Čitanje je jedno od temeljnih prava, ali i jedan od najvažnijih alata za obrazovanje, razumijevanje svijeta i ravnopravno sudjelovanje u društvu. Ipak, za velik broj djece, mladih i odraslih osoba s teškoćama čitanja i disleksijom pristup knjizi i pisanom sadržaju još uvijek nije samorazumljiv. Upravo zato kampanja “I ja želim čitati!” već deset godina u Hrvatskoj sustavno otvara prostor za važan razgovor o dostupnosti čitanja, prilagođenim formatima i inkluzivnijem društvu.
Pokrenuta 2016. godine na inicijativu Hrvatskog knjižničarskog društva, kampanja je tijekom desetljeća povezala knjižnice, škole, vrtiće, fakultete, stručnjake, udruge i institucije diljem Hrvatske, s ciljem podizanja svijesti o teškoćama čitanja i disleksiji te stvaranja okruženja u kojem čitanje doista može biti dostupno svima. Jedan od njezinih najvažnijih iskoraka dogodio se 2018. godine, kada su izmjene Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima omogućile lakši pristup prilagođenim knjigama, zvučnoj građi i lako čitljivim tekstovima osobama koje ne mogu koristiti standardni tisak.
Povodom 10 godina kampanje “I ja želim čitati!” razgovarali smo s Dunjom Marijom Gabriel, voditeljicom Kampanje, i Sandrom Domijan Radujković, zamjenicom voditeljice Kampanje, o tome koliko se u proteklom desetljeću promijenila svijest javnosti, zašto je važno da “čitamo jedni za druge”, kakvu ulogu danas imaju knjižnice u razvoju inkluzivnog društva i što još treba učiniti kako bi čitanje bilo pravo svih, bez iznimke.
Kampanja „I ja želim čitati!“ obilježava 10 godina djelovanja, što smatrate njezinim najvažnijim postignućima u tom razdoblju?
Dunja Marija Gabriel: U proteklih deset godina kampanja je prije svega uspjela otvoriti točnije proširiti prostor za razgovor o teškoćama čitanja i disleksiji, temi koja je dugo bila nedovoljno vidljiva. Povezali smo knjižnice, škole, stručnjake, udruge i institucije diljem Hrvatske te potaknuli razvoj prilagođenih obrazovnih sadržaja i programa. Posebno je važno što smo doprinijeli stvaranju inkluzivnijeg okruženja u kojem se osobe s različitim teškoćama čitanja i disleksijom sve više razumiju i prihvaćaju.
Koliko se svijest javnosti o toj temi promijenila od 2016. do danas?
Dunja Marija Gabriel: Vidljiv je značajan pomak. Danas se o specifičnim teškoćama čitanja i disleksiji govori otvoreno, roditelji i odgojno-obrazovni djelatnici te opća javnost kontinuirano se informiraju i senzibiliziraju za potrebe djece i mladih s teškoćama čitanja, a knjižnice aktivno organiziraju i razvijaju prilagođene programe za navedenu populaciju. Ipak, prostor za napredak i dalje postoji, osobito u sustavnoj podršci i ranom prepoznavanju teškoća čitanja.
Koliko su izmjene zakonskog okvira 2018. konkretno olakšale pristup knjigama osobama s disleksijom?
Dunja Marija Gabriel: Jedan od najvažnijih rezultata kampanje ostvario se upravo 2018. godine aktivnim zagovaranjem izmjena Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, čime je omogućena primjena odredbi Ugovora iz Marakeša.
Izmjene su bile iznimno važan iskorak jer su omogućile širu dostupnost prilagođenih formata – poput audioknjiga, građe lagane za čitanje tj. lako čitljivih tekstova čiji je tekst jezično i grafički prilagođen osobama s teškoćama čitanja i razumijevanja teksta te drugih pristupačnih sadržaja. Time je osobama koje ne mogu koristiti standardni tisak olakšan pristup znanju, obrazovanju i kulturi, što je temeljno pravo svakog pojedinca.
Zašto je važno da „čitamo jedni za druge“?
Sandra Domijan Radujković: Ta poruka nosi snažnu simboliku zajedništva i razumijevanja. Čitanje nije samo individualna aktivnost, nego i društveni čin koji osnažuje pojedinca i zajednicu. Kada čitamo jedni za druge, pokazujemo solidarnost, stvaramo mostove i šaljemo jasnu poruku da nitko ne smije biti isključen iz svijeta čitanja i knjige.
Koliko iskustvene radionice poput „Kako izgleda čitati s disleksijom?“ doprinose razvoju empatije?
Dunja Marija Gabriel: Takve radionice imaju iznimno snažan učinak jer sudionici na trenutak mogu doživjeti izazove s kojima se osobe s disleksijom svakodnevno susreću. To iskustvo često mijenja perspektivu i potiče razumijevanje koje je teško postići samo teorijskim objašnjenjem.
Koliko je važna interdisciplinarna suradnja u stvaranju inkluzivnog sustava?
Sandra Domijan Radujković: Ključna je. Samo zajedničkim djelovanjem logopeda, psihologa, odgojno-obrazovnih djelatnika, knjižničara i donositelja odluka možemo stvoriti sustav koji prepoznaje i podržava različite potrebe pojedinca i zajednice. Upravo ta sinergija čini razliku između formalnog i stvarno inkluzivnog pristupa.
Što simbolizira nacionalna akcija „Jedan stih za sve“?
Sandra Domijan Radujković: Simbolizira jedinstvo i zajednički glas. U istom trenutku ljudi diljem Hrvatske čitaju isti stih, čime šaljemo snažnu poruku da je čitanje pravo svih nas. To je trenutak koji povezuje različite generacije, sredine i iskustva.
