Maja Puškarić: Kako sam prestala osuđivati druge

by Anđela Sabranović
maja-puškarić-slowliving

Koji ružan logo!

Kako je ovo loše napisala!

Pa zar ovaj ne vidi da mu je taj web koma?

I tako dalje…

I tako dalje…

Moram priznati da sam ovako razmišljala dok mi jednom prijateljica, kojoj sam stalno popravljala gramatiku i dizajn, nije rekla: “Znaš, ja kad vidim da netko nešto ne radi onako kako ja mislim da bi trebalo, ja kažem sama sebi: Gle, ona radi najbolje što zna u ovom trenutku. Trudi se i ok je da nije sve po PSu.”

Na pristojan način mi je rekla da prestanem, ili malo vulgarnije, da sjašim.

Taj razgovor se odvijao prije nekoliko godina i od tada, oštri Sudac u meni je utihnuo. Kad se i pokuša probiti kroz moje misli, brzo ga ušutkam riječima moje prijateljice: “Gle, radi najbolje što zna u ovom trenutku. Trudi se, i ok je da nije sve savršeno i ne mora nikada ni biti.”

Znam da smo svi više-manje skloni osuđivanju i traženju nečeg negativnog po defaultu, ali to ne znači da se ne možemo promijeniti. Kako možemo utjecati i promijeniti dan koji nam počne negativno, tako možemo i promijeniti način na koji promatramo druge.

Pokušajte ovu vježbu.

UMJESTO DA pomislim: Gle na što liči! Mogla je barem oprati kosu!
KAŽEM: Tko zna što se sve ovoj ženi izdogađalo jutros, pa nije stigla ni kosu oprati.

UMJESTO DA kažem djetetu: Pogledaj se na što ličiš! Kako si mogao obući to poderanu majicu?
KAŽEM: Jesi li vidio da je ta majica ovdje poderana? Što misliš, bi li ti umjesto nje bila bolja ova plava ili crna?

UMJESTO DA pomislim: Kako je snimila ovaj video! Pa zar ona sebe ne vidi i ne čuje?
KAŽEM: Ma svaka jošj čast! Ona je imala hrabrosti stati pred kameru!

Kužite, zar ne? Iako nam svima možda po defaultu padaju neke osuđujuće misli na pamet, uvijek ih možemo prepoznati i stopirati te umjesto njih pomisliti ili čak na glas reći, nešto pozitivno. Nešto drugačije.

Pravi i najrealniji primjer možemo odmah prepoznati u komunikaciji s našim bližnjima. Često u želji da im pomognemo, mi ih kritiziramo, osuđujemo, umjesto da im budemo podrška. Važno je imati na umu, i u privatnom i u poslovnom životu, da je ta osoba u tom trenutku napravila najbolje što je znala.

Ovo pišem jer je mene spoznaja da nekoga kritiziram (u dobroj namjeri) zaista promijenila. Sada potpuno drugačije gledam na nečije “greške”, nesavršenosti u tekstu, izražavanju ili dizajnu. Čak i kada vidim da ljudi rade očite greške u marketingu ili na LinkedInu. Pa šta? Rade najbolje što znaju. Uče. Istražuju.

I ja sam ih radila i ja sam na njima naučila. Radim ih još uvijek. I to je ok.

Radim najbolje kako znam u tom trenutku.

Moglo bi vas zanimati i: Kako mi je izazov pomogao da osjetim zahvalnost

Moglo bi vas zanimati i: Maja Puškarić: Kad ste posljedni put prihvatili ili zatražili pomoć?

Tekst: Maja Puškarić, serijska poduzetnica i majka

Možda će vam se svidjeti

Želite pratiti novosti vezane za slowliving concept?

Povremeno ćemo vam slati notifikacije sa savjetima kako živjeti bolje, zdravije i sretnije!