Godinama sam uspješno ignorirala članke s naslovima poput “Krećete li se dovoljno?”, “Zašto je kretanje važno?” ili “5 najvećih neprijatelja zdravlja” od kojih je prvi na listi bio nedostatak aktivnosti. Uz troje djece, posao, “izvan-nastavne” aktivnosti i mene i djece, bilo mi je nemoguće pronaći vrijeme i energiju za – kretanje. Moj najveći domet je bio odlazak do trgovine ili drogerije, što je bila, zapravo, vrlo kratka relacija s obzirom na to da sam živjela u centru grada.
Danas radim više od 10.000 koraka dnevno, što je prevedeno u kilometre, više od 8 kilometara. Pa što se dogodilo?
Postoji nekoliko faktora koji su utjecali na povećanje mojih dnevnih aktivnosti:
Preseljenje u veliki grad
Preselili smo iz malog grada, Petrinje, u veliki grad, Beč. U Petrinji sam sve obavljala ili pješke ako mi je bilo u krugu “10 minuta” ili autom. Kako nismo sve trgovine imali u našem malom gradu, često smo šoping obavljali u Sisku ili u Zagrebu. To bi značilo da sjednem u auto u svom dvorištu i dovezem se do garaže ili parkirališta nekog šoping centra. Moja aktivnost bilo je samo hodanje po trgovini.
Preseljenjem u Beč moj cijeli život se promijenio. Odjednom više nisam imala auto, ali sam imala sjajan javni prijevoz, koji je u kombinaciji s pješačenjem ili romobilom, najbolji i najbrži način kretanja po gradu. Odjednom sam počela puno više hodati, jer mi je zamisao da vozim auto u tom prometnom kaosu (za mene) bila nepodnošljiva. Osim toga, korištenjem javnog prijevoza sam čuvala okoliš, više se kretala te uštedjela puno novca na parkingu.
Maja Puškarić u šetnji prirodom
Fitness sat
Fitness sat je bio druga velika prekretnica u mom načinu života. Mama je dobila za svoj rođendan pametni sat čija je temeljna zadaća bilo brojanje koraka i ona mi je rekla kako joj je to sjajan motivator za hodanje. Sljedeći Božić sam i suprugu i sebi poklonila fitness satove. Osim brojanja koraka, pratim i otkucaje srca, kvalitetu spavanja, zasićenost kisikom te koristim pripadajuću aplikaciju kako bih sudjelovala u brojnim izazovima, poput “7 dana bez šećera”, “100.000 koraka u tjedan dana”, “7 dana mindfulnessa” i slično.
Tijekom dana, često pogledavam na sat i pratim gdje sam u odnosu na svoj dnevni cilj i ako predvečer vidim da mi nedostaje 2.000 koraka, oblačim se i idem napraviti kratki krug po kvartu. Često mi se pridruže i ostali članovi obitelji kako bi mi dali podršku, a samim time i oni povećavaju svoju aktivnost. Znate kada bi se to ranije dogodilo? Nikada.
Pomodoro tehnika
Bez obzira na mojih 10.000 koraka u danu, postoji još jedan neprijatelj s kojim se borim – dugotrajno sjedenje. Moje šetnje su uglavnom ujutro i predvečer, ali dan provedem za računalom. U razgovoru s prijateljicom sam spomenula kako se satima ne dižem od računala i kako često imam glavobolje od lošeg položaja, na što mi je ona sugerirala da pokušam Pomodoro tehniku: 25 minuta rada, 5 minuta pauze. I tako u krug. Nakon 3-4 ciklusa, napravim pauzu od 15 minuta.
Nakon nekoliko dana prakticiranja Pomodora, sinulo mi je da bih mogla 5 minuta pauze iskoristiti za hodanje gore-dolje po stepenicama, kako bih se malo više aktivirala. Vjerujte mi, nisam imala pojma da 5 minuta toliko dugo traje!
Nisam fitness stručnjak niti coach za mršavljenje, već majka troje djece koja se već 20 godina bori s 20 kilograma viška, nedostatkom vremena za sebe i traženjem balansa između svih dnevnih obaveza koje me svaki dan pritišću. Ne morate se preseliti u Beč da biste više počeli hodati, niti morate investirati u fitness sat da bi vas podsjetio na nedostatak kretanja.
Važno je da ste svjesni problema, da tragate za rješenjima i da znate da niste sami.
Moglo bi vas zanimati: Biti prisutan – najveće bogatstvo današnjice
Tekst: Maja Puškarić, serijska poduzetnica i majka
Foto: privatna arhiva, Canva