvesti novu naviku – mini koracima. Ja sam, naravno, odmah predložila da pauza bude 10 minuta, ali ne, onda je rekla 60 sekundi. Bila je u pravu.
Sada kada ste utvrdili te stalne radnje i postavili svoje “trenutke sidrenja”, dodajte na kraju nagradu.
Na primjer:
Poslije stavljanja četkice za zube u čašu, ja ću odabrati prljavi veš i staviti ga u perilicu i proslavit ću s davanjem “petice” samoj sebi u ogledalu.
Nakon što uzmem šalicu kave s kuhinjskog elementa, sjest ću na klupu pored prozora i uzeti pauzu od 60 sekundi, otpiti nekoliko gutljaja kave i 3 puta udahnuti punim plućima te proslaviti s riječima: Bravo, Majo! Uspjela si!
Naravno da sam ja te nagrade shvatila možda i malo preozbiljno, pa sam se nakon svog prvog “soliranja” u Schönnbrunu umjesto samo-zagrljajem i čestitanjem samoj sebi, nagradila, ni manje ni više, nego vrućom čokoladom iz Lindta. Pogađate da sam s užitkom uvela tu naviku odlaženja nedjeljom u Schönnbrun upravo zbog – nagrade.
Želim vam da što prije prepoznate svoje loše navike i odbacite ih te da vam moje iskustvo pomogne u uvođenju novih, dobrih navika u vaš slowliving.
Moglo bi vas zanimati: Biti prisutan – najveće bogatstvo današnjice
Tekst: Maja Puškarić, serijska poduzetnica i majka
Foto: privatna arhiva, Canva
