“Ako postoje kante za smeće na kopnu, zašto ne bi postojale i one u moru?” Pitanje je to koje su si prije više od šest godina postavili Australci Pete Ceglinski i Andrew Turton i koje ih je navelo da osmisle projekt Seabin, plutajuću kantu za otpad danas nezaobilaznu u mnogim svjetskim marinama.
Pomorac i brodograditelj Andrew Turton plovio je svjetskim oceanima i na svojim putovanjima svjedočio golemim količinama otpada koje plutaju morima. Za razliku od njega Pete Ceglinski prije pokretanja zajedničkog projekta Seabin radio je kao product designer i dizajnirao jednokratne plastične proizvode. Sudbina je htjela da Andrewa i Petea poveže ljubav prema moru i surfanju, te da zajedno osmisle projekt Seabin – morsku kantu za otpad. I učine svijet malo boljim mjestom.
Kako Seabin prikuplja smeće?
Projekt Seabin zamišljen je tako da “kanta” pluta po površini mora i zahvaljujući podvodnoj pumpi ‘usisava’ morsku vodu i otpad s površine. Morska voda prolazi kroz kantu, filtrira se i ponovno vraća u more, a otpad poput plastike i mikroplastike (veće od 2 mm), organskog otpada, pa čak i nafte i ulja zahvaljujući filteru, ostaje u Seabin kanti. Kako se na dnevnoj bazi prosječno u njoj prikupi oko 1,5 kg otpada, ovisno o lokaciji same kante, na godišnjoj razini u njoj se skupi više od pola tone otpada. Kapacitet kante je 20 kg, jednostavno se prazni, a cijena joj je oko 32.000 kuna.
Seabin je postavljen i u tri hrvatske marine. Marina Mandalina u Šibeniku (prosinac 2019.), marina Baotić u Segetu Donjem (veljača 2020.) i ACI Marina u Dubrovniku (ožujak 2020.) zasad su jedine hrvatske marine koje zahvaljujući Seabin plutajućim kantama za otpad neprestano čiste Jadran.
Morska kanta za otpad namijenjena je upotrebi u morskim lukama, marinama i uvalama, ne i na otvorenom moru na kojemu su valovi puno jači. Procjena je kako godišnje jedna kanta može ‘uloviti’ čak 90.000 plastičnih vrećica, 35.700 jednokratnih čaša, 16.500 komada plastičnih boca i nevjerojatnih 165.500 komada plastičnog pribora za jelo. Iako ove brojke zvuče zastrašujuće, nemojte se zavaravati da svega toga nema u morima i oceanima u tolikim količinama.
Naime, u Tihom je oceanu 1997. godine ‘otkriven’ Veliki tihooceanski otok smeća čija se površina neprestano povećava. Na svega 2000 km od kalifornijske obale nalazi se nakupina smeća koja je krajem svibnja 2019. godine bila veća od 1,6 milijuna km².
Kako očistiti velike količine otpada koje plutaju oceanima?
Kad je kao 16-godišnjak tijekom jednog ronjenja na ljetovanju osvijestio koliko je more zagađeno, Nizozemac Boyan Slat počeo je istraživati zagađenje oceana plastikom i probleme koji se pojavljuju kad je čišćenje oceana u pitanju. Nije se mogao pomiriti s tim da nema pomoći za otpad koji je već u moru, već da samo možemo utjecati na to da više otpada ne završi u oceanima, pa je 2018. godine osnovao neprofitnu organizaciju The Ocean Cleanup. Misija ove organizacije, kao i samog Slata jest očistiti mora i oceane od plastike.
Svoje resurse organizacija je usmjerila prema Velikom tihoocenaskom otoku smeća, no istražili su i otkud plastični otpad stiže u mora i oceane. Čak 90% otpada u mora i oceane stiže iz 10 najzagađenijih svjetskih rijeka – onih u Indoneziji, Maleziji i Dominikanskoj republici. Iz The Ocean Cleanupa na te su rijeke stigli kolektori otpada ‘Interceptori’ čija je zadaća prikupiti što više smeća prije nego stigne u oceana i na taj način smanjiti vrijeme i troškove čišćenja oceana. Samo u 2020. godini kroz ‘Interceptore’ je prikupljeno 235,5 tona plastičnog otpada.
No Slat i njegova organizacija ne staju samo na prikupljanju plastičnog otpada iz rijeka i s otvorenog mora i iz oceana. Naime, idući je korak recikliranje istog, pa je već sad moguće nabaviti sunčane naočale izrađene od otpada koji je dosad The Ocean Cleanup prikupio u svjetskim morima i oceanima.
I dok mediji prilično veliki prostor daju onima koji pričaju, čini se kako oni koji nešto naprave nerijetko prođu ispod radara. I Seabin projekt i The Ocean Cleanup krenuli su zbog uspješnih crowdfunding kampanja kroz koje su ih podržali istomišljenici diljem planete. Tek kasnije su u ove projekte ušli i neki ozbiljni ulagači. No, činjenica je kako su obje priče započele zato što su ih prepoznali ‘obični’ ljudi poput vas ili mene.
Projekt Seabin – kakvi su rezultati?
Do danas je u svjetskim lukama i marinama postavljeno 860 Seabin kanti za otpad koje na dnevnoj bazi prikupe 3613 kg otpada. Zahvaljujući njima dosad je iz mora izvađeno 2350 tona otpada. S druge strane, aktivnosti The Ocean Cleanupa rezultirale su s 465 tona manje plastičnog otpada u morima i oceanima do kraja prvog kvartala 2021. godine.
Prije 10-ak dana na Youtubeu je objavljen video s jedne akcije The Ocean Cleanupa u Tihom oceanu
Tekst: Lucija Biondić
Fotografije: The Ocean Cleanup