Koliku ulogu danas imaju knjižnice u razvoju inkluzivnog društva?
Dunja Marija Gabriel: Knjižnice kao javne ustanove u kulturi su jedne od rijetkih mjesta koje su otvorene svima te nude i pružaju programe i usluge bez naknade i zato imaju iznimno važnu ulogu. One nisu samo prostori knjiga, već i prostori podrške, edukacije i uključivanja. Upravo kroz programe poput ove kampanje knjižnice postaju aktivni nositelji društvenih promjena.
Što Vas osobno najviše motivira u daljnjem radu na kampanji?
Sandra Domijan Radujković: Motivacija dolazi iz konkretnih priča djece i mladih koji, uz podršku, otkrivaju radost čitanja. Svaki mali pomak, svako dijete koje dobije priliku razvijati svoje potencijale, potvrđuje koliko je ovaj rad važan.
Što biste voljeli da kampanja postigne u idućih deset godina?
Dunja Marija Gabriel: Voljeli bismo vidjeti još veću dostupnost prilagođenih sadržaja pisanih jednostavnim jezikom čiji su sadržaj, vokabular i struktura jednostavniji i razumljiviji od standardnog jezika, snažniju institucionalnu podršku i sustavno prepoznavanje teškoća čitanja u ranom razvoju sposobnosti čitanja i pisanja. Krajnji cilj ostaje isti – društvo u kojem je čitanje doista dostupno svima, bez iznimke.
Središnje događanje povodom Noći knjige 2026. održava se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Što ste pripremili za ovu posebnu prigodu i tko sve sudjeluje?
Sandra Domijan Radujković: Središnje događanje osmislili smo kao spoj stručnog, iskustvenog i umjetničkog programa koji snažno prenosi poruku inkluzije i zajedništva. Program započinje uvodnim dijelom i interpretativnim čitanjem stihova Tina Ujevića, nakon čega slijedi iskustvena radionica „Kako izgleda čitati s disleksijom?“ koja sudionicima omogućuje neposredno razumijevanje izazova čitanja.
Očekuje nas bogat program
U glazbenom dijelu nastupaju Laura Miletić (glazbenica), Fran Bišćan (prof. gitare), Vitomir Ivanjek (pianist), zbor “Leggiero” i mlada glazbenica Elena Blečić, kao i Marino Tomasović (prof. violine), dok je središnji stručni dio panel rasprava „Čitati drugačije nije čitati manje“. U njoj sudjeluju Mirna Barač, mag. logoped iz SUVAG-a, Nensi Friszl Zečević, psihologinja iz Centra psihologije, Ksenija Banović iz Prirodoslovne škole Vladimira Preloga, Nada Morić, ravnateljica Gimnazije Benedikt Kotruljević te Karolina Zlatar Radigović, ravnateljica Hrvatske knjižnice za slijepe.
Poseban trenutak događanja je nacionalna akcija „Jedan stih za sve“, kojom se u isto vrijeme povezujemo s knjižnicama, školama i institucijama diljem Hrvatske u zajedničkom čitanju, čime simbolično potvrđujemo da čitanje pripada svima.
Program završava interaktivnim dijelom „Zid empatije“, kroz koji sudionici dijele vlastite poruke i iskustva. Cijeli program moderira Saša Ćeramilac, a vjerujemo da će upravo ovakav spoj različitih perspektiva i izraza dodatno naglasiti važnost inkluzije u području čitanja i obrazovanja.
Nacionalnu kampanju „I ja želim čitati!“ pokrenulo je Hrvatsko knjižničarsko društvo 2016. godine s ciljem podizanja svijesti o problemima osoba s teškoćama čitanja i disleksijom te osiguravanja ravnopravnog pristupa knjigama i informacijama.
U Hrvatskoj oko 10 % učenika ima teškoće čitanja, a procjenjuje se da 5–10 % populacije ima disleksiju. Za mnoge od njih čitanje standardnog tiska predstavlja veliku prepreku u obrazovanju i svakodnevnom životu.
Kampanja je pokrenuta kako bi:
- informirala i educirala javnost o teškoćama čitanja i disleksiji
- potaknula razvoj građe lagane za čitanje i prilagođenih formata
- proširila mrežu knjižnica koje provode programe za osobe s teškoćama čitanja
- povezala knjižnice, škole, stručnjake, udruge i institucije u zajedničkom djelovanju.
Jedan od najvažnijih rezultata kampanje ostvario se 2018. godine izmjenama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, čime je omogućena primjena odredbi Ugovora iz Marakeša i lakši pristup prilagođenim knjigama, zvučnoj građi i lako čitljivim tekstovima osobama koje ne mogu koristiti standardni tisak
Tijekom deset godina kampanja je okupila brojne knjižnice, škole, vrtiće, fakultete, udruge i stručnjake, koji su kroz radionice, predavanja, tribine i izložbe pridonijeli stvaranju inkluzivnijeg društva. Kampanju su podržale brojne javne, poznate osobe: Ana Vilenica, Helenca Pirnat Dragičević, Ivana Husar Mlinac, Boris Blažinić, Marinko Leš, Vitomir Ivanjek, Sanja Pilić, Miro Gavran, Larisa Lipovac, Jacques Houdek,Boris Rogoznica, Silvija Šesto i brojni drugi.
Foto: Kampanja “I ja želim čitati!”
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Šest moćnih lekcija iz knjige Zelena svjetla koje nam trebaju na početku još jednog radnog tjedna