Pojam “vrijeme za sebe” mi je bio nepoznat do unazad otprilike dvije godine. Uz troje djece, psa, kućanstvo, posao i sve ostalo što život nosi, “vrijeme za sebe” nije postojalo i iskreno, nije mi niti padalo na pamet. Dolaskom pred vrata četrdesetih za oko su mi počeli zapinjati članci i sadržaj na društvenim mrežama s naslovima “Kako pronaći vrijeme za sebe”, “Koliko vremena posvećujete sebi”, “Koliko žene imaju vremena za sebe” i slično. Počela sam razmišljati što ja to radim “samo za sebe”. Čak sam slijedila upute iz jednog članka gdje je prvi korak bio napisati listu stvari koje činimo za sebe. Gledala sam u prazan papir držeći olovku u ruci i pokušavala se dosjetiti jedne jedincate stvari koju bih mogla napisati. Da, dobro pogađate, papir je ostao prazan.
Prvi korak je osvijestiti da nam je “vrijeme za sebe” potrebno
Ako nečega nismo svjesni, ako ne znamo da ne postoji, onda to ne možemo niti prepoznati kao potrebu. Ja sam bila toliko zaokupljena djecom, kućanstvom, prijateljima, obavezama, poslom, da jednostavno nisam imala vremena razmišljati o tome što radim za sebe. Nisam znala niti da to postoji. Da, vidjela sam ja druge žene koje idu u kozmetičke salone, idu na masaže, idu na wellness, na masaže, uživaju u miru u popodnevnoj kavi. Moja mama to nikada nije radila, pa nisam niti ja. Mislila sam da to nije prihvatljivo, da to rade žene koje nemaju pametnijeg posla nego hodati okolo i trošiti novac. Dok nisam osvijestila da zadovoljavam svačije potrebe i jurim kroz život kako bih to učinila te dok nisam shvatila da nemam za sebe doslovno niti 5 minuta u danu, nisam bila spremna na promjene.
Dozvolite si vrijeme za sebe
Sada kada ste osvijestili da to vrijeme zaista trebate, učinite sljedeći korak i dozvolite si, bez grižnje savjesti, da tu promjenu i želite. Sjećam se jasno te faze i kako sam se borila sama sa sobom i svime što mi je usađeno kroz odgoj i odrastanje. Žena je žrtva koja rinta po cijeli dan, nema vremena sjesti i odmoriti ako nije kuća usisana i prašina obrisana, ne-daj-Bože da ode na kavu s prijetaljicom. Sjediti besposleno na kauču sa šalicom mirisne kave se činilo tako primamljivo, ali to se ne radi. Rekla bih da je ova faza najteža jer ju moramo odraditi sami sa sobom. Oprostiti si što do sada nismo uzimali vrijeme za sebe i dozvoliti si da istinski želimo više vremena koje ćemo posvetiti samo i isključivo sebi.
Treći korak je reći na glas da želite promjenu
Kada shvatite da vam je vrijeme za sebe prijeko potrebno kako biste bili fizički i mentalno zdravi te kada si dozvolite da to i uvedete u svoj život, sljedeći korak je reći to na glas. Nakon godina i godina ugađanja i brige o drugima, vi odjednom želite nešto za sebe. Budite spremni na negodovanja jer to vrijeme koje ćete odvojiti za sebe, oduzet ćete od vremena koje ste do sada ulagali u nešto drugo. Nekoga ćete za nešto zakinuti da biste ugodili sebi. I nemojte se dati obeshrabriti kada krenu argumenti “ali kako ću ja to…” ili “pa ti si do sada uvijek to radila…”, već objasnite zašto vam je vrijeme za sebe potrebno, što će to značiti za vas, a onda u konačnici i za tog nekoga s kim pregovarate.
Promijenite rutinu i raspored
Odlično! Sada svi znaju da ćete odvajati vrijeme za sebe, a vi stojite čvrsto u namjeri da to zaista i učinite. Sada je vrijeme da to vrijeme zaista i pronađete i upišete ga u kalendar. Možda vam se čini smiješno, ali iz vlastitog iskustva vam kažem, ono što nije u kalendaru, neće se ni dogoditi.
Kada sam uvodila soliranje (to je kod mene značilo 1 sat mjesečno, hodati sama u prirodi bez mobitel, knjige, bilježnice i olovke) već sam si unaprijed upisala sve nedjelje kada će se moje soliranje i dogoditi. Stavila sam si čak i podsjetnike. Blokirala sam to vrijeme u kalendaru kao “zauzeto”. Nema me, nisam nikome dostupna. To je vrijeme samo za mene.
Prakticirajte i budite dosljedni
Nakon drugog, ovo je sljedeći najteži korak. Čak i kada svi znaju da je to neko vrijeme vaše vrijeme i kada stoji u kalendaru, pojavit će se saboteri koji će vam htjeti ukrasti to vrijeme. Primijetite ih na vrijeme i otkantajte.
“E, zvala je Sandra, pitala je je l’ bi oni mogli doći obiteljski nama na kavu u nedjelju ujutro. Stvarno se nismo dugo vidjeli i bilo bi lijepo da se vidimo, ali ti imaš svoj solo u Schönbrunnu pa ne znam što da joj kažem.” Neka vas ovakve rečenice ne dovedu u kušnju da otkažete svoje vrijeme za sebe i posvetite se nekome drugom. Pokušajte pronaći neki drugi termin za Sandru, a vrijeme za sebe neka ostane u kalendaru i u glavi netaknuto. I nemojte SLUČAJNO zbog toga imati grižnju savjesti jer “vrijeme za sebe” je nešto neophodno da biste vi bili fizički i mentalno zdravi. Da biste bili malo sami sa sobom, pročitali knjigu, uživali u miru i tišini, kavici, masaži, čemu god.
Ne odustajte! Najteže je početi i kada se to “vrijeme za sebe” dogodi prvi, drugi, peti put, već ćete se toliko naviknuti, da vam neće padati na pamet da ga s ičim drugim zamijenite. I ako želite zaista ostati dosljedni i uvesti promjenu, krenite s malim stvarima. Iako bih to bila rado željela, nisam krenula odmah s jednim cijelim vikednom za sebe mjesečno. Za početak mi je bio dovoljan i 1 sat mjesečno, ali pod uvjetom da se zaista toga i držim.
Kada se ustabilite s malim stvarima, krenite ih povećavati i proširivati, jer ako zagrizete veliki zalogaj koji ne možete prožvakati, nećete uspjeti uvesti “vrijeme za sebe” niti bilo kakvu drugu promjenu. Samo ćete izazvati val osjećaja neuspješnosti koji će vas još više pokolebati.
Iskreno se nadam da je ovaj članak bio okidač za korak 1 i da ćete i vi pronaći prijeko potrebno „vrijeme za sebe“.
Moglo bi vas zanimati: Maja Puškarić: Kako mi je autizam pomogao da usporim tempo
Tekst: Maja Puškarić, serijska poduzetnica i majka
Foto: privatna arhiva, Canva